Prilazi i prolazi u zgradama

Na ovim prostorima susrećemo susjede i razgovaramo s njima, razvijamo dublju interakciju s drugima i općenito nam omogućavaju kontakt ili individualno uzmicanje. Pravilnim planiranjem prilaza, prolaza, ulaza, hodnika i slično mnogim stanarima i posjetiteljima omogućavamo širi krug aktivnosti a nesmetano kretanje i korištenje ovih prostora temeljna je pretpostavka za samostalan način života svih ljudi.

Ulazi

Planiranje i gradnja ulaza u zgradu zahtijeva posebnu pozornost; ulazi moraju biti tako koncipirani i građeni da se do njih u svakom trenutku može stići bez problema, po bilo kojem vremenu, po danu i noći, prijevoznim sredstvom ili pješice. Ulazi moraju nuditi zaštitu od nevremena i oborina, moraju biti dobro osvijetljeni i moraju omogućavati nesmetano kretanje i korištenje svim ljudima, poglavito kad govorimo o ulaznim vratima i opremi u blizini ulaza kao što su poštanski sandučić, zvono ili video-nadzorni sustav.

Pristup ulazima

Posjedujemo li ravne ulaze odnosno ulaze bez stepenica, omogućit ćemo svima nesmetan ulazak u objekt, smanjit ćemo opasnost od spoticanja i općenito podići komfor u zgradi. Ukoliko su pragovi u zgradi neizbježna pojava, onda ne smiju biti veći od 2cm. Danas postoje tehnička rješenja koja uspješno i učinkovito sprječavaju prodor jakih oborina, pljuska ili snijega u zgradu. U ova tehnička rješenja ubrajamo vanjske odvode s rešetkastim poklopcima ili automatske zaptivne profile vrata.

Rampe

Ukoliko razlike u visinama nikako nije mogućem izbjeći, na primjer zbog položaja zgrade u zemljištu, potrebne su nam rampe, a koriste se u pravilu za svladavanje razlike u visini do 1m. Sve što se nalazi iznad ove visine, zahtijeva postojanje određenog mehaničkog pokretnog sustava. Rampe smiju imati uzdužni nagib najviše od 6 posto, i moraju biti bez poprečnog nagiba. Širina rampi treba biti 1,20m, a to se odnosi na onaj iskoristivi prostor između kolobrana. Nakon otprilike svakih 6m duljine rampe (razlika u visini od 36cm) treba bit izgrađen među-podest. Duljina podesta ne smije biti manja od 1,50m.

Kod rampi i među-podesta s obje strane potrebno je ugraditi kolobrane, a osim toga s obje strane rampi potrebno je dužno postaviti rukohvate na visini od 85cm. Rukohvati na ovoj visini i promjernom profila između 3 – 4,5cm najsnažnije i najčvršće se mogu primiti rukama. Kako bi se omogućilo sigurniji pristup i izlazak rukohvate je i kolobrane potrebno produžiti preko krajnjeg dijela rampe još dodatno oko 30cm. Između rampe i ulaza potrebno je osigurati \’\’manevarski prostor\’\’ kako bi osoba u kolicima imala dovoljno prostora slobodno otvoriti ulazna vrata bez da mora ustuknuti prema rampi i tako se otkotrljati unatrag.

Rampe s obje strane moraju biti zaštićene kolobranima

Prostor za kretanje

Prilaz objektu mora biti širok najmanje 1,50m, još je bolje ukoliko mu širina iznosi 1,80m kako bi se bez problema mogli mimoići s osobom koja nam pristiže iz suprotnog pravca. Za otvaranje vrata u pravcu u kojem otvaramo vrata potreban nam je slobodan prostor dimenzija najmanje 1,50 x 1,50m, a na suprotnoj strani potreban nam je prostor širine od najmanje 1,50m i dubinom od 1,20m. Između ručica i ručki na vratima i krajnje točke \’\’manevarskog prostora\’\’ mora postojati razmak od najmanje 50cm kako bi se osobe u kolicima tijekom otvaranja mogle što više približiti vratima. Širina ulaznih vrata mora iznositi najmanje 90cm. Sa one strane na koju se vrata otvaraju dobro je na vratima postaviti horizontalne ručice ili ručke kako bi se na taj način osobama u kolicima olakšalo otvaranje.

Slobodan prostor za kretanje ispred ulaznih vrata

Oprema ulaznih vrata

Ručice na teškim ulaznim vratima trebaju biti tako napravljene da ih se može jednostavno uhvatiti. Najpogodnije rješenje su ručke velikog formata okruglog profila i širine između 3 i 4,5cm. Ove ručke uvijek bi trebale imati umjerenu i toplu temperaturu bez obzira na vanjsku temperaturu zraka. Svi uobičajeni elementi kao što su ručke na bravama vrata, zvono, sklopke za uključivanje svjetla, poštanski sandučići trebali bi se nalaziti na visini od oko 85cm kako bi ih osobe u kolicima mogle jednostavno dohvatiti. Ulazna vrata na automatsko otvaranje u znatnoj mjeri mogu olakšati svima ulazak u objekt.Poglavito su ovakva rješenja dobrodošla za osobe u invalidskim kolicima i osobe koje imaju problema sa kretanjem pa su im stoga potreba pomoćna sredstva. Otvaranje vrata s automatskim zatvaranjem zahtijeva dodatnu snagu što u stvarnosti otežava njihovo korištenje. Snaga potrebna za jednostavno otvaranje ovakvih vrata trebala bi iznositi najviše 30N (3kg). U svakom slučaju bolje je da potrebna snaga iznosi manje nego više od ove vrijednosti.Dobro rješenje je i ugradnja \’\’interfona\’\’ koji omogućavaju istovremenu komunikaciju sugovornika. Dobro je ukoliko na interfonima postoje vizualne opcije kako bi se na prometnijim ulicama osobe slabijeg sluha lakše snalazile, na primjer ukoliko na interfonu mogu pročitati upute kao što su:

\’\’Molimo recite\’\’, \’\’Molimo uđite\’\’ ili \’\’Molimo sačekajte\’\’

Rasvjeta

Dostatna i pravilno raspoređena rasvjeta svima uvelike olakšava orijentaciju u prostoru. U svakom slučaju što je osoba starija to joj je potrebnija bolja osvijetljenost prostora. Poglavito je potrebna dobra rasvjeta osobama koje tijekom komunikacije riječi čitaju sa usana. Postojanje detektora pokreta koji uključuje rasvjetu u zgradi jako je dobro rješenje. U središnjim ulaznim i pristupnim prostorima zgrade dobra rasvjeta može preuzeti ulogu orijentira, naime ona može pokazivati glavne i sporedne prostore u zgradi. U sporednim prostorima postavlja se samo osnovna rasvjeta koja nikad ne iritira oči i ne zasljepljuje; glavna rasvjeta baca sjenu i pojačava vizualni izraz prostora kako bi lakše raspoznali udaljenost i dimenzije prostorija. Zasljepljujući svjetlo i svjetlo koje direktno pada u oči potrebno je uvijek izbjegavati.

Protuprovalna zaštita

Ulazna vrata moraju biti u stanju uspješno odolijevati pokušajima provala. Stoga se na vratima nalaze sigurnosni zaštitni okovi koji se posebno klasificiraju s obzirom na vrstu i materijal. Okovi vrata sastoje se od unutarnjih i vanjskih pločica koje bravu štite od bilo koje vrste manipulacije kao što su udarci, bušenje, podizanje i slično, a dodatnom zaštitom onemogućava se i vađenje glavnog cilindra vrata.

Zaštita od nezgode

Na ulaznim vratima veliku pozornost mora se posvetiti zaštiti od bilo koje vrste nezgode. Kod otvaranja vrata ruke se mogu ozlijediti ukoliko razmak između ruba okvira vrata i ručke za otvaranje iznosi manje od 25mm. Treba izbjegavati takva rješenja koje ne jamče razmak između krajnjeg ruba na okvirima vrata i ručki za otvaranje.

Orijentiranje u zgradi

Samo onaj tko se u svim stambenim prostorima osjeća samostalno i nesputano može uistinu živjeti neovisnim životom. Uspješna orijentacija pretpostavlja postojanje zadovoljavajućeg prostornog kontinuiteta. Ovaj kontinuitet obuhvaća prilazne i ulazne prostore u svim njihovim dimenzijama i proporcijama kao što uključuje i lokalizaciju vlastite pozicije u prostoru. Vizualna oznaka granica nekog prostora predstavlja adekvatno sredstvo koje uvelike pomaže u snalaženju osoba s oslabljenim vidom. Taktilna i akustična pomoćna sredstva, različita površina podnih obloga i/ili lokalizacija prostora zahvaljujući ehu nadomjestit će normalno tjelesno osjetilo.

Optičke informacije

Za pravilnu percepciju optičkih informacija u obzir je potrebno uzeti 5 koraka:

1.Strukturno definiranje prioriteta

2.Utvrđivanje redoslijeda i kombinacija boja

3.Utvrđivanje kontrastnih vrijednosti

4.Oblik i veličina oznaka mora biti u skladu s kutom gledanja i optičkom udaljenošću

5.Definiranje jačine svjetlosti

Strukturni prikaz prioriteta

Prioritet 1: Upozorenja i upute za situacije u slučajevima opasnosti (na primjer izlazi u nuždi ili za spašavanje i slično)

Prioritet2: Oznake u prometnoj i gradskoj regulaciji (red vožnje/prometne oznake)

Prioritet 3: Lokalna regulacija (na primjer putokazi na ulicama)

crna bijela purpurna plava vijetloplava zelena žuta crvena
crna + + + + +
bijela + + + +
purpurna + +
plava + + +
vijetloplava + +
zelena + +
žuta + + +
crvena + +

Legenda: + povoljno– ne povoljno U principu za što bolju prepoznatljivost vrijedi pravilo\’\’SVIJETLO na TAMNOM\’\’.

Vrijednost kontrasta

Kao optimalno rješenje unutar prioritetnih stavki do sada su se vrlo praktičnim i prihvatljivim pokazala odstupanja kontrasta u vrijednosti od 80%, 50% i 30%. Potrebno je izbjegavati kontraste boja jednakog ili sličnog stupnja zasićenosti, poglavito ovdje mislimo na crveno-zelene kontraste. Glavni razlog zašto bi ovakve kontraste trebalo izbjegavati su osobe koje ne razlikuju boje, a ukoliko uz to još imaju i znatnije oštećen vid onda su u stanju razlikovati samo snažnije izražene kontraste i to na jačem svjetlu.

Određivanje vrste i veličine pisma s obzirom na kut i udaljenost gledanja

Vrlo značajnu komponentu kod određivanja znakova i pismenih uputa u svakodnevnom životu predstavljaju udaljenost i kut gledanja. U pravilu prepoznatljivost znakova i pismenih uputa poboljšava se s približavanjem – približavanje ovdje znači da se kut gledanja povećava. Ili s druge strane ako udaljenost ostaje nepromijenjenom onda se objekt gledanja povećava – kut gledanja u tom slučaju se smanjuje. U stvarnosti povećanje objekta gledanja ograničeno je naravno. Tako na primjer povećanje objekta gledanja ne pomaže onim osobama kod kojih je vidno polje ograničeno ili koji svoju okolinu mogu sagledati samo u dijelovima.

Stvarna udaljenost od objekta i kut gledanja utječu na raspoznavanje Kod stavke koja se odnosi na \’Prioritet 1\’\’ (Upozorenja i upute za situacije u slučajevima opasnosti – na primjer izlazi u nuždi ili za spašavanje i slično) za simbole i pismene oznake kut gledanja iznosi 2°. Rezultat toga je rast veličine simbola i znakova od 35mm na jedan metar stvarne udaljenosti gledanja.

Kod stavke koja se odnosi na \’\’Prioritet 2\’\’ (oznake u prometnoj i gradskoj regulaciji – red vožnje/prometne oznake) kut gledanja za simbole iznosi 1,5° a pismene oznake 1°. Rezultat toga je rast veličine simbola u vrijednosti od 36mm i rast veličine pismenih oznaka u vrijednosti od 18mm na jedan metar stvarne udaljenosti gledanja.Kod stavke koja se odnosi na \’\’Prioritet 3\’\’ (lokalna regulacija – na primjer putokazi na ulicama) kut gledanja za simbole iznosi 0,8° a pismene oznake 1°. Rezultat toga je rast veličine simbola u vrijednosti od 36mm i rast veličine pismenih oznaka u vrijednosti od 18mm na jedan metar stvarne udaljenosti gledanja.

Određivanje luminacije

Određivanjem luminacije (mjerene u kandelama – cd) određujemo prepoznatljivost vizualnih informacija iz okoline. Raspoznatljivost vizualnih informacija uvijek treba promatrati u odnosu na osvijetljenost okoline. Za stavke iz liste \’\’Prioritet 1\’\’ prihvatljiva luminacija iznosi između 300 do maksimalno 500 cd/m2. Za stavke iz liste \’\’Prioritet 2\’\’ ova vrijednost iznosi između 30 i 300 cd/m2, a za listu \’\’Prioritet 3\’\’ vrijednost između 3 i 30 cd/m2. Osobe oštećenog vida preferiraju ravnomjeran nivo jačine svjetlosti kod srednje vrijednosti luminacije od 100 – 500 cd/m2.

Boje i asocijativni podražaji

Označavanjem pomoću boja asocijativnog karaktera možemo pojačati sadržaj određenih informacija. Oznake koje ukazuju na opasnosti ili način ponašanja u kriznim situacijama najlakše se prezentiraju zahvaljujući takozvanim sigurnosnim bojama kao što su crvena, zelena i žuta.

Crvena

boja simbolizira oznake kao što su \’\’Stop\’\’, \’\’Zabranjeno\’\’ ili \’\’Opasnost\’\’. Crvena boja je boja upozorenja i može ukazivati na uređaje za dojavu zbog izbijanja požara, utičnica ili sklopki koje koristimo u slučaju opasnosti ili nuždi ili označavanje ploča koje brane prolaz; ova se boja u pravilu kombinira sa kontrastnom bijelom bojom.

Zelena

boja označava da \’\’nema opasnosti\’\’, znači \’\’spasonosni prolaz\’\’ i pomoć. Zelenom bojom označavamo uređaje koji služe za spašavanje kao što je kutija \’\’Prve pomoći\’\’ ili ambulanta za pružanje prve pomoći i slično.

Žuta

boja u pravilu se koristi sa kontrastnom crnom bojom. Ona nam ukazuju na \’\’Oprez\’\’, \’\’potencijalnu opasnost\’\’, \’\’opasne tvari\’\’, \’\’opasnost od sudaranja, posrtanja ili prignječivanja\’\’. Kako bismo uspješno prezentirali individualne informacije na raspolaganju nam je cijela paleta boja i kombinacija boja. Sve gore spomenute boje \’\’Upozorenja\’\’ ne bismo trebali koristiti u ove svrhe.

Plava

boja znači određeno \’\’ponašanje\’\’ ili \’\’slijed\’\’, a znači i \’\’nepostojanje opasnosti\’\’. Bijela boja na plavoj podlozi ponajprije se koristi za putokaze, upute ili nekakav slijed.

Veličina i oblik pisma

Veličina i oblik pisma kojim se prezentiraju informacije u svakodnevnoj okolini u mnogim je zemljama članicama Europske Unije definirana određenim standardima. Nositelji određenih informacija i pismene oznake potrebno je pozorno odabirati i jednostavno prikazivati budući da brzo i jednoznačno prepoznavanje informacija predstavlja glavni prioritet. Vrlo prihvatljivim pokazala su se standardna pisma. Nestandardna pisma kao što su \’\’helvetica\’\’ ili \’\’futura\’\’ pogodnija su za \’\’neprekinuti\’\’ tekst.Izraženost pisma i razmak između pojedinih slova trebaju potvrđivati jasnoću ukupnog oblika. Izrazito masna slova jednako su neprihvatljivo rješenje kao i ona pretanka. U pravilu pozitivni kontrasti – crno na bijelom – bolje se raspoznaju nego negativni – bijelo na crnom. Svaki prikazani tekst mora biti jasan, jednoznačan i svima razumljiv.

Piktogrami

Tekstualne je informacije često moguće nadomjestiti ili barem dopuniti piktogramima/simbolima. Kad govorimo o piktogramima onda je potrebno riječ da oni imaju jednostavan i jednoznačan karakter. Piktogrami moraju biti tako koncipirani da ih mogu razumjeti ljudi različitog porijekla i različitih kultura. Prednost piktograma u odnosu na tekst je njihovo brže i jednostavnije razumijevanje od strane većeg broja ljudi.

Taktilne informacije

Svi ljudi koji se ne mogu vizualno orijentirati u prostoru – slabovidne ili slijepe osobe – kompenziraju ovaj nedostatak sposobnostima kao što su dodir i sluh. Ove sposobnosti realiziraju se preko nogu, ruku, štapa ili eho efekta. Ukoliko su aktivni prostori u objektu jednostavni (hodnici, prolazi…) onda slijepe i slabovidne osobe nemaju izrazitih teškoća u snalaženju i nisu im potrebni kompleksniji sustavi navođenja kretanja.S ciljem orijentiranja pomoću nogu ili štapa dovoljno je koristiti različite podne obloge koje ukazuju na neposredni prilaz stubištu ili izlaz. Osobe koje su oslijepile u kasnijoj životnoj dobi uglavnom ne znaju čitati pismo za slijepe osobe. Stoga sve pismene oznake koje služe za orijentaciju moraju biti dovoljno velike kako bi se rukom mogla napipati pojedina slova. Pismo za slijepe osobe može se naravno koristi još dodatno.

Interni cirkularni sustavi

Ukoliko se hodnici koriste isključivo za pristup unutrašnjosti objekta ili stana onda se u njima u pravilu nalazi mnoštvo vrata a mjesto cirkulacije odnosno kretanja se time povećava. Hodnici koji se u stanovima koriste i u druge svrhe, na primjer kao blagovaonica, mjesto za igru, razgovor dakle mjesto gdje se ljudi mogu zadržavati i međusobno dulje vrijeme komunicirati, smanjuju potrebu za većim cirkularnim prostorom.Osim toga smanjuju broj potrebnih vrata i tako omogućavaju da se pojedine prostorije u stanu preklapaju. Manji broj vrata znači istovremeno veći komfor jer je konstantno otvaranje i zatvaranje vrata za većinu ljudi naporno. Smanjenjem broja vrata u stanu znači uklanjanje barijera i štednju nužnog prostora.Hodnici u stanovima u kojima žive osobe u kolicima za nepokretne osobe moraju biti široki najmanje 1,20m a prostor ispred vrata s obzirom na onu stranu otvaranja mora u \’\’dubinu\’\’ iznositi najmanje 1,50m. Planiranju (u)gradnje vrata potrebno je stoga od samog početka posvetiti veliku pozornost, poglavito ukoliko se vrata sanitarnih prostorija otvaraju prema vani; ova situacija kod osoba u kolicima za nepokretne zahtijeva postojanje prostora za kretanje čije dimenzije iznose najmanje 1,50 x 1,50m.

Hodnici

U javnim zgradama prihvatljiv prostor za susret dviju osoba u kolicima za nepokretne osobe iznosi 1,80 x 1,80m. U objektima predviđenim za slobodno i nesmetano kretanje svih ljudi širina hodnika mora iznositi najmanje 1,50m. Rukohvati mogu poslužiti kao potporno sredstvo, a kod slabovidnih i slijepih osoba rukohvat može poslužiti i kao orijentir.Jačinu svjetlosti potrebno je prilagoditi pojedinoj situaciji. Tako je za hodnike i prometne površine dostatna jačina svjetlosti od 100 luksa. Za siguran pristup stubištu i/ili silazak sa stepenica potrebno je osvjetljenje od najmanje 250 luksa. Orijentiri u velikim stambenim zgradama ili uredskim prostorima omogućavaju lakše snalaženje. Slijepe osobe preferiraju strogo pravokutne pristupne prostore. S druge strane dugački i nedijeljeni prostori, stubišni prilazi ili prilazi i hodnici koji se granaju u više pravaca otežavaju orijentaciju i dovode do pojave osjećaja nesigurnosti i zbunjenosti.

Stubište

Objekti i prostori predviđeni za samostalno i nesmetano korištenje i kretanje moraju obvezno predvidjeti barem mogućnost ugradnje pokretnog dizala. Ukoliko je situacija takva da nije moguće odmah ugraditi dizalo, onda je potrebno barem olakšati korištenje stubišta na način da se u obzir uzmu ergonomski aspekti i smanji opasnost od pada ili slične nezgode.Je li stepenice moguće koristiti ugodno i sigurno uvelike zavisi od \’\’uspona\’\’ stepenica. Prosječna duljina koraka predstavlja polazišnu točku u definiranju kriterija \’\’standardnog uspona\’\’ mjerenog naravno u skladu s duljinom običnog koraka, no pored njega ovdje možemo govoriti o još dva kriterija i to o \’\’ugodnom usponu\’\’ i \’\’sigurnosnom usponu\’\’. Sva tri kriterija moguće je objediniti u optimalno rješenje koje zahtijeva visinu pojedine stepenice od 17cm i \’\’naslon\’\’ stepenice koji iznosi 29cm.

Na stubištu je potrebno odmah tijekom planiranja gradnje predvidjeti ergonomske, praktične i prihvatljive rukohvate promjera 3 – 4,5cm. Visina iznad gornjeg ruba stepenice do koje rukohvat dopire je 85cm. Kako bismo omogućili sigurno i lagano uspinjanje unutarnji rukohvat mora prolaziti cijelom dužinom stubišta odnosno na njemu ne smije biti prekida.

Ovo pravilo vrijedi i za vanjski rukohvat u području među-podesta. Rukohvati moraju u vodoravnom položaju dodatno \’\’stršiti\’\’ 30cm iznad početka odnosno završetka stubišta. Osim toga svaki je početni i završni kraj stubišnog rukohvata potrebno označiti taktilnim oznakama. Za sve one osobe koje se u neposrednom prostoru orijentiraju pomoću dodira ovakve su taktilne oznake nužnost.

Ispred svakog ulaza ili izlaza na/sa stubište/a mora se nalaziti prostor \’\’dubine\’\’ od najmanje 1,50m ne računajući u to i \’\’naslon\’\’ posljednje stepenice. Budući da stepenice predstavljaju veliku opasnost za slijepe i slabovidne osobe onda je podne obloge u prostoru na ulazu i izlazu iz stubišta potrebno označiti drukčijom bojom ili na tom mjestu koristiti neku drugu vrstu podne obloge kako bi se jasno osjetila razlika.

Dalje treba predvidjeti da se stepenice jasno vide, potrebno ih je dobro i ravnomjerno osvijetliti bez da se nalaze u sjeni ili da svjetlo zaslijepi prolaznike. Budući da rukohvati predstavljaju izvanredno sredstvo za orijentiranje u prostoru onda kontrast između njih i pozadine mora iznositi barem 80%.U pravilu ne smije biti razlike u dimenzijama pojedinih stepenica. Ukoliko bi postojala ova razlika, ljudi koji koriste proteze ili koja druga pomagala za kretanje mogli bi se spotaknuti i ozlijediti.

Mnoge zemlje članice Europske Unije u zakonskim odredbama razlikuju nužna stepeništa od onih koja to nisu – to prije svega zavisi od njihove prihvatljivosti za ljude sa problemima u kretanju. Kako bi bila prihvatljiva i onima koji imaju poteškoće u kretanju, stubišta ne smiju prolaziti kružno kako bi \’\’naslon\’\’ odnosno dimenzije svih stepenica bile jednake.

Poglavito za javne zgrade vrijedi pravilo da stubišta ne prolaze u kružnom obliku. Osim toga svako stubište koje je predugačko predstavlja veliku prepreku za osobe slabije tjelesne konstitucije. Nakon svakih 18 stepenica potrebno je graditi podest, po mogućnosti s odmorištem.

Potrebna širina prolaza na izlazu i ulazu sa stubišta.

Dizala

U principu temeljni preduvjet za dizala glasi: moraju biti dostupna bez korištenja stepeništa, dimenzije unutrašnjosti kabine moraju iznositi 1,10 x 1,40m a širina vrata mora biti 90cm. Ispred dizala za osobe je u kolicima potrebno predvidjeti prostor od najmanje 1,50 x 1,50m. Ukoliko je moguće ovaj je prostor potrebno i proširiti.Kontrolnu ploču – na kojoj se nalaze tipke za podizanje i spuštanje lifta – postavlja se 85cm od poda kabine. Tipke na kontrolnoj ploči trebaju imati veličinu oko 3 x 3cm ili im promjer treba biti 3cm. Kako bismo znali da je neka tipka uistinu pritisnuta potrebno je ugraditi i zvučnu signalizaciju pritiska. Osim toga tipke bi trebalo i taktilno označiti reljefnim slovima.Aktualno stanje na kontrolnoj upravljačkoj ploči dizala trebalo bi se ne samo vidjeti – na primjer na način da se aktivirana tipka razlikuje uključenom lampicom, nego i čuti jer su akustični signali od velike prednosti za slijepe i slabovidne osobe. Pored kontrolne ploče na istoj visini od 85cm trebalo bi ugraditi i ručke za držanje.

Preporuča se i ugradnja preklopnih sjedalica sa okomitim ručkama za držanje kako bi se olakšalo sjedanje i ustajanje. Za slijepe osobe dizala su u zgradi glavni orijentir. Stoga je potrebno posebno pripaziti na mjesto ugradnje dizala u zgradi – dizala moraju biti lako dostupna, put do njih mora biti siguran a kontrolna ploča s tipkama praktična kao što je to već objašnjeno.

O sigurnosti unutar zgrade

Klupe, automati, kante, stubišne prostori – dakle sve ono što bi se nepredviđeno moglo naći na putu – predstavljaju tipične i opasne prepreke za slijepe i slabovidne osobe. Sve moguće izvore opasnosti potrebno je jasno označiti kako bi slabovidne i slijepe osobe bile svjesne njihove prisutnosti.

Objekti i oprema koja je učvršćena na tlu a iznad poda prolazi ukoso (stepeništa) također predstavljaju opasnost za slijepe osobe. Prostor ispod odnosno ispred ovakve opreme zgrade mora biti osiguran do 2m visine kako se ne bi dogodilo ozljeđivanje glave.

Sigurnosni izlazi/Izlazi za spašavanje

Osiguranje postojanja i funkcioniranja sigurnosnih izlaza odnosno izlaza za spašavanje jasno je regulirano u zakonskim okvirima mnogih članica Europske Unije.

Temeljne odrednice

Sigurnosni izlazi moraju ispunjavati sljedeće pretpostavke:

  • Sigurnosni izlazi moraju biti trajno jasno o pregledno označeni
  • U ovim prostorima ne smiju se nalaziti nikakve prepreke koje bi ograničavale širinu ili visinu ovog prostora
  • Sigurnosni izlazi ne smiju prelaziti propisanu duljinu
  • Sigurnosni izlazi moraju voditi do osiguranih područja
  • Moraju se jednostavno i bez tuđe pomoći otvarati i koristiti
  • Rasvjeta u ovim prostorima mora besprijekorno funkcionirati i mora se redovito pregledavati i održavati
  • S obzirom na vrstu objekta izlazi za spašavanje moraju sadržavati potrebne informacije o načinu ponašanja u slučaju izbijanja određene opasnosti
  • O dodatnim zahtjevima koji se tiču sigurnosnih izlaza za osobe s invaliditetomGradnja objekata za nesmetan pristup osoba s invaliditetom predviđa i šire okvire sigurnosnih mjera.
  • Ovdje se radi o dodatnim mjerama koje se tiču izlaza i prolaza za spašavanje a koji omogućavaju evakuaciju osoba s invaliditetom u slučaju izbijanja opasnosti:

    – Gradnja sigurnosnih prostorija za osobe s invaliditetom u slučaju izbijanja požara– Postojanje vizualnih informatora odnosno svjetlosnih dojavljivača u slučaju izbijanja opasnosti za gluhe osobe i osobe oštećenog sluha– Postojanja akustičnih informatora odnosno zvučnih dojavljivača u slučaju izbijanja opasnosti za slijepe i slabovidne osobe– Postojanje taktilno dostupnog prikaza plana za spašavanje i korištenje sigurnosnih izlaza za slijepe i slabovidne osobe.– U pravilu preporuča se postavljanje dojavljivača izbijanja požara u sve prostorije.