Sustav upravljanja rizicima u projektima javne stanogradnje

Opisani su elementi i struktura sustava, čija je svrha smanjiti vjerojatnost pojave rizičnih događaja i kontrolirati njihove posljedice na ostvarenje ciljeva projekta. Predložen je model sustava upravljanja rizicima kod javnih građevinskih projekata čijom će se primjenom, kroz sve faze trajanje projekta, povećati vjerojatnost uspješne realizacije javnog građevinskog projekta.

1 Uvod

Investitori i izvršitelji radova i usluga građevinskih projekata mogu imati različite poglede na upravljanje gra- đevinskim projektom [7]. Povezuje ih zajednički interes – uspješna realizacija projekta, odnosno ostvarenje kvalitetne građevine završene na vrijeme i s konačnim troškovima u okvirima planiranih sredstava ili u granicama tolerancije. Za investitora kašnjenje predstavlja gubitak prihoda zbog neuporabe građevine, dodatne troškove za zakup prostora za skladištenje opreme i sl. Izvođaču radova kašnjenje znači prekoračenje troškova zbog produženog radnog vremena, troškova ljudi, kašnjenja u naplati izvedenih radova, neraspoloživost resursa za buduće projekte, itd. Istraživanje [3] pokazalo je da 76 % izvođača radova u prosjeku kasni s projektom 10 % do 30 % ugovorenog vremena trajanja projekta.Tijekom realizacije projekta, razni unutarnji i vanjski faktori utječu na promjene pojedinih parametara projekta koji se unaprijed ne mogu sa sigurnošću predvidjeti. Svaki projekt ima određenu razinu nesigurnosti, odnosno postoji određeni rizik da se pretpostavljeni parametri neće ostvariti. Sa stajališta izvođača radova, prema [19], [20], rizik se može pojaviti u dva oblika: (1) rizik plasiranja niske ponude na tržištu te (2) rizik u proizvodnji (građenju). Tom podjelom istiće se razlika između rizika koji nastaje zbog velike konkurencije na tržištu, neiskorištenosti kapaciteta i ostalih razloga zbog kojih se ugovaraju nerealno niske cijene građenja, od rizika koji su vezani za poremećaje tijekom izvođenja radova na projektu.Samo prepoznavanje rizika nije dovoljno. Potrebno je planirati aktivnosti, odrediti njihove nositelje, odnosno definirati dinamični sustav za uspješno upravljanje rizicima. U ovome je radu prikazan jedan od mogućih pristupa definiranju modela upravljanja rizicima u građevinskim projektima.

2 Rizici u građevinskim projektima

Građevinski su projekti, u odnosu prema ostalim projektima, posebni po tome što ne daju proizvod u dosljednom smislu riječi i ne rezultiraju gotovom uslugom, već omogućuju proizvodnju (industrijske građevine) i stvaraju preduvjete za pružanje usluga (od niskogradnje -cesta, željeznica i sl., do financijskih, zdravstvenih i ostalih usluga: banke, bolnice, građevine za sportske namjene, itd.). Stoga se često u životni vijek građevine uključuje i faza upotrebe građevine nakon primopredaje korisniku. Životni ciklus građevinskog projekta (engl. project life cycle) [11] počinje kada se uoči određena potreba ili kada tržište zahtijeva pokretanje graditeljskog projekta. U fazi koncipiranja razmatraju se moguća rješenja, rade se ekonomske i tehnološke studije izvodljivosti pojedine alternative, kako bi se mogla donijeti odluka o najboljem mogućem projektu. Slijedi izrada projektno-tehničke dokumentacije, a na osnovi nje ugovara se nabava potrebnih usluga i opreme. Završetkom građevine i njezinom primopredajom korisniku ne prestaje životni vijek građevinskog projekta. On se dalje nastavlja svrsishodnom uporabom građevine i investicijskim održavanjem sve do njezina rušenja ili rekonstrukcije.

Rizik projekta je nesiguran događaj ili stanje koje, ako se pojavi, ima pozitivan ili negativan utjecaj na barem jedan od ciljeva projekta – na rokove, troškove, kvalitetu ili predmet projekta [24]. Rizik može imati jedan ili više uzroka, a njegova pojava jednu ili više posljedica. Radi poticanja pozitivnih faktora uspješnosti i minimiziranja negativnih utjecaja na uspjeh projekta, u procesu upravljanja projektom potrebno je posebne napore uložiti u upravljanje rizicima. Svrha upravljanja rizicima jest povećati vjerojatnost pozitivnih utjecaja, a smanjiti vjerojatnost pojave događaja koji imaju negativne posljedice za projekt.

Za lakše razumijevanje rizika, rizici se prikazuju modelima i kategoriziraju u odnosu na zajedničke karakteristike [28]. Iako korisne, takve liste izvora rizika prezentiraju tek jednu razinu njihove organizacije. Za bolje razumijevanje rizika primjereniji je potpuni hijerarhijski pristup, s onoliko razina koliko je potrebno da bi se omogućilo učinkovito upravljanje rizicima za određeni projekt. Takva je hijerarhijska raščlanjenost potencijalnih izvora rizika poznata pod engleskim nazivom Risk Breakdown Structure (RBS), tj. „struktura dekompozicije rizika“.

Struktura dekompozicije rizika (RBS) može se definirati kao grupiranje rizika projekta prema izvorima, kako bi se odredila i definirala ukupna izloženost rizicima tog određenoga projekta [13]. Stoga se RBS može upotrijebiti za strukturiranje i vođenje procesa upravljanja rizicima. Neke od prednosti korištenja RBS tehnikom [13] su: pomoć u identifikaciji rizika, pomoć za kvalitetnu procjenu rizika, mogućnost komparacije projekata ili ponuda u odnosu na izloženost rizicima, izvješćivanje o rizicima te učenje na prethodnim projektima.

www.casopis-gradjevinar.hr