Zračno grijanje

Zračno grijanje se obično koristi u objektima s manjim potrebama za toplinom grijanja (korisnom energijom).

Kako bi se zagrijavanje objekta osiguralo uz pomoć ventilacijskog uređaja, djelomično ili u potpunosti, svakako treba obratiti pažnju na sljedeće:

  • Usklađenost između higijenski potrebnih i toplinsko-tehnički neophodnih volumena strujanja
  • Zasebno grijanje neventiliranih prostorija neophodno
  • Reguliranje prostorne temperature u senzibilnim prostorijama (spavaća soba i kupaonica) u nekim slučajevima nije moguće


Utjecaj i suradnja korisnika

Kako bi se izbjegli higijenski i zdravstveni problemi, neophodna je i dovoljna struja zračnog volumena od najmanje 30 m³ (po satu i osobi) u popunjenim prostorijama,a u cilju ispunjenja svih zahtjeva. Plijesan i gljivice mogu se izbjeći kod dobre toplinske izolacije i dovoljnog grijanja već i sa 20 m³(po satu i osobi).

U pogledu izmjene zraka to znači da u ovisnosti o volumenu zraka koji je na raspolaganju po osobi, otprilike 0,2 do 0,5-struku izmjenu zraka po satu, ili rečeno drugim riječima: svakih 2 do 5 sati mora se izmijeniti kompletan volumen zraka u stanu, naročito ako je detektiran unos vlage.

Zato potrebne količine zraka mogu se u razdoblju grijanja (vanjske temperature ispod 12 do 15°C) bez problema realizirati otvaranjem prozora-provjetravanje otvaranjem prozora. Isti vrijedi i za zgrade sa zrako-nepropusnim omotačem, izvedenim u skladu s propisima, kada je primjetno da se za vrijeme intervala između dva otvaranja prozora stanje zraka više ili manje pogoršalo u ovisnosti o opterećenjima.


Projektiranje ventilacijskih uređaja

Ventilacijski uređaji služe za provjetravanje stanova, djelomično mogu preuzeti i funkciju grijanja. Funkcija hlađenja u ljetnim mjesecima nije sastavni dio provjetravanja stana. U stanogradnji je to mnogo više pitanje ljetne toplinske zaštite. Nacrt zgrade mora reducirati sunčevo zračenje na podnošljivu mjeru, i to ograničavanjem prozorskih površina te mogućnostima stvaranja sjene/hlada.

Projektiranje ventilacijskih uređaja određuje u bitnome željeni odnosno prihvatljivi ventilacijski sistem, ali i nacrt zgrade. Raspored prostorija s dolaznim zrakom kao spavaća soba, dječja soba i dnevna soba s jedne strane, te prostorije s odlaznim zrakom kao kuhinja, kupaonica, WC s druge strane određuje dužine zračnih vodova do i od centralnog uređaja (jedinica ventilatora, zvučni izolator i rekuperacija topline).

Osim toga projektiranje ventilacijskih uređaja obuhvaća i interne i eksterne utjecajne veličine.

 

Da bi se ispunili svi zahtjevi za komforom, treba obratiti pozornost na sljedeće:

  • Opterećenje bukom izvana
  • Bešumni pogon ventilacijskog uređaja
  • Sprečavanje prijenosa šumova preko zračnih kanala
  • Reguliranje volumena zračne struje i temperature dolaznog zraka
  • Neophodnost peludnog filtra
  • Izbjegavanje stvaranja propuha
  • Troškovi uređaja (investicijski, pogonski i troškovi održavanja)

Arhitekt, projektant i izvođač nisu odgovorni samo za projektiranje i izvođenje ventilacijskog uređaja, već i za zrako-nepropusnost omotača zgrade, propisanu od strane zakonodavca. To se može postići samo ako su već kod projektiranja zrako-nepropusni priključci s prodorima koncipirani tako da su u praksi, prilikom gradnje dobro izvedeni. Optimalnu zrako-nepropusnost moraju definirati svi učesnici projekta na vrijeme i kao zajednički cilj.

Određivanje neophodnih volumena struje, koji se transportiraju iz ventilacijskog uređaja, mora dimenzionirati stručni projektant.
U objektima s „otvorenim“ ložištima ovisnim o prostornom zraku(recimo plinski protočni bojler za grijanje vode, kamin ili grijanje) kisik neophodan za sagorijevanje osiguran je preko kontinuiranog strujanja zraka. Neophodna opskrba zrakom za sagorijevanje mora se dokazati prema pravilniku o sagorijevanju (FeuV).

 

Za ložišta ovisna o prostornom zraku s nominalnom ukupnom snagom manjom od 35 kW dovoljna je opskrba zrakom za sagorijevanje, pod uvjetom da svaki prostor za odlaganje:

  • Ima najmanje jedna vrata prema vani ili prozor koji se može otvoriti (prostorije povezane s vanjskim dijelom) te da je prostor veličine od najmanje 4m³ po 1 kW nominalne snage ložišta
  • Da s drugim prostorijama ima vezu prema vani prema zadanim mjerama iz ulomka 2 (zrak za sagorijevanje)
  • Da ima otvor koji vodi prema vani svijetle visine presjeka od najmanje 150 cm² ili dva otvora od po 75 cm³ ili vodove prema vani s presjecima ekvivalentnim strujanju

Kod polaganja mreže zračnih kanala treba voditi računa o sljedećim principima:

  • Integracija zračnih kanala u građevinsku konstrukciju (nevidljivo vođenje vodova)
  • Cilj su što kraće dužine vodova (zrak se ne smije voditi “u šetnju“)
  • Izbjegavati oštra skretanja zbog velikih tlačnih gubitaka
  • Male brzine strujanja u mreži kanala (max.2 m/s u području ventila)
  • Otvore za čišćenje predvidjeti na pogodnim i dostupnim mjestima
  • Izbjegavati šumove i telefonijski prijenos zvuka

Reguliranje ventilacijskog uređaja izvodi obično stručno poduzeće i potvrđuje protokolom o izvršenom mjerenju. Podešavanje projektiranog volumena strujanja vrši se često na ventilima dolaznog i odlaznog zraka, ali postoje i samo-regulirajući ventili (regulatori konstantnog volumena strujanja), odnosno samo-regulirajući ventili dolaznog i odlaznog zraka, koji se ne moraju podešavati.

Mjerno tehnički dokaz projektiranog volumena zračne struje obvezan je i kod samo-regulirajućih ventila.