Prvo stakleno pročelje

Godina 1910. je prekretnica u graditeljskom smislu. Arhitektonski mag, Walter Gropius odjenuo je malenu njemacku tvornicu cipela u Alfedu – u stakleno ruho. Od te godine staklena su procelja pocela osvajati poslovne gradevine diljem svijeta

Za koji tjedan Europa ce uploviti u 2010. godinu koja bi naše živote trebala obilježiti kao godina u kojoj se svijet polako, ali sigurno poceo izvlaciti iz posljednje recesije. Financijska kriza oduvijek je znacila zaustavljanje investicija i usporeni ritam izgradnje pa se to, koliko znamo dogodilo i ovoga puta. Sve manje se gradi i sve manje prodaje, u Hrvatskoj pogotovo. No, nevjerojatan je podatak da je prije tocno sto godina jedna tvornica cipela u vremenu koje vrlo nalikuje na ovo u kojemu danas živimo projektirana i sagradena na inovativan nacin koji je danas, kada se radi o poslovnim gradevinama gotovo pravilo.

Pioniri staklenih pročelja

Naime, poslovne se zgrade danas iskljucivo grade kao kombinacija metalne konstrukcije, betona i stakla. Upravo je staklo postalo osnovni materijal kojim se ovija vanjska omotnica zgrade, a to ne cudi ukoliko znamo kolika su poboljšanja ucinjena u posljednjim desetljecima nakon uvodenja postupka kaljenja i laminiranja u industriji stakla. No, prije stotinu godina staklena su procelja bila rijetkost i kao ideja, a kamoli kao realizacija.Zahvaljujuci novim mogucnostima konstrukcija velikih raspona pocetkom 20. stoljeca moderna se tvornicka zgrada mogla projektirati i na novi nacin koji bi omogucio više dnevnog svjetla u pogonima i uredima. Pioniri u takvom poimanju arhitekture bili su njemacki arhitekti Peter Behrens i Walter Gropius koji su u prvom desetljecu prošlog stoljeca unijeli neke novine u gradnji tvornickih pogona.

Tvornica cipela Fagus Werke u Alfeldu

Peter Behrens je 1909. godine pri projektiranju jednog od najvecih tvornickih pogona toga doba, pogona za montažu elektricnih turbina AEG u Berlinu unatoc primjeni metalne konstrukcije nosace na dužem bocnom procelju izvana obložio betonom, a otvore medu njima zatvorio staklenim stijenama. Uže procelje projektirao je na nacin da je srednji dio procelja izveo kao veliku staklenu opnu uokvirenu s dva metalna pilona. Unutrašnjost pogona na taj je nacin dobila dnevno svjetlo, a sama zgrada reprezentativnost. No, ono što je ucinio Walter Gropius godinu dana kasnije pri projektiranju tvornice cipela Fagus Werke u Alfeldu nevjerojatna je novina koja i dandanas fantasticno funkcionira. Naime, kada je rješavao problematiku tog proizvodnog pogona iskoristio je mogucnosti koje pruža kombinacija armirano-betonske konstrukcije i stakla i po prvi puta u povijesti arhitekture obložio zgradu staklenom opnom, izvana slobodnom od nosaca. Po prvi se put na procelju pojavio stakleni kut odnosno stakleni ugao zgrade i tako donio novost u arhitektonskom poimanju koja je danas, 100 godina kasnije pravilo.

Cetiri ugla kucu drže

{GALLERY}Kako je to profesor Radovan Ivancevic svojevremeno naglasio, bila je to simbolicna revolucionarna gesta moderne arhitekture i definitivan raskid s nacelima tradicijske arhitekture izražena u narodnoj poslovici kako \’cetiri ugla kucu drže\’. Stakleni ugao na procelju znamenite tvornice cipela koja je na taj nacin postala nezaobilazni primjer dobre arhitekture u mnogim kasnijim udžbenicima, svojom je prozirnošcu ponudio nov doživljaj prostora. Gledajuci kroz staklenu stijenu vidjela se ponajprije arhitektura ugla izvana, potom iznutra, pa opet izvana. Ta transparentnost i preklapanje postali su uzor u gradnji koji traje do današnjeg dana.

Velike mogucnosti u gradnji staklom

Današnja tehnologija koja je uvelike omogucila da staklo od samo transparentnog medija postane sigurnosna i u toplinskom smislu prihvatljiva komponenta gradnje omogucila je tako široku primjenu stakla u graditeljstvu. Ono se danas upotrebljava u gotovo svim segmentima gradnje, za vanjsku ovojnicu i za unutarnje uredenje zgrade. Primjena je najrazlicitija, od izolacijskog stakla koje može biti obicno, sigurnosno kaljeno ili laminirano, punjeno plinom i sastavljeno od low-e staklenih komponenti, do staklenih stijena od kaljenog stakla, ograda od lamistala, obloga od lacobela, ogledala, bojanog, sitotiskom obradenog ili organskog stakla. Sve to vec odavno postalo je standard i kod nas, no doista je fantastican podatak da je sve ipak domišljeno i zapoceto davne 1910. s malenom tvornicom cipela u njemackom gradu Alfeldu.

Walter Gropius – otac moderne arhitekture

Cista glava i jasne linije u arhitekturi, bio je moto osnivaca Bauhausa Waltera Gropiusa koji je prekinuo s dotadašnjom praksom da se s bogatim ukrasima jugendstila ocrtavaju procelja tadašnjih gradevinaWalter Gropius, njemacki arhitekt i teoreticar arhitekture, roden je u Berlinu 18. svibnja 1883., a umro 5. srpnja 1969. u Bostonu. Svojim modernim stilom obilježio je arhitekturu 20. stoljeća.U Weimaru je 1919. Walter Gropius osnovao Bauhaus, visoku školu za arhitekturu i oblikovanje. U svom je uredu u Berlinu od 1928. godine projektirao mnoge stambene zgrade, radnicka naselja, javne zgrade, a ta su djela obilježena strogom jednostavnošcu. Nakon dolaska nacista na vlast emigrira 1934. godine u London, a 1937. preko Atlantika, gdje predaje na Harvardu i osniva u Chicagu New Bauhaus. Iz americke faze ostalo je zabilježeno da je projektirao ambasadu SAD-a u Ateni, neboder Pan Ama u New Yorku i izradio plan za rekonstrukciju starog središta Bostona. Napisao je nekoliko knjiga od kojih ga \’Nova arhitektura i Bauhaus\’, \’Sinteza u arhitekturi\’, \’Obnova naših naselja\’ i \’Apolon u demokraciji\’ najbolje predstavljaju kao graditelja.

Bauhaus škola i stil

Iako za mnoge neosporni otac moderne arhitekture, Walter Gropius neobicno se zalagao za timski rad. U umjetnickoj školi Bauhaus to je nacelo dosljedno bilo i realizirano. Škola je bila zamišljena kao svojevrsni laboratorij u kojem nitko nije zadavao pravac razmišljanja, vec se njegovala kultura intelektualne razmjene u kojoj su ucitelji i ucenici ucili jedni od drugih. Smatralo se da Bauhaus treba biti zajednica umjetnika razlicitih disciplina, koji su u stanju svrhovito oblikovati sve, od moderne gradevine do šalice za caj. Bila je to utopijska predstava novog nacina života, djelomice proizašla i na ruševinama stare Europe nakon 1918., svojevrsan pokušaj izgradnje jednog novog, boljeg svijeta. Cilj je bio oblikovati elemente na nacin da oblikovani predmet bude lijep sam po sebi, bez dodatnih i suvišnih ukrasa. Oblikovanje uporabnih predmeta dobilo je tako novo znacenje, a cilj postizanje funkcionalnosti predmeta kao kreativan cin što i danas podrazumijevamo pod pojmom industrijskog dizajna.Usprkos svim istraživanjima i studiranju razlicitih efekata, nisu svi Gropiusevi projekti bili uspješni. U Berlinu je izgradena cetvrt koja je po njemu nazvana: Gropiusstadt.Gropiusov Bauhaus je do današnjeg dana ostao ideal: smatra se najutjecajnijom arhitektonskom i dizajnerskom školom dvadesetog stoljeca.

Poslovne se zgrade danas iskljucivo grade kao kombinacija metalne konstrukcije, betona i stakla

Prije stotinu godina staklena su procelja bila rijetkost i kao ideja, a kamoli kao realizacijaPioniri u takvom poimanju arhitekture bili su njemacki arhitekti Peter Behrens i Walter Gropius koji su u prvom desetljecu prošlog stoljeca unijeli neke novine u gradnji tvornickih pogonaOno što je ucinio Walter Gropius godinu dana kasnije pri projektiranju tvornice cipela Fagus Werke u Alfeldu nevjerojatna je novina koja i dandanas fantasticno funkcionira

Izvor: PRO Gradnja