Brojne mogućnosti prilagodbe Sustava kontrole pristupa
Zahvaljujući brzom razvoju računarske industrije, sustavi kontrole pristupa postali su dostupni i za objekte manjeg stupnja ugroženosti. Tehnološki napredak, naročito naglo povećanje snage procesora, doveo je do sve veće uporabe biometrijskih terminala, dok je razvoj računarske infrastrukturne mreže omogućio jednostavnu implementaciju sustava kontrole pristupa u manje tvrtke. Kao i kod drugih sustava tehničke zaštite, tri su osnovna elementa sustava kontrole pristupa:
- 1. Ulazni elementi sustava kontrole pristupa;
- 2. Centralni uređaji sustava konrole pristupa;
- 3. Izlazni elementi sustava kontrole pristupa.Uređaji koji predstavljaju ulaze su čitači koje dijelimo na kontaktne ili beskontaktne, s dodatnom tipkovnicom ili bez, diskretni ili transparentni.
- 1. Ulazni elementi
- Ulazne elemente čine sve vrste kodiranih brava, elektroničkih i mehaničkih čitača, bezkontaktnih i kontaktnih biometrijskih ulaznih čitača, i raznih drugih ulaznih elemenata. Način rada svakog ulaznog elementa sustava kontrole pristupa je identičan. Cilj je omogućiti ulazak osobama koje su obavile ispravnu registraciju ulaska na odgovarajućem mjestu u određenom trenutku, odnosno onemogućiti ulazak ili pristup u svakom drugom slučaju i što je najvažnije svaki neovlašteni pokušaj pristupa u štićeni prostor posebno označiti. Ulazni elementi ne donose odluku o pravu, ili uskraćenju prava pristupa, već samo prihvaćaju jedinstvenu informaciju od svakog korisnika i generiraju je do centralne jedinice sustava. Tehnološki napredniji sustavi kontrole pristupa, kao ulazne elemente koriste najviše bezkontaktne čitače i pasivne bezkontaktne kartice. Bezkontaktne kartice i beskontaktna registracija u odnosu na kontaktne ima velike prednosti, prvenstveno jer se očitanje i registracija obavlja višestruko brže, manja je mogućnost oštećenja (bezkontaktne kartice nemaju vanjskih mehaničkih dijelova), teža je mogućnost kopiranja i budući da nema fizičkog kontakta prigodom registracije, bezkontaktne kartice su trajnije i otpornije. Bezkontaktne kartice znače da se provjera parametara odnosno statusa, vremena i lokacije registracije obavlja bezkontaktno i prosječno kraće od jedne sekunde. Bezkontaktni čitač ima ugrađen minijaturni radio-frekvencijski predajnik, dometa od desetak centimetara do nekoliko metara udaljenosti, a u pravilu se postavljaju na zid kod ulaza, vrata ili kontroliranih prolaza. Kada u području pokrivanja dođe do pojavljivanja bezkontaktne kartice s ugrađenim primopredajnikom, indukcijom se pobuđuje elektromagnetsko polje, dovoljno jako da se u kratkom vremenskom intervalu očita jedinstveni identifikacijski kod kartice, koji se trenutno obrađuje u centralnom uređaju. Nakon toga se odlučuje o dozvoljenoj registraciji i ulasku u prostor ili zabrani ulaska, te davanju zvučnog upozorenja na mjestu registracije i u nadzornoj sobi, gdje se prate sva događanja na sustavu. Važno je istaknuti da svaka uspješna registracija mora biti popraćena zvučnom ili svjetlosnom signalizacijom na čitaču, a može se koristiti i jedna i druga kombinacija istovremeno. Bezkontaktne kartice dijele se na dvije skupine:
– aktivne (kartice koje se koriste na mjestima gdje je potreban viši stupanj sigurnosti, a koristi se kombinacija čitača i tipkovnice u koju se nakon ispravne autorizacije unosi pristupni pin) – pasivne (kartice kojima je potrebna određena akcija korisnika, odnosno približavanje kartice čitaču. Domet očitovanja je do 20 centimetara).U prostoru gdje je potreban najviši stupanj zaštite, čitači uz registraciju pomoću kartice traže i unošenje osobnog identifikacijskog koda na dodatnim tipkovnicama, kako bi se izbjegla mogućnost neovlaštenog korištenja kartice onih koji nisu vlasnici istih.
Kontaktne kartice su sve vrste magnetskih kartica s više različitih gustoća magnetskog zapisa, kartice s bar-kodom i danas već zastarjele optičke kontaktne (bušene) kartice. Na kartice za identifikaciju postavljaju se različiti elementi koji označuju pripadnost tvrtki, sektoru ili odjelu tvrtke, ime i prezime nositelja kartice, a u prostorima s višim stupnjem zaštite i fotografija nositelja. U pravilu kartica se mora obvezatno nositi unutar štićenog prostora, budući da služi osim za identifikaciju, kao i dozvola za pristup u određeni prostor.
Kontaktne kartice unatoč ekonomskoj prihvatljivosti, sve manje se koriste, prvenstveno zbog tehnologije koja ne osigurava visoki stupanj zaštite, budući se uz odgovarajuću opremu i znanje, lako mogu krivotvoriti.
Biometrijska identifikacija
Nekada dio filmske znanstvene fantastike, biometrija danas postaje sve više stvarnost. Ovaj način identifikacije danas prevladava i postaje pravilo u većini zemalja svijeta i praktično je nemoguće postaviti gornje granice tehnološkog razvoja ovog sustava kontrole. Izraz biometrija izvedenica je grčkih riječi bios (život) i metrin (mjera), što određuje definiciju, kao znanost i tehnologiju provjeravanja identiteta osoba mjerenjem njenih fizioloških svojstava ili načina ponašanja. U osnovi biometriju je moguće podijeliti na dvije osnovne kategorije: fizička biometrija (osnovni cilj je kontroliranje pristupa zaštićenim zonama i prostorijama) i biometrija ponašanja.
Budući imamo namjeru ovoj posebnoj disciplini kontrole sustava posvetiti veću pažnju u našem časopisu, ovdje ćemo samo nabrojati trenutno najpoznatije metode biometrijskog očitovanja i identifikacije:
- identifikacija detekcijom otiska prsta;
- na osnovu zjenice oka;
- na osnovu crta lica;
- na osnovu geometrije ruke-dlana;
- prepoznavanja glasovnog otiska;
- dinamičke verifikacije potpisa;
- dinamike kucanja na tipkovnici računala.Pitanje je trenutka otkrivanja novih metoda biometrijske identifikacije, koje postaju standardi u sigurnosnoj zaštiti u većini zemalja svijeta, što otvara neka neugodna pitanja, na koja trenutno nema odgovora. Najvažnije je, komu smiju biti dostupni podaci prikupljeni skeniranjem, digitalnim snimanjem i sl. te kako iste velike baze podataka o pojedincima pohranjivati i zaštiti od neovlaštenog korištenja, koji nas može odvesti u Orwellov svijet “Velikog brata” i apsolutnog nadzora. Drugi značajan problem je nemogućnost 100-postotne pouzdane biometrijske identifikacije, što u današnjem trenutku globalnog straha od terorizma i terorista, može dovesti do niza zabuna, koje mogu izazvati katastrofalne posljedice2. Centralni uređaji sustava kontrole pristupa
Ovi uređaji se kao i kod drugih sustava tehničke zaštite, obavezno smještaju u najzaštićeniji dio štićenog prostora, što pretpostavlja njihovu nedostupnost posjetiteljima ili klijentima. Moraju biti zaštićeni metalnim kućištem, u koji se smještaju zajedno sa rezervnim napajanjem i protusabotažnom zaštitom. Važnost rezervnog napajanja ogleda se u potrebi projektiranja uređaja, tako da zajedno sa čitačima i izlaznim elementima (električne brave) u slučaju gubitka električne energije, sustav određeno vrijeme (koje je podesivo), radi potpuno autonomno. Sustav kontrole pristupa mora omogućiti deblokadu svih nadziranih vrata nakon gubitka mrežnog i rezervnog napajanja, kako bi zaposlenici i klijenti mogli napustiti štićeni prostor.
Suvremeni centralni uređaji kontrole pristupa u pravilu su modularni, što znači da omogućuju naknadna proširenja sustava za potrebe dodatnog nadzora i upravljanja. Danas je skoro svaki takav sustav povezan sa računalom koji ima odgovarajuću programsku podršku, upravlja radom i u potpunosti nadzire cjelokupan sustav. Svi dobiveni podaci o uspješnim/neuspješnim registracijama pohranjuju se u memoriju računala i u svakom trenutku su dostupni za obradu i po potrebi ispis. Razvoj programske podrške za sustave kontrole pristupa omogućio je prikaz svih parametara sustava grafičkom sučelju prilagodljivom krajnjem korisniku, koji može saznati statuse svih nadziranih prostora iz tlocvrta štićenog objekta, pri čemu su ucrtani svi dijelovi kontrole pristupa. Danas na tržištu postoji veliki izbor različitih softwarea za kontrolu pristupa koji služe za upravljanje sa sigurnošću sustava, omogućavaju nadzor nad osobljem, zaposlenicima, posjetiteljima, sigurnosnim osobljem i zaštitom u malim i srednje velikim firmama. Jedna od osnovnih prednosti ovog sustava je mogućnost integracije podataka, bez potrebe kopiranja baze podataka. Sustav omogućuje praćenje podataka u realnom vremenu; povećava sigurnost unutar firme; podržava brojne čitače: biometrijske, smart card, beskontaktne, magnetske, bar-kod čitače.3. Izlazni elementi
Da bi korisnicima sustava kontrole pristupa bio omogućen pristup određenim vratima u za to određeno vrijeme i sa određenim karticama ili nekom drugom sustavu očitovanja, koriste se izlazni elementi sustava kontrole pristupa, koji mogu biti: električne brave; unutarnja i vanjska rasvjeta; protuprovalni sustavi; sustavi video nadzora i razni dojavni uređaji. Nakon ispravne registracije na jednom od čitača i prolaska kroz vrata, može se programirati automatsko isključenje protuprovalne zaštite za taj dio štićenog prostora. U načelu radi se po modelu automatskog isključenja alarmne zaštite vozila, naime ukoliko se vozilo otključa odgovarajućim ključem, automatski se isključuje alarmna zaštita.
Primjena sustava kontrole pristupa
Primjena kontrole pristupa danas je, zahvaljujući brzom razvoju računarske industrije praktično neograničena, zato spominjemo samo neke od niza mogućnosti:
- evidencija radnog vremena zaposlenika;
- evidencija posjetitelja i izvođača radova;
- kontrola ulaza u štićeni objekt;
- kontrola ulaza na parkirališta;
- kontrola pristupa u sve prostorije od posebne važnosti;
- nadzor obilazaka čuvarske ili neke druge nadzorne tehnološke službe;
- kontrola kretanja cjelokupnim štićenim prostorom i implementacija s drugim sustavima zaštite, kao što su sustav video nadzora, protuprovalni, protuprepadni i sustav zaštite od požara.Prigodom implementacije sustava kontrole pristupa sa ostalim sustavima tehničke zaštite, važno je u fazi projektiranja uključiti predstavnike tvrtki koje traže instalaciju sustava, koji dobro poznaju sve aktivnosti i kretanja koja se obavljaju unutar štićenog prostora. Glavni razlog je da instalirani sustavi u najmanjoj mogućoj mjeri naruše svakodnevno obavljanje poslovnih aktivnosti zaposlenika tvrtke.Upravo praktičnost primjene i brojne mogućnosti prilagodbe glavne su osobine ovog sustava koji se najbolje pokazuju u povezivanju sa sustavima video nadzora i to na dva načina:
– prigodom registracije ulaska i izlaska, automatski se aktivira snimanje video kamere koja nadzire upravo prostor u koji se u tom trenutku ulazi ili izlazi.– u trenutku obavljanja registracije na video monitoru se prikazuje upravo taj dio nadziranog prostora, čime se značajno olakšava nadzor i praćenje kretanja osoba, operateru u nadzornom centru.
Evidencija radnog vremena
Uporaba sustava kontrole pristupa najkompatibilnija je s evidencijom radnog vremena. Osnovni elementi svakog sustava za evidenciju radnog vremena su: identifikacijske kartice; terminal za registraciju; čitač za kontrolu pristupa-nadzorno računalo i programski paket za evidenciju radnog vremena i kontrolu pristupa. Odabir određenog sustava nije uvijek lagan zadatak, jer u evidentiranju neposredno sudjeluju svi zaposlenici koji ga i koriste. Male tvrtke omogućuju lakšu implementaciju jednostavnih sustava koji se sastoje od standardnog osobnog računala, terminala za registraciju i programskog paketa, pri čemu se računalo koristi i za druge svrhe. Tu treba paziti da sustav svojom opsežnošću ne premašuje vrijednost potrebnog ulaganja, čime postaje sam sebi svrha.
Kod velikih sustava (tvrtki), neophodno je ugraditi složenije sustave s većim brojem terminala i većim brojem radnih stanica za administraciju. Elementi tog sustava povezuju se na razne načine, s time da je prednost, ako se sustav povezuje na postojeću komunikacijsku infrastrukturu (postojeća računalna mreža), budući su posebna rješenja u pravilu skuplja. Identifikacijska kartica služi za prepoznavanje korisnika sustava na osnovu identifikacijskog broja koji može biti kodiran za evidenciju radnog vremena, kontrolu pristupa, ali i za autorizaciju rada na računalu, kao i za bezgotovinska plaćanja na internetu. Pravilo je kombinirati više tehnologija na istoj kartici (magnetska vrpca, kontaktni ili bezkontaktni čip i dr.), što je svakako ekonomičniji i sigurniji način postizanja višestruke uporabljivosti. Identifikacijska kartica često se koristi za vizualnu identifikaciju u tvrtki, pa se može jednostavno grafički opremiti, sukladno potrebama korisnika. Ekonomski značajno je da manji korisnici mogu kartice naručiti, dok veliki korisnici trebaju razmišljati o kupovini vlastitog sustava za personalizaciju kartica.