Sustavi tehničke zaštite sakralnih objekata

Prilikom obnove sakralnih građevina trebalo bi povesti računa i o mjerama Najveću opasnost predstavlja nastajanje po­žara koji ugrožava ne samo građevinu već i osobe u njoj. U sakralnim se objektima često sakuplja veći broj ljudi što statistički značajno povećava rizik od nastajanja požara.

Požar sakralnih objekata predstavlja veću štetu nego požar neke druge građevine jer se u njima često nalaze vrijedne umjetnine, a i sam objekt je građevina velike kulturno povijesne vrijednosti.

Zato je poželjno sakralne objekte zaštititi sustavom za dojavu požara koji će ranim uzbunjivanjem spriječiti ljudska stradavanja i veća oštećenja.
Sustavi za dojavu požara sastoje se od detektora koji detektiraju pojavu dima kao posljedicu početne faze razvoja požara te preko centrale kao središnje jedinice upozoravaju pomoću sirena na pojavu požara. U prvoj se fazi požara kada se razvija dim, požar može jednostavno ugasiti i ne uzrokuje veće štete.
Najveći problem kod ugradnje sustava za dojavu požara u sakralnim objektima predstavlja ugradnja detektora požara. Naime, klasični sustavi vatrodojave izvode se tako da se na stropu prostorija, na propisanoj međusobnoj udaljenosti, instaliraju detektori dima što zahtijeva bušenje i dovođenje instalacije do lokacije svakog detektora.

U sakralnim objektima je to problematično s obzirom da dovođenje instalacije zahtijeva grube građevinske radove, a na stropu se vrlo često nalaze umjetnički radovi te instaliranje detektora nije moguće.

Problem kablova i građevinskih radova pot­rebnih zbog provlačenja instalacije moguće je riješiti korištenjem bežičnih vatrodojavnih detektora. Detektori se napajaju pomoću dugotrajnih baterija s kojima mogu raditi i do tri godine bez potrebe za izmjenom, a s obzirom na to da vatrodojavna centrala stalno nadzire sve detektore javit će pogrješku u slučaju pada napona baterije.

Princip rada ovih detektora je isti kao kod žičanih detektora, razlika je samo u načinu komunikacije s centralom. Vatrodojavna centrala također ima sve mogućnosti kao žičana, a dodatno obavlja stalni nadzor detektora.

U slučaju da je strop ukrašen umjetničkim radovima niti bežični detektori ne rješavaju problem. U tom je slučaju preporuka korištenje infracrvenih barijera koje se montiraju na zid (slika 1.). One rade na principu predaje i prijema infracrvene zrake, odnosno detekcije prekida ili smanjene količine reflektirane infracrvene zrake (slika 2.).

Za veće udaljenosti (do 100 m dužine) koriste se barijere sa zasebnim predajnikom i prijemnikom, koji oboje zahtijevaju napajanje na točki montira­nja. Za manje udaljenosti koristi se barijera s ogledalom kod koje je u uređaju ujedno i pre­dajnik i prijemnik, a za refleksiju zrake se koristi ogledalo. Za ovaj tip barijere potrebno je dovesti napajanje i ožičenje samo na lokaciju primopredajnika

Zaštita od vandalizma

Svjedoci smo oštećivanja fasada i unutrašnjosti sakralnih objekata grafitima i drugim oblicima vandalizama. Jedini efikasni način zaštite je video nadzor okoline i unutrašnjosti sakralnog objekta. Prvenstvena funkcija video-nadzora jest prevencija.
Potencijalni su počinitelji svjesni da će njihovo nedjelo biti snimljeno, a počinioci otkriveni. S obzirom da je za kamere također potrebno ožičenje najbolje ga je predvidjeti u fazi obnove zajedno s drugom elektroinstalacijom.

Zaštita od provale

Velike vrijednosti koji se nalaze u sakralnim objektima često su meta provalnika. Sustav se protuprovale sastoji od detektora koji detektiraju neovlašteni ulaz u objekt ili posebno štićene dijelove objekta, a mogu i zasebno štititi vrijedne predmete. Detektori kretanja rade na principu detekcije infracrvenog zračenja ljudskog tijela, detektori loma stakla detektirat će razbijanje prozora, a magnetski ili drugi tipovi kontakata služe za detekciju otvaranja vrata, a mogu se upotrijebiti i za npr. detekciju skidanja slike sa zida.

Svaki je detektor potrebno povezati s alarmnom centralom zasebnim kabelom jer bi za podžbuknu instalaciju bili potrebni znatni građevinski radovi ako se kablovi ne predvide već u fazi obnavljanja sakralnog objekta. Za gotove objekte ovaj je problem moguće riješiti kao i kod vatrodojave – bežičnim detektorima što poskupljuje investiciju.

Propisi kojima se uređuje provedba štićenja

Cijelim nizom propisa definirani su okviri štićenja objekata u Republici Hrvatskoj, a kao najvažnije možemo istaknuti Zakon o privatnoj zaštiti (NN 68/03.), Pravilnik o uvjetima i načinu provedbe tehničke zaštite (NN 198/03.) i Pravilnik o sustavima za dojavu požara (NN 56/99.).

Za osobe koje se prvi put susreću s tehničkom zaštitom važno je istaknuti nekoliko bitnih odredaba koje proizlaze iz tih propisa:

Prema važećim propisima u Republici Hrvatskoj sve poslove vezane uz zaštitarsku djelatnost mogu obavljati isključivo tvrtke i osobe s posebnim ovlaštenjem Ministarstva unutarnjih poslova.

Pravilnikom o sustavima za dojavu požara propisano je obveza funkcionalnog ispitivanja sustava za dojavu požara od strane za to ovlaštene ustanove najmanje jednom godišnje.

Vlasnik odnosno korisnik sustava tehničke zaštite mora nadzirati prvih pet faza provedbe tehničke zaštite u postupku unutarnjeg nadzora (snimka postojećeg stanja; Izrada prosudbe ugroženosti; Izrada sigurnosnog elaborata; Definiranje projektnog zadatka; Projektiranje sustava tehničke zaštite).

Posebnu pažnju treba posvetiti izradi prosudbe ugroženosti – dokumenta koji predstavlja osnovu svrstavanja objekta u jednu od šest kategorija ugroženosti. Pravilnikom o uvjetima i načinu provedbe tehničke zaštite propisane su mjere zaštite za svaku od tih kategorija.

Dokumentaciju o sustavu tehničke zaštite treba čuvati i pohraniti kao poslovnu tajnu. S izvođačem sustava tehničke zaštite mora se sklopiti ugovor o izvođenju.Sustav tehničke zaštite mora se održavati u funkcionalnom stanju i redovito ga, najmanje jednom godišnje, servisirati.

Vlasnik odnosno korisnik sustava tehničke zaštite treba imenovati odgovornu osobu koja će sudjelovati u primopredaji (tehničkom prijemu) sustava tehničke zaštite.
Ako se prostor štiti sustavom video-nadzora to treba istaknuti na mjestu vidljivom svim posjetiteljima.
Podaci prikupljeni sustavom video-nadzora mogu se koristiti isključivo za potrebe istražnih radnji.
Postupanjem u skladu s propisima moguće je od osiguravajućih društava pri osiguranju objekta ishoditi značajne popuste na premiju osiguranja imovine.

Zaključak

S obzirom na sve veće rizike u sakralnim objektima, kako od požara tako i od kriminalnih djela, preporuka je u fazi obnove projektirati i sustav tehničke zaštite te potrebno kabliranje izvesti u fazi građevinskih radova kako bi se izbjegli troškovi naknadnih radova. Sama ugradnja uređaja moguća je i naknadno ako to financijske okolnosti ne dozvoljavaju odmah.
Važno je predvidjeti instalaciju koja tijekom obnove ne utječe bitno na troškove, ali kasnije kada će se ugrađivati sustavi tehničke zaštite značajno smanjuje investiciju.
Sve poslove na projektiranju, ugradnji i održavanju sustava tehničke zaštite treba obavljati u skladu s nizom, u Republici Hrvatskoj, važećih propisa.
Izvor: Gafos d.o.o. www.gafos.hr