Materijali za betonske pukotine

Sukladno učestalosti šteta danas se za sanaciju pukotina nudi mnoštvo proizvoda. Podovi, zidovi i stropovi vam govore što se može postići različitim pomoćnim sredstvima i gdje morate paziti. Ovisno o polaznoj situaciji prvo se treba odabrati prikladan materijal za ispunu betonskih pukotina.

Dakle, za ispunu pukotina i šupljih prostora betonskih građevnih dijelova najbolji su sljedeći materijali:

  • Epoksidalna smola (EP),
  • Cementna suspenzija (ZS) ili cementno ljepilo (ZL),
  • Poliuretan (PUR),
  • Metil-metan smole (PMMA),
  • Poliesterske smole (UP)

Epoksidalne smole

Epoksidalne kao i poliesterske smole vrlo su prikladne kao masa za zalijevanje, one otvrdnjavaju gotovo „bez skupljanja“. Stoga se poliuretanske smole sve više koriste kod gradnje. Kod razdjelnih pukotina i pukotina koje su blizu gornje površine prikladna je epoksidalna smola, pri čemu tijek pukotina može biti proizvoljan. Minimalna širina pukotina iznosi 0,10 milimetara.

Epoksidalne smole su hladno otvrdnjavajuće, umjetne tvari (plastične mase) niske viskoznosti koje dolaze na gradilište 2-komponentno u nezamjenjivom, međusobno usklađenom ambalažnom obliku. Otvrdnjuju u tvrdo krhke tvari, nisu kompatibilne s vodom i tako povezuju samo suhe strane pukotina spajanjem mehaničkim silama.

Cementno ljepilo / cementna suspenzija

Isto tako već nekoliko godina na značenju su dobile cementno povezane ispune kao ograničeni mehaničkim silama spojeni spoj. Modificirana cementna ljepila kao i nove cementne suspenzije nude se kao 2- i 3-komponentni. Komponente u vidu praha moraju se fino disperzivno raspodijeliti u tekućini i ne smiju se spajati u aglomerate. To zahtijeva puno energije za miješanje i dostatno dugo trajanje miješanja.

Načela miješanja i pripreme mogu biti sasvim različiti. Koriste se disperzijska ploča, koloidna ili normalna miješalica u povezanosti s cirkulacijskim procesima. Važni su usklađivanje miješalice, trajanja miješanja i cirkuliranja, brzina miješanja kao i količina volumena poveznih jedinica koje se moraju pripraviti. Na temelju mogućeg preoblikovanja te svojstava čvrstoće cementno povezane ispune preferiraju se kod učvršćenja šupljih prostora u betonu ili poroznih sklopova od žbuke u potrošenim građevnim dijelovima starih građevina.

Poliuretani

Iz široke palete poliuretana za zatvaranje, brtvljenje i ograničeno rastezljivo spajanje strana pukotina relevantne su mekane elastične smole. Upravo za sanaciju pukotina lijevanih asfaltnih estriha koriste se poliuretani. U načelu treba prethodno provjeriti da li postojeći estrih posjeduje dostatnu tvrdoću. Samo na taj način je zajamčena sigurna sanacija. Ako to nije slučaj, on se mora ukloniti.

Dodatne mjere u svrhu učvršćenja poput nanošenja nisko-viskoznih sustava epoksidalnih smola tehnički su izvodive, no s ekonomskog aspekta nerentabilne. Površine koje se trebaju sanirati moraju prije svake radne faze biti oslobođene pritiska i propuha, moraju biti nosive i oslobođene od prašine i razdjelnih sredstava. Pukotine se ne bi trebale jednostavno zalijepiti ljepilom za pločice, parkete ili tepihe. Puno se prije radi o tome da se one trebaju zatvoriti „spajanjem mehaničkih sila“ što mora biti izvedeno na stručan način, kako jednoga dana i gornji oblog ne bi pokazivao pukotine.

Prorezano i zašiveno

Pukotina se prvo zareže po duljini pomoću razdjelne ploče do jedne trećine, odnosno polovine debljine estriha. Nadalje, kod pokreta u suprotnim smjerovima pojedinih gornjih slojeva estriha potrebno je također pomoću razdjelne ploče proizvesti proreze, poprečno prema smjeru pukotine u razmaku od 20 so 30 cm i u duljini od otprilike deset centimetara, u konstrukciji estriha, u dubini od jedne trećine do polovine debljine estriha. Nakon toga se cijelo područje pukotina treba isisati pomoću snažnog industrijskog usisavača. Materijal za ispunu pukotina poput poliuretana ili epoksidalne smole je 2-komponentan i stoga se sukladno uputama proizvođača treba miješati, isto tako punom dubinom se trebaju ispuniti fuge pukotina.

U svježi, još tekući materijal za ispunu pukotina umeću se kopče (spone) za estrih. Dakle, pukotina se prema potrebi „zašije“. Prema potrebi ukloni se suvišni materijal za ispunu fuga i gornja površina se treba zasuti dobro s u peći osušenim kvarcnim pijeskom. Nakon otvrdnuća materijala za ispunu fuga uklanja se suvišni kvarcni pijesak i nastavljaju se radovi na oblaganju gornjeg sloja. Proizvođač estriha može preko odgovarajućih sanacijskih radova stručno ukloniti pukotine te na taj način dokazati besprijekornu kakvoću estriha.

U posebnim slučajevima koriste se metil-metan smole i poliesterske smole kao bi estrih bio bez pukotina. Kada su izvedeni sanacijski radovi, izvršitelj mora provjeriti kod radova polaganja gornjeg sloja je li moguće polaganje gornjeg sloja bez oštećenja. Zatečeno stanje treba se naručitelju priopćiti u pisanom obliku – uz upozorenje da stvaranja pukotina nakon polaganja obloga potpadaju onda u obvezu jamstva izvršitelja za radove oblaganja i polaganja gornjeg sloja, ako oštete njegovu gornju površinu.

Osobitu brižljivost zahtijeva sanacija pukotina kod grijanih podnih konstrukcija. Vodove za grijanje u estrihu trebao bi prethodno utvrditi naručitelj i označiti u pogledu položaja i dubine. Tek onda se mogu sanirati pukotine. Pukotina se oprezno proširuje u području vodova i zalije s materijalom za sanaciju pukotina. To zalijevanje sustavima reakcijske smole vrijedi kao najjednostavnija metoda sanacije i dokazala se u praksi.

Ipak, postoje i pogreške, a najčešće su:

  • Nedostatno čišćenje pukotina npr. od prašine,
  • Pogrešno doziranje smole kao i komponente koja omogućava stvrdnjavanje u masi za zalijevanje (nedostatno stvrdnjavanje),
  • Nedostatno ovlaživanje strana pukotina s masom za zalijevanje (nedostatno povezivanje),
  • Nedostatna zaštita od visinske postojanosti (ponovno stvaranje pukotina),
  • Nedostatno zasipanje finim kvarcnim pijeskom (nedostaje prianjanje mase za zaglađivanje ili lijepljenje).

Vlažnost

Često previđena, jer se rijetko provjerava, je preostala vlažnost estriha. Ako se pukotina prerano ispuni smolom, procesi stezanja u cementnom estrihu još nisu završeni. Posljedica toga su ponovno stvaranje pukotina.

Ako polagač gornjeg sloja već smolom ispunjenih fuga interpretira da se radi o podlozi koja je spremna za oblaganje, prijeti opasnost da od male pukotine nastane oštećenje od vlažnosti koje ima dalekosežne posljedice. Jer, polagač gornjeg sloja nije oslobođen svoje dužnosti provjere preostale vlage u estrihu, jer on je taj tko zatječe pukotine ispunjene smolom.

Ukoliko estrih nije spreman za polaganje, u njegovom je vlastitom interesu da to dojavi. Kod stručno izvedene sanacije pukotina estriha ne postoji umanjenje vrijednosti u pogledu estriha. Smolom povezana estrih-područja najčešće pokazuju veću nosivost od preostale površine estriha. Doduše, u tom slučaju opravdani su ustupci, ako je investitor izrazio optičke zahtjeve u pogledu estrih-površina već prije polaganja.

Primjer: U izložbenom prostoru planirano je neposredno korištenje gornje površine bez oblaganja. Kod skladišnih prostora, garaža ili u drugim slučajevima izravno korištenog estriha treba odlučiti prema situaciji.

Uzroci stvaranja pukotina kod veznih estriha

Mnogi čimbenici mogu uzrokovati stvaranje pukotina, tako da se ne može gotovo ništa isključiti. U svakom estrihu sadržan je veliki broj mikro-pukotina koje su nevidljive bez pomoćnih sredstava, a koje estrih ne ograničavaju u njegovoj funkcionalnosti. Stoga se pukotine ne mogu same po sebi vrednovati kao nedostatak. U veznim estrisima nedostatkom se smatraju pukotine od određene širine, ako nastaju skupa sa šupljim mjestima.

Prvo treba utvrditi da li se pri tome radi o vlasnim pukotinama koje postoje samo na gornjim površinama. One se do izvjesne mjere u pravilu i ne trebaju sanirati, ako se ne kose s planiranim korištenjem. No, ako se radi o neprekinutim pukotinama (najčešće cca. 0,3 mm široke), trebalo bi estrih provjeriti u pogledu šupljih mjesta. Ako se ta mjesta ne mogu utvrditi, estrih se samo onda treba povezati smolom ako pukotine ugrožavaju uporabu. U vanjskom području bi u procijep mogla prodrijeti voda, dakle zimi bi mogla nastati oštećenja uzrokovana smrzavanjem.

Ako postoje šupljine, u tom se području estrih-konstrukcija treba stlačiti. Ako je na taj način neutralizirana šupljina, onda bi na stručan način smolom trebalo povezati pukotine. Dakle, pukotine bez šupljina najčešće se ne trebaju uopće sanirati.

No, obrnuto: U pravilu se moraju sanirati one šupljine, koje nastaju i bez pukotina, čak i onda kada je estrih u stanju bez oštećenja primiti postojeća opterećenja i kada se može koristiti u skladu s planom. Kod pukotina bez šupljina postavlja se pitanje da li one mogu dolaziti iz podzemlja (iz podtla). Često se radi o pukotinama ili fugama koje postoje u sirovoj betonskoj ploči koje su jednostavno prerađene s veznim estrihom.

Pukotine u vrlo debelim veznim estrisima

Cementom povezani vezni estrisi naginju skupljanju (stezanju) poput plivajućih cementnih estriha. No ipak, povezni estrih sustavi ne prolaze kroz čvrsti spoj prema podzemlju kroz iste promjene oblika kao plivajući sustavi ili sustavi na razdjelni sloj. Ako je uslijed nedostatne priprave gornje površine ili odricanja od spojnog mosta premalo prianjanje estriha na podlogu, vezni estrih se djelomice odvaja od podtla/podloge i pokazuje izvjesne promjene oblika preko procesa stezanja/skupljanja.

To često dovodi do šupljih mjesta i pukotina u estrih-ploči. Ako je prianjanje dobro, estrih će se preko čvrstog spoja na svojoj donjoj strani promijeniti u tolikoj mjeri koliko to dopušta sirovi beton. Čak se i nove betonske ploče dugo skupljanju.

Ne nanositi predebeli sloj

Fine vlasne pukotine ili pukotine u konstrukciji veznog estriha postaju vidljive tek kada se gornja površina dalje obrađuje kuglastim zrakama. Time dolazi do širenja rubova pukotina. Naprezanja koja se stvaraju i širine pukotina time su veća, što je deblji vezni estrih. To se može objasniti već i kroz snažno divergentne gradijente isušivanja u konstrukciji. Istodobno to je razlog za to da maksimalna debljina za cementne vezne sustave iznosi 50 milimetara. Ako debljina estriha prisilno mora prekoračiti 50 milimetara, onda su alternative 2-slojna konstrukcija ili betonski sloj za poravnanje.

Estrisi za gradilišta proizvode se obično u veličini zrna (granulaciji) do 8 milimetara. Estrisi proizvedeni prema tehničkim aspektima betona imaju najčešće granulaciju (veličinu kamenčića) do 16 milimetara i intenzivno se ukapljuju. No, mora se skrenuti pozornost na to da je proizvodnja ekstremno debelih veznih estriha povezana s rizicima i da se u načelu ne pokriva normom. Pri tome se radi o posebnoj konstrukciji koja se mora posebno ugovoriti s investitorom.

Mogućnosti sanacije

Uzroci za pukotine u estrih-konstrukcijama mogu biti primjerice preopterećenje ili pukotine koje nastaju od skupljanja ili stezanja. Uvijek se prvo treba utvrditi što je u danom slučaju odgovorno za pukotinu.

Nalazi li se uzrok ispod estrih-konstrukcije (izolacija) ili možda estrih-konstrukcija nema dostatnu nosivost? U tom slučaju neizbježna je totalna sanacija. Ako postoje samo pojedinačne pukotine kod istodobno intaktne izolacije i zajamčene nosivosti, trebaju se kod mineralnih estrih-konstrukcija kao i kod estriha kalcijeva sulfata ili cementnih estriha zatvoriti spojeno mehaničkim silama preko materijala od umjetne smole.

Poprečno „šivanje“ potrebno je kod suprotnih kretanja/pomicanja estrih-ploča. Ako je pak broj pukotina unutar estrih-konstrukcije toliko visok da zatvaranje spajanjem mehaničkim silama nije više ekonomično, ne bi se uvijek i u svakom slučaju trebala čupati van cijela estrih-konstrukcija. No i kada je o tome riječ, tržište nudi alternative.