Nekoliko riječi o ekologiji proizvodnje opeke

Trebamo i dužni smo naučiti koncipirati vlastiti način življenja i rada u skladu s očuvanjem okoliša i obnovom prirodnih resursa. Uvijek se trebamo sami zapitati na koji je način u suvremenoj proizvodnji moguće smanjiti iskorištavanje prirodnih resursa i smanjiti emitiranje štetnih plinova.

Danas zasigurno možemo ustvrditi da je samosvijest o ekologiji i očuvanju prirodnih dobara duboko ukorijenjena u industriji koja se bavi proizvodnjom opeke.

Živimo u vremenu u kojem nas okružuje mnoštvo tehnički i kemijski proizvedenih građevnih materijala, stoga je izrazito važno za čovjeka i prirodu da se u materijalu kao što je opeka sačuva onaj tradicionalni građevni materijal koji bez sumnje ide u korak sa zahtjevima i standardima suvremenog stanovanja i življenja.

Industrija proizvodnje opeke orijentirana je na potrebe, očekivanja i želje kako pojedinca tako i cijelog društva i u stanju je realizirati zdrav stambeni i životni prostor.

Pozitivne osobine vrlo kvalitetnog građevnog materijala, visoku vrijednost stanovanja i vrlo dobru ekonomski isplativost dodatno sad dopunjuje još i ekološka prihvatljivost. A to je danas važnije nego ikad do sada jer smo konfrontirani s porastom globalnog onečišćenja (zagađenje vode i zraka, zagađenje tla, efekt staklenika) i enormnog iskorištavanja prirodnih bogatstava.

U takvoj situaciji korištenje opeke omogućava gradnju prema ekološkim principima: planiranje, projektiranje, izvođenje i stanovanje u trajnim i ekonomski isplativim objektima.

Industrija proizvodnje opeke smatra svojom obvezom gradnju u budućnosti promatrati kao integraciju razmišljanja i oblikovanja.

A to znači dati šansu ekologiji, zdravom načinu života i jeftinijem stanovanju.

Takav dom čovjeku treba jamčiti:

– iskren osjećaj povjerenje i sigurnosti

– zdravlje i ugođaj

– ekonomska isplativost i ekološka prihvatljivost

Svi ovi elementi čine dio kvalitete življenja. A industrija proizvodnje opeke toga je itekako svjesna. U usporedbi s drugim građevnim materijalima možemo reći da je opeka zasigurno dugovječan materijal (na primjer akvadukti od pečene opeke iz vremena Starih Rimljana, ili mnoga romanička i gotička crkvena zdanja).

Prirodne sirovine za proizvodnju opeke prisutne su u ogromnim količinama, gliništa se često nalaze u blizini proizvodnih pogona i ne zahtijevaju dodatan i dugotrajan transport, iskopi se jednostavno rekultiviraju u prirodne biotope a tijekom proizvodnje gotovo da i ne nastaje otpad – oštećeni ili slomljeni proizvodi ponovno se vraćaju u proizvodni proces.