Crijep kanalica / Ćeramida

Ovaj oblik crijepa koristio se uglavnom u mediteranskom podneblju, za pokrivanje samostana. Od tuda najvjerojatnije potječe i semantika naziva (redovnik i časna sestra), iako su moguće i neke druge interpretacije. Redovnik i časna sestra inače moraju biti razdvojeni, u našem slučaju leže na krovovima učvršćeni klinovima jedan u drugi. „Časna sestra“ leži dole, a „redovnik“ je postavljen gore kao pokrivni sloj. „Redovnik“ se postavlja ili zaliven mortom, ali je moguća montaža bez morta. U međuvremenu proizvodi se i jednodijelni samostanski žlijebljeni crijep. Taj crijep kod polaganja povezuje optiku kanalica/ćeramide uz sve prednosti jednodijelnih žlijebljenih vrsta crijepa. Dužina pokrivanja kod klasične ćeramide iznosi 370 mm, širina pokrivanja iznosi oko 235 mm. „Redovnik“ je manji i teži samo 2 kg dok „redovnica“ ima težinu od oko 3,3 kg. Bez donje konstrukcije standardni nagib krova iznosi 40 stupnjeva, s donjom konstrukcijom krov mora biti ravniji i ne smije prekoračiti 35 stupnjeva.

Crijep s podužnim obodom

Crijep s podužnim obodom je kao i ćeramida crijep proizveden postupkom tlačenja/prešanja bez utora. U kulturi pokrivanja krovova predstavlja povijesnu vrstu crijepa. Povijest ovog crijepa doseže do početka 11. Stoljeća. Veliki broj starih povijesnih objekata prekriven je upravo crijepom s podužnim obodom. U Njemačkoj se ovaj crijep može naći od Harza pa sve do Franačke. Crijep s podužnim obodom naročito dolazi do izražaja kao zidni oblog. Klasična boja ovog crijepa je crvena, može se međutim naći i u drugim bojama. Podužni obod protječe konično te omogućuje varijabilno preklapanje crijepa. Crijep s podužnim obodom širok je oko 260 mm, 350 mm visok i teži 2,8 kg. Standardni nagib krova iznosi 35 stupnjeva.