Pasivna kuća treba samo ca. 20% energije

Pasivna kuća treba “samo” ca. 20% energije za grijanje potrebne tipičnoj današnjoj novogradnji, pa se klasični sustav grijanja može zanemariti.

Neznatno veći troškovi za bolju toplinsku zaštitu se u velikom dijelu mogu kompenzirati smanjenjem troškova za grijanje. Pasivnu kuću definiraju slijedeće karakteristične vrijednosti..

 

Potrebna toplina za grijanje pasivne kuće

Potrebna toplina za grijanje se uvijek navodi za pojedini period grijanja. Izračunava se pomoću količine topline koja se kroz vanjske zidove i sustav za prozračivanje gubi iz kuće u tijeku jedne godine, umanjene za toplinu dobivenu od sunca kroz prozore i interno dobivenu toplinu koju stvaraju uređaji i stanari.

Ta količina topline, koja se u zgradu mora dovoditi u obliku “dodatnog grijanja”, smije po kvadratnom metru zagrijane površine pri normiranim uvjetima vanjske temperature u jednoj godini iznositi do najviše 15 kWh.

Kad se radi o kući koja primjerice ima 120 m grijane površine to je 120 x 15 kWh/m a = 1800 kWh/a. To odgovara količini topline koja se može dobiti sa otprilike 360 kg peleta ili ca. 180 m3 plina odnosno ca. 180 litara lož-ulja. Potrebna godišnja toplina za grijanje < 15 kWh/m a.

Najhladniji dani u godini, većinom u siječnju i veljači, određuju takozvanu maksimalnu količinu topline za grijanje koja se mora dovesti u “organizam kuće” zbog gubitaka, kako bi se održala unutarnja temperatura. Vrijednost za to mora ostati ispod 10 W/m. Pritom nije uračunata energija potrebna za pripremu tople vode. Kod građevine sa npr. 120 m grijane površine je to 120 m x 10 W/m = 1200 W = 1,2 kW.

Ta količina odgovara količini topline koju stvara otprilike 20 ljudi koji kao gosti sjede na zabavi u toj kući (dakle: 60 W x 20 = 1200 W) ili pak samo njih pet koji plešu, a pojedinačno stvaraju toplinu od 240 W x 5 = 1200 W. Maksimalna količina toline za grijanje < 10 W/m.

 

U vrijednosti, koeficijent protoka topline

U vrijednosti su karakteristične vrijednosti za protok topline kroz dijelove građevine.

Što je manja U vrijednost to je bolji učinak izolacije.

Za ukupnu U vrijednost od najviše 0,15 W/m K zatvorenih, nepokretnih dijelova građevine koji ne propuštaju svjetlost, dakle podna ploča, zid, strop i krov, potrebno je ca. 30 cm izolacije. U vrijednosti nepropusnih građevnih elemenata < 0,15 W/m K.

Uw vrijednosti – malo w znači window (prozor) – označavaju definirani protok topline sveukupne prozorske konstrukcije.

Te Uw vrijednosti se sastoje od pojedinačnih Ug vrijednosti ugrađenih stakala – pri čemu g znači glass (staklo), Uf vrijednosti prozorskih okvira (frames), kao i vrijednosti toplinskih mostova na spoju ruba stakla i položaja ugradnje prozora. Uw vrijednost od 0,8 W/m K zahtijeva trostruko ostakljenje i posebnu konstrukciju okvira koji moraju biti bolje izolirani nego uobičajeni drveni okviri prozora i puno bolje nego prozorski okviri od plastike.

 

Konstrukcija bez toplinskih mostova

Sa današnjom tehnikom gradnje i uz planiranje koje gleda u budućnost, teoretski je potpuno moguće graditi bez toplinskih mostova. Spojne točke različitih građevnih elemenata moraju na pasivnoj kući biti tako riješeni da koeficijent propuštanja topline u područjima najslabijih točaka bude manje od 0,01 W/mK.

Ako se pojedini toplinski mostovi ipak ne mogu izbjeći, u izračunu se mora odrediti i uračunati gubitak koji se odnosi na toplinske mostove. Konstrukcije bez toplinskih mostova (f < 0,01 W/mK). potpuno moguće graditi bez toplinskih mostova.

 

Zračna nepropusnost pasivne kuće

Takozvanim “Blower-Door-Test” postupkom, kod kojega se u otvor vrata građevine koja se mjeri ugrađuje zračno nepropusna ploča s ugrađenim ventilacionim uređajem, kontrolira se takozvana zračna nepropusnost građevina.

Ako kod normalnih novogradnji s ventilacionim uređajem najveća izmjena zraka u ukupnoj unutarnjoj zapremnini zgrade po satu pri 50 Pascala diferencijalnog tlaka (takozvanoj n(50) vrijednosti) smije biti 1,5-struka, za pasivne kuće ta vrijednost mora biti manja.

Za pasivne kuće ta izmjena zraka kroz nenamjerne otvore i mjesta curenja ne smije biti veća od 0,6-struke zapremnine zatvorenog zraka po satu.

Veća zračna nepropusnost je potrebna kako bi se izbjegla oštećenja zbog prodora vlage iz kondenzata u strukturi zida i u najvećoj mjeri isključio put prijenosa gubitaka topline kod nekontrolirane izmjene zraka.

Zračna nepropusnost n(50) 0,6 h-1. Stupanj učinka uređaja za prozračivanje u obnavljanju topline (rekuperaciji) u pasivnim kućama mora iznositi najmanje 75 posto, uz istovremenu potrošnju struje od najviše 0,4 Wh/m . Karakteristične vrijednosti za toplinske pumpe se posebno određuju. Učinkovitiji uređaji dovode zrak u periodu grijanja kroz zračni kanal u tlu i koriste se istim kao izmjenjivačem topline tla koji unaprijed zagrijava usisani svježi zrak. Temperaturna razlika u odnosu na ciljanu temperaturu medija za grijanje zraka bi trebala biti vrlo mala ili neznatna koliko je to moguće.

Izvor: “Pasivna kuća- Sažetak”


PASIVNA KUĆA I PLANIRANJE DETALJA

Pasivna kuća je znatno više od “samo” dobre izolacije. Planiranje kao i izvedba detalja su osnova za ispunjavanje kriterija postavljenih za pasivne kuće.


NEMA TOPLINSKIH MOSTOVA

Kod rastuće kvalitete izolacije detalji dobivaju na značaju. Točnije rečeno, kod loše izoliranih kuća malu ulogu igra postojanje toplinskih mostova – ako je manje više cijela površina omotača takva. Uklanjanje ovih toplinsko-tehnički slabih točkaka kod pasivnih kuća nema smisla samo radi energije nego i zbog biologije gradnje.

WDVS sustavi su izvanredno prikladni za izbjegavanje toplinskih mostova. Upravo kod većih debljina izo-materijala nudi dvoslojna izvedba još i dodatnu sigurnost. Od značaja je rano planiranje izvedbe kako bi se ostvarila kako termički tako i financijski učinkovita rješenja. Tehnička rješenja detalja možete naći na www.capatect.at/service/Bauteildetails


PASIVNA KUĆA I ZRAČNA NEPROPUSNOST

Značaj zračne nepropusnosti je dugo bio potcijenjen. Brojne štete od vlage su bile rezultat konvekcije kroz propusne spojeve građevnih elemenata. Pored toga, zračna nepropusnost igra upravo kod termički optimiranih građevina značajniju ulogu za potrošnju energije, ali i za ugodnost.

Učinak pasivne kuće s kojim se je računalo je bilo pospremanje tvrdokornog, tehnički još od 19. stoljeća preuzetog mita o zidu koji diše. Ni zrak niti vodena para ne dospijevaju u zgradu kroz zid.

Za provjeru potrebne nepropusnosti omotača zgrade se koristi Blower-Door test. Ventilator stvara razliku u tlaku. Vrijeme koje protekne dok se omjeri pritiska od 50 Pascala pretlaka odnosno podtlaka opet ne podese na normalne omjere daje informaciju o nepropusnosti omotača zgrade.

Razlika u tlaku od 50 Pascala je realistična, u praksi često susretana vrijednost koja odgovara brzini vjetra od ca. 33 km/h. Slabe točke se obično pri podtlaku naknadno otkrivaju vršcima prstiju, dimnim štapićima ili termografskom kamerom. Uputno je test napraviti u trenutku kad se još bez većeg troška mogu korigirati i poraviti spojevi prozora, zidova i priključci instalacija.

www.caparol.hr