Tko ne želi lijepo uređenu kupaonicu?

Današnja kupaonička oprema koja nam stoji na raspolaganju zaista je impresivna, čega tu sve nema, počevši od običnih tuš kabina i kada, preko parnih kupelji, tuševa aromatičnih mirisa sve do masažnih uređaja i pravih sauna. Sve nam to omogućava istinsko opuštanje i pravi odmor.

Razni proizvođači iz cijelog svijeta dali su sve od sebe kako bi ispunili svaku želju zainteresiranih klijenata.Logično je da se i upotrijebljeni materijali za izradu sve ove opreme donekle mijenjaju i modificiraju.Prirodni kamen, mramor i granit predstavljaju prave materijale koji će upotpuniti cijelu sliku o novoj kuponici koja ima vrlo malo zajedničkih crta s „nekadašnjom“ kupaonicom.

Kupanje u prirodnom kamenu ima i određenu tradiciju

Još u antičko vrijeme ljudi su se obožavali kupati u javnim kupalištima, poglavito su stari Rimljani prednjačili u izgradnji ovakvih objekata. U ovakvim kupalištima izrađenim i ukrašenim mramorom, granitom i freskama kupanje je predstavljalo društveni događaj.

Dugo vremena kupaonica se smatrala luksuzom bogatih ljudi, dok su se obični ljudi cijelo vrijeme zadovoljavali neuglednim „sobicama“, napravljenim bez imalo mašte i koje zasigurno nisu niti izdaleka mogle predstavljati mjesto za odmor i opuštanje.Tijekom 30-tih godina prošlog stoljeća stvorena je tako reći moderna kupaonica u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovakvu su kuponicu u svojim domovima Europljani imali tek 60-tih godina prošlog stoljeća.Tijekom zadnjih nekoliko godina osobitu pozornost izgledu i funkcionalnosti kupaonica posvećuju ne samo arhitekti nego i mnogi vlasnici stanova i kuća.

Nove boje, novi detalji i novi materijali

Danas se u kupaonicu nastoji unijeti više osobne i opuštajuće atmosfere. Poglavito su mramor i granit pogodni za uređenje kupaonice jer nam oni nude ugodniju „unutarnju klimu“ i jer posjeduju estetske i higijenske prednosti.

Prirodni je kamen moguće tako obraditi da ne bude klizav, njegova se površina može brusiti i polirati i na taj način još više mu poboljšati osobine.Nije samo jednostavan za održavanje, naprotiv, prirodni kamen gotovo da je neuništiv. I nakon što se ugradi u određene prostorije moguće ga je i tada brusiti i na taj način postići da izgleda kao potpuno nov.Tko se odluči za individualnost, odlučit će se za prirodni kamen – jer je prirodni kamen uvijek unikat. Izbor mnogobrojnih struktura i mnoštva boja koje posjeduje prirodni kamen gotovo da je neiscrpan, a dodatnom kvalitetnom obradom ovaj se izbor još proširuje. Izbor prirodnog kamena u pogledu cijene ne zaostaje nimalo za njegovom prirodnom različitošću, svatko može pronaći nešto za svoj „džep“.

Osvrt na izvore prirodnog kamena

Prirodni je kamen u prirodi prisutan u ogromnim količinama. Moguće ga je pronaći u različitim bojama: od izrazito bijele do nijansi plave, zelene, žute ili crvene boje. Poglavito kombinacije razlličitih boja daju kamenu živopisnu sliku i stvaraju na njemu vesele i prirodne kontraste.

Održavanje i čišćenje prirodnog kamena

Održavanje i čišćenje prirodnog kamena uopće nije tako teško kao što se čini u prvi tren. Možemo se slobodno držati sljedećeg pravila: prirodni je kamen postojan i robustan i može izdržati cijelo desetljeće.

Osjetljivost kamena određuje njegova vanjska obrada – ako je poliran, brušen ili na koji drugi način obrađivan – i njegova unutarnja šupljikavost. U svakom slučaju ne preporuča se upotreba agresivnih sredstava za čišćenje – još uvijek najbolje je sredstvo obična i čista voda.Velika zaprljanja i nečistoće moguće je otkloniti četkom i pH-neutralnim sredstvom. Sredstva za čišćenje koja sadrže kiselinu i pH-vrijednost od 1 do 7 mogu se koristiti za uklanjanje anorganskih prljavština kao što su cement, vapno ili hrđa.Proizvodi za čišćenje koji imaju pH-vrijednost od 7 do 14 mogu poslužiti za uklanjanje organskih nečistoća kao što je biljno ulje, masti i sl…Naravno, kemijsko-prerađivačka industrija proizvela je mnoštvo sredstava za čišćenje koja su vrlo pogodna za održavanje prirodnog kamena.

Što bismo trebali znati o pločicama…

Još u najranijoj povijesti ljudi su otkrili glinu i koristili je oblikujući od nje različite predmete za vlastite potrebe. Izrađene predmete zagrijavali su na vatri kako bi postigli određenu čvrstoću i na kako bi ovi predmeti tako služili svrsi. Na isti način ljudi su kasnije izrađivali cigle koje su se koristile u gradnji objekata. No, ljudi se nisu samo na tome zadržali, nego su izrađivali i ukrasnu keramiku i porculan.

Najstarije ukrasne kamene i keramičke pločice potječu još iz vremena starih kultura koje su živjele u dolini Nila i Mezopotamiji. Najpoznatiji primjer prvih ukrasnih pločica pronađen je u drevnim ostacima grobnice egipatskog faraona Ramzesa III iz vremena oko 1180 g. priije Krista.Na ovim ukrasnim pločicama oslikani su ljudi, životinje i izmišljena bića. Iako su se do današnjih dana dogodile velike promjene na tom području – keramičke i kamene pločice još uvijek zauzimaju važno mjesto u oblikovanju i ispunjavanju određenog sadržaja u domu. Ovo mjesto one nikad neće izgubiti.

Vrste pločica

Danas u pravilu razlikujemo keramičke pločice s caklinom i one bez cakline. Keramičke se pločice uglavnom izrađuju od gline i kamene smjese. Kearamičke pločice izrađene od kamene smjese su one keramičke pločice koje na sebi imaju caklinu.

Caklina se na pločice nanosi u drugom stupnju obrade. Njihova površina može biti različita. Pločice s caklinom nisu otporne na niske temperature i pogodne su samo za unutarnje prostorije.

Keramičke pločice bez cakline dobiju se finom obradom, odlikuju se vrlo malim sadržajem upijanja vode – 0,1% od ukupne mase pločica. To znači da su ove pločice izrazito čvrste građe.

Obzirom na njihovu strukturu ove su pločice manje osjetljive na mrlje i nečistoće. Osim toga njih odlikuju i sve one dobre osobine materijala bez cakline, a to je prije svega postojanost i izdržljivost. Kod poliranih se pločica brusi površina od oko 0,5 mm kako bi se na taj način postigao sjaj.Na poliranim pločicama manje se zadržavaju prljavština i nečistoće. U pravilu polirane pločice stavljaju se na zidove i to najčešće u kuhinjama i kupaonicama, a na podlogu na koju se ugrađuju preporuča se nanošenje impregnacije.