Turska kupelj

Parna kupelj zagrijava se vodenom parom do temperature prostorije od 40 do 50 °C. Vlažnost zraka iznosi između 80 do 100 %. Parne kupelji s dodatkom ljekovitog, mirisnog bilja može doprinijeti ublažavanju zdravstvenih tegoba.

Parna kupelj ubraja se danas u sastavni dio toplica i sauna kao standardna ponuda. Postoje različiti oblici parnih kupelji, međutim svima je zajednička činjenica sa imaju visok procent vlažnosti te da osiguravaju relaksaciju i opuštanje.

Najrasprostranjenija je rimska parna kupelj nazvana još i kaldarium. Sam kaldarium predstavlja vrstu saune. Sastoji se od jedne ili više klupa uglavnom kružnog oblika. Iz higijenskih razloga na klupe se obično stavlja ručnik. Temperatura u takvoj parnoj kupelji iznosi u pravilu između 40 i 50 °C, vlažnost zraka skoro 100%. Vodenoj pari mogu se dodavati mirisi kao recimo eukaliptus ili menta. Ti mirisi oslobađaju dišne putove, druge vrste mirisa imaju drugačije pozitivne efekte na tijelo. Bez obzira na mirise parna kupelj relaksira tijelo i opušta muskulaturu.

Osim rimske kupelji rasprostranjena je i turska parna kupelj koja se označava kao hamam. Kod te varijante u središtu kupelji postavljena je površina za ležanje uglavnom izrađena od mramora. Tu posjetitelj parne kupelji leži, dok se svuda oko njega nalaze umivaonici s vrelom i hladnom vodom koja se u pravilnim razmacima razlijeva po tijelu sama ili to čini djelatnik. Hamam obično sadrži i program masaža ili njegu tijela, recimo piling tretmane.