Raspodjela troškova grijanja

Uobičajeni postupak obračuna troškova grijanja i obračuna utroška zagrijavane pitke vode bazira se na centralnom mjerenju (po jedinici korisnika) energije grijanja i zagrijavane tople vode i njihovoj raspodjeli pomoću razdjelnika troškova grijanja i brojila za potrošnju tople vode.

Uobičajene metode raspodjele troškova grijanja su:

– evaporator (HKV-V) – u ovisnosti o površinskoj temperaturi radijatora isparava u mjernoj cjevčici u mjernu tekućinu. Smanjenje razine tekućine je mjera (potrošna jedinica) za emisiju topline s površine grijanja. Posebnosti radijatora i njihove nominalne emisije topline uzimaju se u obzir u skali sukladnoj projektu ili se posreduju izračunom. Evaporatori HKV-V predstavljaju dokazanu i cjenovno povoljnu varijantu raspodjele troškova grijanja.
– Elektronski razdjelnik troškova grijanja (HKV-E) – Jedinice potrošnje izračunate iz površinske odnosno prostorne temperature pomoću mikroprocesora predstavljaju mjeru emisije grijuće topline. Parametar radijatora se unosi u mikroprocesor ili se uzima u obzir prilikom izračuna.

– Sistemi reguliranje temperature u pojedinim prostorijama na bazi pred programiranih računala. Oni u sebi objedinjuju opskrbu prostorija primjernu potrebama (upravljači ventili na radijatorima) te obuhvaćanje potrošene energije grijanja. Priključak na računalo zgrade je također moguć. Priključne mogućnosti postoje za obuhvaćanje ostalih veličina potrošnje.

– Brojila za toplinu posreduju potrošnju topline u jednom stanu na bazi mjerenja protoka i temperature, a mogu se koristiti kod horizontalne raspodjele topline. Međutim u odnosu na primjenu radijatorskih ventila pokazuju veće troškove.
Za raspodjelu troškova zagrijavanja pitke vode vrše se centralna mjerenja i utvrđivanja troškova potrošnje prema pravilniku troškovi grijanja V te mjerenja pomoću brojila tople vode po stanovima.