Slučaj: šišmiši protiv vjetroelektrana

www.energetika-net.com

Poteškoće s kojima se suočava HEP u namjeri realizacije energetskih projekata koji se nalaze u ekološkoj mreži već snažno osjećaju investitori u vjetroelektrane. Lokacije za gradnju vjetroelektrana porazbacane su po prostornim planovima dalmatinskih županija, bez detaljne analize koliko prostor može podnijeti s obzirom na ciljeve očuvanja ekološke mreže koja pokriva 37% kopna. Investitori u vjetroelektrane se sve češće suočavaju s problemom kumulativnog utjecaja, ili pojednostavljeno – jedna vjetroelektrana u radijusu od 5 km možda nije problem za prelet ptica, ali dvije ili tri vjetroelektrane u normalnom radu stvorile bi neodrživ pritisak na ekosustav. Da bi se ti pritisci amortizirali, u najboljoj varijanti nalažu se primjena zaštitnih mjera koje utječu na profitabilnost projekata. No, ima i drugačijeg raspleta situacije. Krajem travnja na zaštiti okoliša “pao” je prvi elektroenergetski projekt u državi. Riječ je o VE Fužine, 36 MW, koja se trebala graditi u šumi, a za koju je povjerenstvo Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja procijenilo da nije prihvatljiv zbog utjecaja na okoliš. VE Fužine tek je prvi projekt te vrste koji se “nasukao” na zaštiti okoliša, i sigurno neće biti posljednji. Pokazalo se da je problem u tome što država istovremeno nameće obaveze a da struka, vjerojatno zbog manjka znanstvenih saznanja, nije detaljno definirala prihvatljive rizike.

Temeljem prostornih planova broj zahtjeva za vjetroelektrane u Registru OIEKPP popeo se danas na 4,5 GW, s 42 projekta koji se smatraju prihvatljivima za okoliš i ekološku mrežu. Trenutno su u mreži vjetroelektrane snage 175,2 MW, a do sada je izdano 263 MW prethodnih elektroenergetskih suglasnosti za vjetroelektrane koje još nisu u pogonu. Investitori u vjetroelektrane često nisu svjesni da bi bilo dobro da prije odluke o upuštanju u pripremne radove provjere kako projekt stoji s aspekta zaštite prirode, u smislu je li odabrana lokacija u ekološkoj mreži te što to može značiti za njihov konkretan projekt. Činjenica da se vjetroelektrana nalazi u ekološkoj mreži ne mora značiti ništa, jer specifičan cilj očuvanja ekološke mreže na željenoj lokaciji može biti takav da je odmah jasno da VE nema utjecaja. No, može biti i drugačije, a to ne mora biti apriori poznato zaposleniku u Županijskom zavodu za zaštitu prirode, koji je ocijenio da “ne bi trebalo biti problema”. Međutim, u praksi se događa da investitori dolaze s gotovom projektima koji su ucrtani u prostorne planove, sa specificiranim tehnologijama i od ovlaštenika za izradu studija utjecaja na okoliš očekuju da im izradi studiju koja “može proći”. No, to baš nije tako lako. U dva desetljeća otkada se uvriježila praksa izrade i procjene studija utjecaja na okoliš puno se toga promijenilo. U 90-im godinama te su studije možda bile formalnost, no institucije su se u međuvremenu ekipirale, kriteriji su se postrožili a procjene su prestale biti formalnost, stepenica koju je jednostavno preskočiti ili zaobići.

Ograničenje cut-in-speed brzine

Suosnivač i voditelj Zavoda za istraživanje bioraznolikosti i zaštitu prirode u tvrtki Oikon, dr. sc. Oleg Antonić kaže da je velik problem što investitori dolaze prekasno, kad već imaju detaljizirane zahvate, bez svijesti da su u ranijim fazama izrađivači studije utjecaja na okoliš mogli pomoći da studija zaista bude formalnost, odnosno da utjecaji na okoliš budu neznatni ili dovoljno umanjeni, a projekt primjenom nekih mjera održiv. To su primjerice drugačiji raspored vjetroagregata u prostoru, određeni režimi rada vjetroelektrana, projektiranje ribljih staza kod malih hidroelektrana i slično.

“Prostorni planovi rađeni su neovisno od problematike zaštite okoliša, a lokacije za vjetroelektrane ucrtavalo se uz nedovoljnu razinu spoznaje da li je zahvat prihvatljiv za prirodu. Istovremeno, nedostaje znanstvenih podataka o prostoru. Da bi doznao je li zahvat prihvatljiv investitor je već potrošio puno novca, mjerio je vjetropotencijal, godinu dana je ispitivao je li ugrožena fauna, financirao je prethodnu i glavnu studiju utjecaja na ekološku mrežu, troškove postupka procjene utjecaja na okoliš i studiju utjecaja na okoliš. Tome treba pridodati trošak projektiranja zahvata. Troškovi poslova povezanih sa zaštitom prirode i okoliša rijetko iznose manje od pola milijuna kuna a kod većih zahvata mogu se popeti i do milijun kuna”, kaže Antonić. Pojašnjava da moguće mjere ublažavanja utjecaja i zaštitne mjere zaštite prirode mogu bitno utjecati na isplativost ulaganja. U Hrvatskoj ima vjetroelektrana koje struju proizvode sedam mjeseci u godini, no ima i onih lokacija u razvoju kod kojih bi proizvodnja zbog zaštitnih mjera mogla biti samo tri mjeseca! Iako nema ni jedne dovršene studije stradavanja ptica i šišmiša od elisa vjetroagregata u tijeku je nekoliko projekata koji imaju obvezu praćenja stradavanja. Primjerice, vjetroelektrane u čijoj je blizini velika aktivnost šišmiša mogle bi biti suočene s promjenama cut-in-speed brzine (tj. brzine vjetra pri kojoj se počinje proizvoditi struja), odnosno smanjuje se interval u kojem je moguća proizvodnje energije. Na nekoliko lokacija u Hrvatskoj već je preporučeno ograničenje cut -in speed-brzine. Antonić pojašnjava da promjena cut-in-speed brzine može značiti čak i do 10% manje proizvodnje, iako to u prosjeku za Hrvatsku iznosi od tri do pet posto, što može ugroziti isplativost. Primjerice, u slučaju VE Fužine zbog preleta šišmiša predlagala se instalacija radarskog sustava koji prepoznaje ugrožene vrste ptica, procjenjuje njihove putanje leta i pravovremeno zaustavlja vrtnju elisa ako se pokaže da lete na vjetroagregate i reagira adekvatno. Takav radar investicija je vrjednija od milijun eura!

Viae o ovoj temi ….. >>>