Odstranjivanje masti u cjevovodima

Kao što je poznato tople masti su tekuće i otječu s otpadnom vodom. No, kada se mast u cjevovodu ohladi, ona se zgušnjava i počinje zapinjati. Prelazi u kruto stanje i taloži se na stjenkama cijevi. Taloženja koja se formiraju na taj način postaju vrlo čvrsta. Često se ne mogu odstraniti ni s najmodernijim postupcima za čišćenje cijevi. Stoga masti ne smiju dospijevati u sustav odvodnjavanja.

Opasna mast

Odstranjivanje masti iz cijevi bitno je i zbog toga što se masti i ulja preko kemijskih i bioloških reakcija u vodi pretvaraju u masne kiseline koje imaju vrlo neugodan miris. Te kiseline su vrlo agresivne i dovode do korozija. Već su poznati slučajevi da su masne kiseline oštetile inače na koroziju postojane lijevane cijevi. Još su lošije posljedice u uređajima za pročišćavanje (taloženje, bistrenje). Tamo se masti i ulja talože na mikroorganizmima bogatom mulju (talogu) i sprječavaju potrebnu izmjenu kisika.

Time postaje nemoguće biološko pročišćavanje (bistrenje) otpadnih voda. Imajući u vidu te aspekte, logično je da masti i ulja ne smiju u prevelikim količinama dospijevati u sustav odvodnjavanja.
Oni se što je brže moguće trebaju – dakle, ubrzo nakon što su otekli u odvod – odstraniti iz vode. U pravilnicima o odvodnjavanju koje posjeduju gradovi i općine najčešće je utvrđeno da po litri vode koja otječe u javnu kanalizaciju ne smije biti sadržano više od 250 mg ulja i masti. Ako se pođe od toga da nitko ne vrši zloporabu kućnih sudopera za zbrinjavanje čistih ostataka masti iz tava i lonaca, kod pranja suđa ne prekoračuje se granica. Dakle, udjeli masnoća u otpadnim vodama kod samih stambenih zgrada nisu problem.

Od pomfrita do klaonice

Drukčija je situacija kod industrijskih pogona u kojima nastaju otpadne vode koje sadrže ulja i masti. Pravilnici o odvodnjavanju najčešće propisuju norme DIN EN 12056, DIN EN 752 i DIN 1986-100. Prema DIN 1986-100 ta su poduzeća obvezna vršiti odvodnjavanje preko postrojenja s filtrima (separatorima) za odstranjivanje masti sukladno DIN 4040-100/DIN EN 1825. To konkretno znači: Odvodi kuhinja u gostionicama, hotelima, restoranima i kantinama moraju imati pogon s filtrima. Taj zahtjev mora se poštovati neovisno o broju porcija jela, koje se svakodnevno pripravljaju. Pored kuhinja u ugostiteljskim objektima (tu se ubraja i mali kiosk s pom fritom) filtri/separatori za uklanjanje masnoća moraju se koristiti i kod mesnica, klaonica itd.

Filteri za mast

Kako bi se nepoželjna supstanca odvojila iz otpadnih voda, treba imati u vidu spoznaju da mast pliva na površini. U tom se smislu govori i o načelu sile teže. Mast ima manju gustoću od vode. Čim se umiri voda koja sadrži mast, na površini se sakuplja mast. Stoga se većina filtara za mast sastoji od tri komore.
Prva komora ima funkciju prikupljača (hvatača) mulja. Može biti ugrađena u filtru ili biti zaseban dio. Kod obaju načina izvedbe važno je da se protočna brzina otpadnih voda drži niskom. Čvrste tvari koje su sadržane u otpadnim vodama, npr. mulj ili ostaci jela, u vodi padaju na dno. U drugoj komori događa se zapravo pravo odvajanje masti. Komora je razmjerno velika, pri čemu dolazi do smirenja. Između dviju uronjenih stijenki onda se masti i ulja dižu na površinu vode i tvore tamo stalno rastući sloj masti. Minimalno jedanput mjesečno, a još bolje jedanput u 14 dana potrebno je odstraniti tamo prikupljenu mast – neovisno o tome, koliko je debeo taj masni sloj i je li filtar (separator) „pun“ ili ne. Jer, ako nakupljena mast predugo stoji u filtru, počinje se rastvarati.
Pri tome nastaju u vodi topive masne kiseline, koje s odmašćenom vodom dospijevaju u sustav odvodnjavanja. Posljednja komora služi kao okno za uzimanje probe i istodobno kao okno za predaju, prozračivanje i inspekciju. Ručno ili automatski

Dok je načelo funkcioniranja filtra za mast kod svih postrojenja isto, tijekom godina razvijen je cijeli niz konstrukcijskih načina. Najjednostavnija varijanta je separator koji se čisti ručno. Budući da se on pri tome mora otvoriti, što ima za posljedicu širenje vrlo neugodnog mirisa, trebao bi se instalirati samo na otvorenom prostoru. Separator se onda smješta s dostatnim razmakom od zgrade u zemlji (nema opasnosti od smrzavanja). Iako bi uređaj trebao biti ugrađen izvan prometnih zona, treba obratiti pozornost na to da vozilo za uklanjanje odnosno zbrinjavanje može doći do separatora.
Nedostatkom se može smatrati predug vod odvodne vode, ako se radi o smještaju separatora izvan kuće. Jer, time se stvara opasnost da se mast već u vodu ohladi i počinje zapinjati. Gledajući tako, svakako je bolji separator masti s uređajem za ispiranje i uklanjanje. Kod takvih uređaja (postrojenja) sadržaj uhvaćenog mulja i bazen sa separiranim sadržajem se usitnjavaju i interno prepumpavaju.

Nakon toga se izlučeni proizvod transportira preko čvrsto instaliranog voda i vlastite crpke postrojenja u vozilo za zbrinjavanje, a separator/filtar se ispire. Otpada neugodno črčkanje po oknima za čišćenje. Budući da nije potrebno otvaranje postrojenja/uređaja, ne nastaju neugodni mirisi. Moguće je separator smjestiti u podrumu zgrade. A to – ako se smještaj obavi spretno – znatno skraćuje put protoka otpadnih voda koje sadrže masti.

Otklanjanje masti

U manjim poduzećima, u kojim se ne odvaja toliko puno masti, taj način zbrinjavanja jedva je gospodarski snošljiv. Konačno, svakih 14 dana do rešetke okna moralo bi dolaziti vozilo poduzeća za zbrinjavanje. Kao rješenje koriste se postrojenja ili uređaji za samozbrinjavanje. Kod njih uhvaćeni mulj stoji povišeno, tako da on može teći preko kuglaste slavine bez mirisa u spremnik koji se nalazi ispod toga.
U separator masti otječe mast koja pliva na vodi i preko jednog preljeva opet u drugi spremnik. I taj spremnik može se zatvoriti pomoću kuglaste slavine. Kada su oba spremnika puna, vlasnik ih može transportirati u poduzeće za zbrinjavanje. Tamo se masti nakon višestrukih procesa čišćenja mogu dalje prerađivati u tehničke masti ili služe kao sirovi materijal za kozmetičku industriju. Pored tih varijanti separatora masti postoji i mogućnost da se separatoru masti priključi i biološki stupanj čišćenja. Kako ono radi pokazuje film „Bio-separator masti“, koji se može poledati na www.sbz-monteur.de.

Bez kišnice i fekalija

Preko izlučivača masti mogu se voditi samo one otpadne vode koje sadrže udio masti koji je prekoračio dopuštene vrijednosti. Tek nakon što je obavljeno odstranjivanje masti , smije se miješati „kuhinjska voda“ s normalnom otpadnom vodom. Dakle, odvodnjavanje kuhinje je sustav za sebe. U separator ne smiju otjecati niti otpadna voda niti fekalije. Jasno, on nije „jama za pročišćavanje“.

Mjesta s kojih otječe voda koja sadrži mast moraju biti opremljena s čepovima za sprečavanje smrada. Na taj se način ne može spriječiti da uvijek malo masti pliva na zapornoj vodi. Dovodni vodovi k separatoru moraju biti položeni s minimalno dva posto nagiba.
Kako se mast na putu ne bi ohladila i postala čvrsta, vodovi s više od 5 m duljine moraju imati toplinsku izolaciju. Još je bolje da ih se dodatno opremi s grijanjem. Za neometani protok otpadnih voda potrebno je opremiti glavni vod na kraju gdje se nalaze dovodni vodovi s vodom na prozračivanje. Ako je glavni dovodni vod dulji od 10 m, potreban je daljnji vod na prozračivanje neposredno ispred separatora. Njega se moguće odreći kada su na (dugački) glavni dovodni vod priključeni prozračeni priključni vodovi. Priključni vodovi koji su dugi više od 5 m također se uvijek trebaju prozračivati.

Kako bi proces odstranjivanja ili izlučivanja tekao neometano, mora se izvesti povezivanje silaznog voda s dovodnim vodom k separatoru u razmaku od minimalno 10 x DN dovodnog voda prema priključku separatora. Osim toga skretanje silaznog voda na ležeći vod mora se izvesti pomoću ogranka od 45º, 25 cm dugačkog međukomada i luka od 45º. Na taj se način uzima energija protoka iz vode i voda se umiruje. A upravo taj mir je važan kako bi funkcionirao proces izlučivanja/odstranjivanja, te kako se ne bi cijevi koje su dodane postale žrtvom korozije.