Stare crkve u sjevernom dijelu Krka

I ovdje, kao uostalom i na drugim dijelovima otoka, ima popriličan broj starih crkava, od kojih su neke među najznačajnijima i najvećima, a možda i najbolje očuvanima među brojnim sličnim hrvatskim crkvama.

Na otoku Krku, a to je značajka i nekih drugih kvarnerskih otoka, nema mnogo pravih predromaničkih crkava, kao što ih, primjerice, ima u drugim dijelovima obale ili zaobalja. Ima, doduše, mnogo starokršćanskih crkava, što znači da je autohtono otočko stanovništvo vrlo brzo prihvatilo kršćanstvo, ali je zato na Krku, mnogo više nego na drugim otocima, otočko pučanstvo zbog blizine kopna stradalo tijekom seobe naroda. Tada su poharane i popaljene i mnoge otočke crkve, osim onih u utvrđenim gradovima.

Nov zamah kršćanstvu i gradnji crkava daje tek pokrštavanje pridošlica, uvođenje glagoljice i narodnog ili staroslavenskog jezika u liturgijsku službu. No taj je zamah uslijedio tek s benediktincima koji se na Krku pojavljuju u 11. st. Stoga se crkve počinju pojačano graditi tek tijekom 12. st., a to je onda razdoblje razvijene romanike koje nije u žarištu ovih naših razmatranja.

Stare crkve na sjeverozapadu otoka

Crkveni kompleks u šumi Cickini

Tragovi su crkvenoga kompleksa godinama bili zaklonjeni gomilama kamenja i šumom u predjelu Cickini iznad Malinske i bili su poznati tek rijetkim stručnjacima i vlasnicima obližnjih čestica. Čini se da istraživači starina nisu pokazivali previše zanimanja za ruralna područja i da su se okretali većim središtima poput Krka, Omišlja ili Baške. Tek su na poticaj mještana naselja Sveti Vid-Miholjice i slavnoga istraživača Branka Fučića (rođenoga Dubašljanina) 1993. započela istraživanja stare crkve u šumi Cickini. No prava su i sustavna istraživanja počela tek 2002. nakon dugotrajnih priprema koje su uključivale otkup zemljišta, krčenje šume i čišćenje zatrpanih dijelova, a nakon pet godina istraženi su sadržaji konzervirani i predstavljeni javnosti [1], [2].