Kako kupiti nekretninu ili zemljište

Kako posljednjih desetljeća u zapadnim zemljama raste broj umirovljenika iz srednje i više klase za očekivati je da će neki od njih svoja zadnja desetljeća proživjeti i kao naši novi hrvatski sugrađani. Sredinom 21. stoljeća u Hrvatskoj će, poglavito u našim turističkim «malim mistima» na Jadranu, ali i u unutrašnjosti porasti broj umirovljenika. No, to nećemo biti mi, domaći ljudi, koji danas u naponu snage radimo u velikim hrvatskim gradskim središtima za raznorazne domaće i strane multinacionalne kompanije nadajući se boljim danima i malenoj kućici pored mora kada jednoga dana prestanemo raditi.

To će biti dobrostojeći umirovljenici iz cijele Europske Unije, posebice iz bogatijih zemalja poput Velike Britanije, Francuske ili Njemačke kao i plavokosi Skandinavci kojima je «život na sjeveru» sve samo ne idiličan kao u popularnoj američkoj tv-seriji. Željni sunca i blage klime bez kišovitih i maglovitih dana, privučeni umjerenom klimom i povoljnim cijenama zemljišta u zemlji u kojoj još uvijek postoji «mediteran kakav je nekad bio» ova će skupina imigranata uspostavom čvrstih i nepromjenjivih kriterija kada je u pitanju vlasništvo stranaca u zemljama EU nakon raznoraznih približavanja, usklađivanja i «screeninga» promijeniti demografsku strukturu Hrvatske.

Postupno otvaranje tržišta nekretnina

Ma kako se 2051. godina danas čini dalekom budućnošću prognoze koje su vidljive iz studije državnog zavoda za statistiku pod naslovom «Projekcija stanovništva Republike Hrvatske od 2004. do 2051. godine», a koja je posvećena prognozama oko budućim migracijama stanovništva u našoj zemlji govore o trendovima koji se očekuju u narednim godinama.

Hrvatska bi, kao tranzicijska zemlja u tom pogledu bila u poziciji da svoju mladost (koja kako znamo postiže izvrsne rezultate na mnogim svjetskim natjecanjima znanja osvajajući prva mjesta u raznim oblastima) pošalje u «pečalbu» preko domaćih granica u bogatije i opremljenije zemlje EU koja će im osim poslovne i znanstvene karijere u startu ponuditi i lakši put do vlastita stana ili kuće. S druge pak strane Europa će poput «stare dame» svoje zaslužne umirovljenike s radošću prepustiti mediteranskom ozračju našeg plavog Jadrana.

Kada je u pitanju postupno otvaranje hrvatskog tržišta nekretnina zbog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju potpisanog sa EU u mandatu prošle vlade predviđena je liberalizacija tržišta za strane državljane u 2009. godini. Postepeno uređenje tržišta nekretnina osigurano je i pojedinim zakonskim pretpostavkama koje su se dogodile u posljednje dvije godine. Naime, prema Zakonu o prostornom uređenju iz 2004. godina bilo je predviđeno da se do kraja 2005. godine donesu prostorni planovi u jedinicama lokalne samouprave, kako bi se na taj način stvorili osnovni preduvjeti za kvalitetnu i zakonom kontroliranu gradnju, a koja bi se bazirala na planovima i pravcima razvoja pojedinih lokalnih sredina.

Za razliku od ranije prakse, ovoga puta su odlukom vlade utvrđeni rokovi za izradu prostornih planova koji su bili obavezujući za jedinice lokalne samouprave. Takav je stav vlade prema podacima koji su dostupni javnosti omogućio kakav takav red pa je oko 60 posto jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj donijelo prostorne planove u roku, a oko 20 posto na dobrom je putu da iste usvoji u relativno kratkom vremenskom periodu obzirom da su planovi prošli kroz javnu raspravu. Tako je osigurano i sa pravnog stajališta da se prostorni planovi brzo mogu i usvojiti. Uređena država pretpostavka je uređenom tržištu nekretnina.

Useljenici poznih godina

Prosječan budući vlasnik nekretnine u Hrvatskoj koji dolazi kao stranac u našu zemlju danas mora od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija zatražiti dozvolu da u Istri ili Dalmaciji, a sve češće u Međimurju, Lici ili Zagorju kupi odabranu nekretninu ili zemljište.

U blizini centra mnogima je već danas neisplativo kupiti kuću ili stan. To poglavito vrijedi za Zagreb, ali i ostale hrvatske gradove. Letimičnim pogledom na oglasnike u tisku lako se može uočiti da se cijene zemljišta u mjestima koja su pedesetak ili više kilometara udaljeni od gradova znatno manje nego u gradovima
Obzirom da ta procedura i nije tako jednostavna, a i država je po definiciji trom i uspavan aparat (unatoč «hitro-akcijama» i sličnim pokušajima koji se s vremena na vrijeme predstave kroz medije), naši se «useljenici» uglavnom prvih mjesec dana pozabave otvaranjem kakvog predstavništva ili poduzeća (najčešće upravo za posredovanje pri prometu nekretninama) i nakon toga na ime tvrtke kupe odgovarajuću nekretninu ili zemljište. Pod stablom smokava, u neposrednoj blizini mora tada, u najboljem slučaju, započinje gradnja kuće za odmor. U unutrašnjosti Hrvatske prosječan će budući vlasnik kuće svoju parcelu potražiti na periferiji grada, po mogućnosti nedaleko od kakve prometnice koja će ga po potrebi za sat, dva dovesti do zračne luke. U danima blagdana on će tada odletjeti u srce EU kako bi posjetio djecu i unuke.

U blizini centra mnogima je već danas neisplativo kupiti kuću ili stan. To poglavito vrijedi za Zagreb, ali i ostale hrvatske gradove. No, prosječan stranac umirovljenik niti ne traži gradsku vrevu i gužvu oko mjesta za parkiranje. Letimičnim pogledom na oglasnike u tisku lako se može uočiti da se cijene zemljišta u mjestima koja su pedesetak ili više kilometara udaljeni od gradova znatno manje nego u gradovima, za europska mjerila čak vrlo povoljne. Uz sve veću pravnu sigurnost, bolje stanje u katastru te sve uređenije tržište nekretnina u Hrvatskoj za očekivati je da će se takva tendencija kupovine u slijedećim godinama nastaviti. Malena mjesta u unutrašnjosti sve će češće dobivati sumještane s kojim će se, osim rukama, sporazumijevati na nekom od svjetskih jezika.

Prema spomenutoj studiji Državnog zavoda za statistiku u navedenom razdoblju može se očekivati smanjenje broja stanovništva za 16% do 2051. godine i starenje tog stanovništva obzirom na navedene razloge. Ta prognoza temelji se na suvremenim migracijskim trendovima (koji nisu nepoznati niti u SAD-u gdje je upravo Florida sa svojom ugodnom klimom postala umirovljenički raj Amerike) i ti se trendovi u velikoj mjeri poklapaju sa tendencijom razvoja koja je pojedine krajeve u Hrvatskoj poput Dalmacije ili Istre u potpunosti predodredila za turizam. U nedostatku materijalnog mnogi su danas u Dalmaciji pod opterećenjem koje je izazvano groznicom zbog prodaje velikih površina zemljišta radi preprodaje strancima i moguće brze zarade.

Arhitektura kao dio ukupne kulturne baštine

Osim zemljišta kupovati će se i kuće, stare i dotrajale, ali kamene i u kulturološkom smislu izuzetno vrijedne. Mnogi vlasnici, domaći i strani bez razlike, neupućeni u vrijednosti arhitekture zdanja kojih su došli u posjed prečesto u današnje vrijeme posežu za banalnim preinakama koje u potpunosti mogu uništiti izvorne vrijednosti građevine. Taj trend je proteklih godina rezultirao nizom devastacija vrijednih dijela hrvatske arhitekture koje su promijenile tradicionalan izgled ne samo malih dalmatinskih mjesta, a da nisu ni na koji način sankcionirane.

Stoga se očuvanje naše kulturne baštine, a arhitektura to zasigurno jest, ne može se prepustiti tek dobroj volji i pretpostavljenoj kulturnoj osviještenosti samih vlasnika već treba posegnuti za instrumentima zaštite na način na koji je to učinjeno u drugim razvijenim zemljama.