Svojstva površine određuju dojam o boji

Blistava prijevara

Mat ili sjajno? Zašto svojstva površine određuju dojam o boji?

Sjajno, sjajno kao svila, mat kao svila, mat, prigušeno mat:

Svi koji se bave bojama i lakovima poznaju ove pojmove. Ali što je uopće sjaj? Je li to objektivno, fizikalno svojstvo? I u kakvoj međusobnoj vezi su dojam o boji i sjaj površine? Traženje odgovora na ova pitanja vodi do osnova valova i svjetlosti, ima međutim i sasvim praktično značenje u radu s bojama i zaštitnim premazima.

Lanac objašnjenja započinje najjednostavnije sa snopom paralelnih svjetlosnih valova. U idealnom slučaju može se raditi o sunčevim zrakama koje za vedroga dana padaju na neku površinu. Ako taj snop svjetlosti pada na izrazito sjajnu površinu, reflektira se. Kako površina ne pokazuje hrapavost kut upada pojedinačnih zraka svjetlosti na površinu je svuda jednak. Prema fizikalnom principu „ kut odraza jednak je kutu upada“ onda postoji i snop reflektirajućeg svjetla iz paralelnih svjetlosnih zraka.

To za promatrača znači da intenzitet svjetlosti koju njegovo oko percipira varira ukoliko se mijenja njegov kut promatranja. Zato je svaka točka na površini pod različitim kutevima promatranja različito svijetla. Tako se dolazi do tipične refleksije svjetlosti koju ljudi opažaju kao sjaj. Sjaj nastaje u usklađenosti svjetlosti koja se reflektira na nekoj površini i ljudske percepcije.

Sve je drugačije kod hrapavih površina. Paralelne zrake svjetlosti pokazuju prilikom pada na površinu različite kuteve upada te se tako reflektiraju u različitim smjerovima. Prvobitni paralelni snop svjetlosti reflektira se tako kao difuzno, neusmjereno svjetlo. Mijenja li promatrač kut promatranja prema površini imat će u svakom slučaju identičan dojam svjetloće. Zato nema refleksije svjetlosti te se površina čini mat.

Opisani slučajevi su obadva teorijska ekstrema prijelaza sjajnog u mat: u stvarnosti svjetlost koja se reflektira sa svih uobičajenih površina sastoji se iz anizotropnog/usmjerenog i izotropnog/neusmjerenog udjela. Što je ta relacija izraženija u korist neusmjerenog/izotropnog udjela to je površina više mat. Definiranje odnosa anizotropnog i izotropnog svjetla može tako služiti za mjerenje sjaja površine.

Mjerni uređaji koji se u praksi koriste za određivanje stupnja sjaja funkcioniraju na drugačijem principu: kod njih se mjeri količina usmjerene svjetlosti koja dolazi s površine te se stavlja u relaciju s crnom poliranom staklenom pločom koja služi kao referenca. Kao mjera za tu površinu postavljena je vrijednost od 100 jedinica sjaja (GE). Izmjerene vrijednosti ne kreću se zato samo od 0 do 100, već kod površina visokog sjaja imaju vrijednosti i veće od 100. Pri mjerenju rezultate definira i kut upada svjetlosti na površinu. U normama definiranim za određivanje stupnja sjaja utvrđene su stoga različite mjerne geometrije koje se koriste već prema površini, kod kojih svjetlost na mjernu površinu pada ili ravno ili koso.

Već prema rezultatima mjerenja površine se svrstavaju u različite stupnjeve sjaja: prigušeno mat, mat, srednji sjaj (svileno sjajno-svileno mat), sjajno. Prema tim oznakama proizvode se razvodnjene boje za ličenje stropova i zidova u unutarnjem prostoru, koje se mogu naći u soboslikarskim radionicama ili na policama velikih građevinskih trgovačkih centara.

Stupanj sjaja boje za ličenje od odlučujućeg je značenja ne samo zato što određuje optičko djelovanju površine, već je odgovorna i za njenu postojanost na habanje. Mat odnosno svileno-mat površine djeluju izrazito plemenito, nasuprot tomu visoki sjaj zagovara izražena svojstva otpornosti. Praksa je također pokazala da identični tonovi boje s različitim stupnjem sjaja djeluju potpuno različito. Jedan pogled na kolekciju boja primjerice sistem boja RAL Classic, koji se nudi i s polu-mat i sa sjajnim površinama, potvrđuje tu činjenicu; mat tonovi boja u ovisnosti o kutu promatranja percipiraju se tendenciozno kao svjetliji od onih sjajnih. Sjajne boje izgledaju zato nešto zasićenije.

Kada se kod oblikovanja boja u i na objektu traži maksimalna usklađenost boja to može dovesti i do iznenađenja – primjerice kada se radi o premazima na različitim materijalima kao što su recimo lim ili beton, gdje ponuđeni stupnjevi sjaja nisu potpuno identični. Već prema vrsti svjetlosti i njenom upadu javljaju se više ili manje razlike u boji.

Često nam preostaje utjeha uz citat i Goetheovog Fausta:“ Ono što sjaji rođeno je samo za trenutak, ono istinsko vječno ostaje potomstvu!“

Izvor: www.farbimpulse.de