Plijesni u unutarnjim prostorijama

Zdravo življenje zahvaljujući izbjegavanju opterećenja od plijesni u unutarnjim prostorijama.

Pojava gljivica i plijesni u stanovima posljedica je vlažnih građevinskih elemenata, obično izazvana povećanom vlagom u zraku u hladnijim godišnjim dobima. Plijesan izaziva kod ljudi oslabljenog imuniteta, već načetim bolešću ozbiljne sistemske infekcije.

Osobe koje žive u stanovima s vidljivim pojavama plijesni izložene su povećanom riziku od oboljenja dišnih puteva. Kod već postojeće alergije rizik pojačane simptomatike je izrazit.

Na osnovu danas poznatih podataka ne može se u potpunosti definirati koncentracija spora koja se smatra bezopasnom, naročito kada se zna da su gljivice i plijesni sve prisutne u vanjskom zraku. Zato je iz preventivnih razloga sve prisutniji princip da se pojava gljivica i plijesni u stambenom području ne može tolerirati. Kvantitetna istraživanja u svrhu pobližeg karakteriziranja koncentracije spora u unutarnjim prostorijama potrebna su samo u iznimnim slučajevima, jer dobiveni podaci teško se mogu interpretirati.

Da bi bili sigurni da je u postojećoj stambenoj klimi izbjegnuta pojava plijesni odnosno da se ne potiče njen nastanak preporuča se promatranje higrometra u stanu. Vlaga u zraku može se na taj način bolje regulirati dotokom suhog svježeg zraka.

Zdravo življenjem izbjegavanjem opterećenja od plijesni u unutarnjim prostorijama

Gljivice i plijesni predstavljaju sveprisutni sastavni dio naše biosfere; bilo u zgradama, u gradskom ili seoskom zraku one se na našim geografskim širinama praktično stalno susreću. Gljivice i plijesni u daljnjem tekstu nazvane SP nisu taksonomijski jasno definirane jedinice gljivica, one su više zbirni pojam za gljivice koje mogu formirati spore i niti i biološki se ubrajaju u različite skupine gljivica (zygomycete, ascomycete, fungi imperfecti). Ovdje neće biti pobliže govora o taksonomijskim specifičnostima pojedinačnih vrsta.

U novije vrijeme gljivice plijesni postaju sve više predmetom ekoloških i medicinskih istraživanja i postavljanja nagomilanih pitanja u pogledu indikacija naglog porasta opterećenja zraka unutarnjih prostorija s jedne strane, te mogućim zdravstvenim rizicima s druge strane.

 

Zdravstvene procjene

Principijelno u svezi opterećenja gljivicama i plijesni u unutarnjim prostorima implicira se 5 različitih problemskih krugova.

1. Sistemske infekcije kod imuno suprimiranih osoba

2. Alergijske tegobe nastale inhaliranjem sastavnih dijelova ćelija, spora ili proizvoda sinteze gljivica plijesni -SP-a(tip I: bronhijalna astma, peludna groznica; tip II: egzogeni alergijski alveolitis)

3. Toksični efekti nastali inhaliranjem sastavnih dijelova ćelija, spora ili proizvoda sinteze gljivica plijesni-SP-a u izrazito velikim koncentracijama (Organic Dust Toxic Syndrome)

4. Iritacija sluznice nastala inhaliranjem sastavnih dijelova ćelija, spora i proizvoda sinteze gljivica plijesni-SP-a (Mucous Membrane Irritation Syndrome)

5. Alergijske tegobe izazvane inhalacijom sastavnih dijelova ćelija , spora ili proizvoda sinteze gljivica plijesni

Kako ogromnom broju mogućih senzibilizirajućih SP antigena na raspolaganju stoji usko ograničen izbor antigena u dermatološki-alergološkim ispitnim sistemima, onda se uglavnom (još) ne može odgovoriti na pitanje igra li stvarno mali broj SP antigena spomena vrijednu ulogu ili je manje SP antigena poznato samo zato što nedostaje dovoljno odgovarajućih ispitnih sistema.

U radnom okruženju vrijedi kao sigurna činjenica da „prašina koja sadrži gljivice plijesni“nema senzibilizirajuće djelovanje na dišne puteve. U službenom obrazloženju citirana su egzemplarna epidemiološka istraživanja koja dokumentiraju kauzalnu povezanost između ekspozicije i izvršenog senzibiliziranja.

Tu se razlikuju IgE-uvjetovane alergije (recimo senzibiliziranje na gljivice plijesni iz trave kod radnika koji rade na uređenju parkova) zatim eksogen-alergijskih alveolidita (pluća poljodjelaca, legionarska upala, pluća radnika čistoće i slično) te Organic Dust Toxic Syndrome (ODTS) koji nisu posredovani imunogeno.

Najteža klinička bolesnička slika prema recidivnoj ekspanziji gljivica plijesni SP-a u području koncentracije koje je praktički nemoguća u stambenom prostoru jeste eksogeno-alergijski alveolitis na američkom govornom području označen i kao“ hipersenzitivni pneumonitis“, koji u ireverzibilnom procesu fibroziranja može prijeći u pluća.

Osim u pojedinačnim slučajevima kao što je recimo eksogen-alergijski alveolitis uslijed ekspozicije gljivica penicillium expansum u stambenom području ili u zgradi s defektnim tehničkim uređajima za provjetravanje prostornog zraka EAA povezan s gljivicama plijesni igra ulogu samo kod profesionalno eksponiranih osoba.

U pogledu „normalnog“ stambenog okruženja status podataka, naročito na osnovu problematike obuhvaćanja ekspozicije, bitno je kompliciraniji. Pošto razlog nastanka „opterećenja gljivicama i plijesni“ obično leži u previsokoj koncentraciji vlage u prostornom zraku ili građevinskom elementu predmetom istraživanja u mnoštvu radova bila je upravo povezanost između alergijskih oboljenja dišnih puteva i upozorenja na povećanje vlažnosti u stambenom okruženju.

Iako je pojam „povećana vlažnost u unutarnjem prostoru“ nejasan te se različito percipira već prema državi, društvu i socijalnom statusu, postoje mnogobrojne pojedinačne studije te više revijskih radova koji izvještavaju o povezanosti s alergijskim tegobama odnosno specifičnim oboljenjima dišnih puteva

Može li povećana koncentracije vlage u unutarnjim prostorima rezultirati astmatičnim tegobama ili doprinijeti eksacerbaciji/pogoršanju postojećih alergijskih oboljenja još uvijek je otvorena tema.

Najnovija istraživanja su pokazala da mnogobrojne vrste gljivica plijesni, naročito predstavnici rodova aspergillus, penicillium i cladosporium ne ostavljaju u zraku unutarnjeg prostora samo spore i lebdeće proizvode sinteze, već i male čestice promjera < 2,5 μm. Prema ELISA-istraživanjima upravo te male čestice indiciraju signifikantnu alergičnost već od samih spora; zbog svojih dimenzija čini se da su bitno prilagođenije dubokom prodiranju u respiratorni trakt. Osim toga važno je da njihova koncentracija može nadmašiti spore i do 300 puta te da dosada nije bila primjetljiva korelacija između spora i čestica gljivica i plijesni.

Još uvijek je dvojbeno izazivaju li same spore gljivica i plijesni ili produkti sinteze tip -1 alergija ili samo mogu doprinijeti pogoršanju/eksacerbaciji postojećih alergijskih tegoba.

Epidemiološka istraživanja uz pitanje kauzalne povezanosti između ekspozicije gljivica plijesni SP u unutarnjem prostoru i oboljenja dišnih puteva ne daju trenutno suvisle relacije odnosa količina/efekti(uglavnom fizički). To se prije svega odnosi na ukupnu brojku spora; jedan takson primjerice Aspergillus spp. Penicillium spp. Ili Cladosporium spp. čini se ipak koreliraju s astmatskim i atopijskim oboljenjima.

Izvan sumnje stoji i činjenica da se senzibilizacija pacijenata s alergijskim oboljenjima dišnih puteva na određene gljivice plijesni, kao recimo Alternaria alternata ili Cladosporium herbarum, susreće vrlo često. Na bazi postojećih podataka ne može se izvesti zdravstveno utemeljena granična odnosno orijentacijska vrijednost za koncentraciju gljivica plijesni u zraku unutarnjeg prostora i kućnoj prašini.

U svakom slučaju čini se neophodnim generalni zahtjev za smanjenjem ekspozicije gljivica i plijesni u stambenom prostoru.

 

Organic Dust Toxic Syndrome

Kod ODTS-a radi se o slici tegoba koja nije posredovana imunološki, a može nastupiti nakon samo jednokratne ekspozicije. ODTS je uglavnom prisutan nakon ekspozicije kod radnika u poljoprivredi i sektoru čistoće i odvoza smeća, nasuprot bioaerosolima koji se obično ne sreću u stambenom području. Respiratorni simptomi opisuju se i kod radnika na farmama gljiva uslijed inhaliranja spora i endotoksina.


Mucous Membrane Irritation Syndrome

Podražaji sluznice, peckanje očiju te lagani znaci prehlade opisuju se u literaturi često u svezi s boravkom u „vlažnim prostorijama “ ili „prostorijama opterećenim gljivicama plijesni“ Slučajevi u kojima se ne radi niti o aleregijskoj reakciji niti o ekspoziciji u području visokih koncentracija kao kod ODTS-a obično se subsumiraju pod pojmom „MMIS“; tu se u bitnome radi o poveznoj dijagnozi.

Podaci o relaciji količina-efekti u pogledu ekspozicije gljivica plijesni, bakterija ili endotoksina u stambenom području nisu publicirani. Nejasna je i etiologijska pozadina tegoba te tako i pojmljiva kauzalna povezanost s ekspozicijom gljivica plijesni u unutarnjem prostoru.

Opterećenje mirisima bez prepoznatljivog zdravstvenog efekta;

Ukoliko se percipiraju opterećenja mirisima bez prepoznatljivih zdravstvenih tegoba onda je to obično povod za adekvatna istraživanja objašnjenja razloga. Upravo zemljani ustajali miris plijesni u stambenom području je neprihvatljiv, jer se kasnija pojava zdravstvene relevantnosti nikako ne može isključiti.


Rekapitulacija

Gljivice i plijesni mogu izazvati kod već bolesnih ljudi, oslabljenog imunološkog sustava teške sistemske infekcije. Osobe koje žive u stanovima s vidljivim ili na nekim drugi način percipiranim opterećenjima gljivicama i plijesni izložene su velikom riziku od alergijskih oboljenja dišnih puteva. Kod već dijagnosticirane alergije je porast simptomatike i veći. Na osnovu danas poznatih podataka ne može se definirati potpuno bezopasna koncentracija plijesni u stambenom području naročito kada se zna da su gljivice i plijesni sveprisutne u vanjskom zraku.

Zato se iz preventivnih razloga primjenjuje osnovno načelo da se opažena pojava gljivica i plijesni u stambenom prostoru ne smije tolerirati. Kvantitativna istraživanja u cilju pobližeg karakteriziranja koncentracije spora gljivica i plijesni u unutarnjem području indicirana su samo u iznimnim slučajevima, jer dobiveni podaci teško se mogu interpretirati.

Izvor: www.bundesamt.org