Ventilacija je od životne važnosti

Prije 2000 godina rimske je arhitekt Vitruvius zahtijevao da se zrak u prostorijama „iz sata u sat izmjenjuje kako se čovjeku ne bi nanijela šteta.“

Danas se to staro pravilo često ignorira. U nastojanjima da se uštedi energija za grijanje sve se fuge i pukotine pomno izoliraju, a prirodna promjena zraka u stanovima, ali i brojnim školama te društvenim prostorijama spušta se do vrijednosti od 0,05 do 0,15 po satu. U brojnim zemljama postoje higijenski minimalni zahtjevi za ventilacijom koji su viši za oko 15 puta, tj. iznose o,8 do 2,0 po satu.

Općenito još vrijedi pravilo da je kvaliteta zraka u nekoj prostoriji lošija od kvalitete vanjskog zraka – s iznimkom zagađenosti smogom ili privremenog iznimnog onečišćenja okoliša u području oko zgrade. Stoga je ventilacija vanjskim zrakom prijeko potrebna za čovjekovo zdravlje i ničim se ne može zamijeniti.

Ozbiljnim zlom za kvalitetu zraka u stanovima i ugostiteljskim objektima smatra se vlaga koja se stvara radom kućanstava odnosno kuhinja, kupaonica i perilica, isparivanjima biljki te izmjenom tvari (metabolizmom) čovjeka, pri čemu ukupna proizvodnja vodene pare u stanovima doseže vrijednosti od 10 do 15 litara vode dnevno, a u ugostiteljskim objektima puno više.

Disanjem trošimo kisik i zrak u prostoriji opterećujemo ugljičnim dioksidom. U kućanstvima i drugim djelatnostima osim nepoželjne vlage nastaju i različite štetne tvari. Opskrba svježim zrakom je nužna inače nastaju gljivice plijesni, a čovjek pobolijeva te se oštećuje građevna konstrukcija.

Na mjestima gdje okuplja puno ljudi raste opterećenje zraka te opasnost od širenja uzročnika bolesti. U školama, vrtićima, staračkim domovima, konferencijskim prostorijama, kazalištima, diskotekama, restoranima i kavanama – posvuda svježi zrak povećava osjećaj ugode, koncentraciju, životnu radost i radni učinak. Kontrolirana je ventilacija već u brojnim školama mogla učinkovito ublažiti širenje zarazne prehlade.