Neizvjesna budućnost i možda spasonosni fondovi

Nakon više od deset godina od podnošenja zahtjeva za pristupanje Europskoj Uniji, Hrvatska konačno pristupa toj jedinstvenoj nadnacionalnoj zajednici europskih država kao 28. članica. Pregovaralo se punih osam godina i naša je zemlja prema općem dojmu imala najteže i najzahtjevnije uvjete, ali to je sudbina koja sasvim sigurno čeka sve buduće članice, ponajprije zbog toga što su mnogi zasićeni proširenjima i nezadovoljni spremnošću nekih novih članica.

Zanimalo nas je ipak što članstvo u Europskoj Uniji može donijeti hrvatskim građevinarima koji su ionako na koljenima jer su potpuno iscrpljeni dugotrajnom krizom. Poznato je naime da je građevinarstvo grana gospodarstva koja prva osjeti gospodarske probleme, a među posljednjim koja ih se rješava. Isto je tako jasno da se broj zaposlenih od početka krize smanjio za četvrtinu odnosno za više od 26.000 (sa 108.000 u 2008. na 72.000 početkom 2013.) i da je u istom razdoblju zabilježen pad proizvodnje
od 37 %.

Iako je opće stajalište da članstvo građevinarima neće donijeti ništa novo jer su mali i međusobno razjedinjeni te u velikim financijskim teškoćama, ipak valja istaknuti da se tri četvrtine financijskih sredstava koja su Hrvatskoj namijenjena iz europskih fondova do 2020. odnosi na gradnju raznovrsnih građevina. Radi se dakle o čak 60 milijardi kuna koje su ponajprije namijenjene vodoopskrbi, rješavanju problema odlaganja otpada, zaštiti od poplava, navodnjavanju i prometnoj infrastrukturi.

Pitanje je koliki će dio toga velikog kolača, koji vjerojatno neće biti u cijelosti iskorišten, pripasti hrvatskim građevinarima.

Rješavanju tih dvojbi, ali i straha od tzv. “slovenskog sindroma” gdje su praktički nakon ulaska u Europsku Uniju propale gotovo sve veće slovenske tvrtke, natjeralo nas je da te probleme pokušamo istražiti u razgovoru s bivšim i sadašnjim hrvatskim i slovenskim menadžerima i dužnosnicima. Za to smo, ponajprije zbog rokova, izabrali pomalo neobičnu novinarsku formu. Najprije smo u razgovoru s dr. sc. Petrom Đukanom, umirovljenim gospodarstvenikom i negdašnjim saborskim zastupnikom te prof. dr. sc. Rokom Žarnićem, predstojnikom Katedre za ispitivanje materijala i konstrukcija Fakulteta građevinarstva i geodezije u Ljubljani, i negdašnjim slovenskim ministrom zaštite okoliša i prostornog planiranja, potanko razgovarali o trenutačnom stanju europskog te hrvatskog i slovenskog graditeljstva.

Potom smo napravili malu anketu sa sadašnjim i bivšim hrvatskim i slovenskim menadžerima o stanju građevinarstva u Europi i mogućnostima građevinarstva malih naroda na velikom europskom tržištu. Hrvatsko građevinarstvo i Europska Unija Dr. sc. Petra Đukana zaista ne treba posebno predstavljati čitateljima Građevinara, uostalom mnogi ga smatraju najutjecajnijim građevinarom od samostalnosti Hrvatske uopće. Bio je svojedobno i predsjednik HSGI-a (1997.- 1999.) te 1999. među utemeljiteljima Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu. Rođen je 1940. u Čapljini, diplomirao je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu 1963., a potom je neko vrijeme radio u Industrogradnji i bio voditelj radova na gradilištu u Iraku. Nakon povratka u Hrvatsku zaposlio se u ondašnjem Građevinskom institutu, gdje je dugo bio tehnički direktor, a istodobno je bio i predavač, potom i profesor, na Zavodu za organizaciju i ekonomiku građenja Fakulteta građevinskih znanosti gdje je 1990. i doktorirao.

Nakon osamostaljenja Hrvatske bio je dugogodišnji direktor i predsjednik Nadzornog odbora sadašnjega Instituta IGH d.d. te saborski zastupnik u Županijskom domu (1993.-2001.), ali i član i predsjednik brojnih saborskih odbora, nacionalnih i upravnih vijeća te nadzornih i upravnih odbora brojnih tvrtki. Smatra se da je bio jedan od glavnih kreatora obnove stambenog fonda nakon Domovinskog rata, ali i poticatelja gradnje mreže autocesta.

Dr. Đukana odabrali smo i zbog toga što je u svojim člancima i istupima na skupovima HSGI-a, Hrvatske komore inženjera građevinarstva i Hrvatske udruge za organizaciju građenja uvijek promišljao o sudbini hrvatskog graditeljstva, pa je tako bezuspješno još 2004. u jednom članku u našem časopisu prvi isticao potrebu osnivanja “klastera” kao načina međunarodnog poslovanja i pripreme Hrvatske za članstvo u Europskoj Uniji. Štoviše na jednom je građevinskom skupu nekoliko godina prije “zloguko” najavio sadašnju gospodarsku krizu u građevinarstvu. Uostalom teško da itko bolje od njega poznaje stanje hrvatskog graditeljstva.

Europsko graditeljstvo i zemlje s najvećim padom Svaki je razgovor s dr. Đukanom vrlo zanimljiv jer se radi o stručnjaku koji je uvijek temeljito analizirao kretanja u svjetskom, europskom i hrvatskom tržištu te predlagao moguća rješenja u interesu domaćih graditelja. Tako je bilo i za našeg nedavnog susreta gdje nas je, znajući o čemu pišemo, odmah opskrbio brojnim podacima i tablicama i o europskom i o hrvatskom građevinarstvu, vjerojatno tezama za buduće obraćanje na nekom stručnom skupu.

Nastavak teksta:  Gospodarstva gotovo svih europskih zemalja bilježe pad građevinske proizvodnje, što je izravno povezano s dubinom krize i gospodarskom strukturom svake zemlje