Stare crkve na Cresu i Lošinju te okolnim otocima

Zaključujući prikaz najstarijih crkava kvarnerskih otoka na red su došli otoci Cres i Lošinj te otoci što ih okružuju. Zapravo radi se o prostoru što ga je pokrivala negdašnja Osorska biskupija koja je postojala od 6. st. do 1828. godine kada je poput mnogih naših starih biskupija ukinuta i priključena Krčkoj biskupiji. Ovim napisom ujedno i napuštamo područje Krčke biskupije koja je bila predmetom našeg zanimanja u proteklih nekoliko nastavaka.

1 U nizu različitih podataka o površini obaju otoka opredijelili smo se za podatke iz Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža kao najsvježije i vjerojatno najtočnije.

Cres je inače sa 406,63 km2 naš najveći otok iako je tu titulu dugo godina nosio otok Krk. Stoga je za mnoge naše starije čitatelje ta činjenica gotovo neprihvatljiva premda je nesumnjivo potvrđena već dvadesetak godina. Zapravo Cres je zajedno s otokom Lošinjem (74,68 km2) oduvijek bio naš najveći otok s površinom od 481,311 km2, jer je još u antičkom razdoblju kao jedinstveni otok kod Osora razdvojen umjetnim prokopom, a o tome uostalom svjedoči i zajedničko starogrčko ime Apsyrtides.

Na tom golemom i slabo naseljenom području od jedva desetak stanovnika po četvornom kilometru (s izuzetkom Malog Lošinja koji je sa 6296 stanovnika iz popisa 2001. godine najveće naselje na svim našim otocima) ima mnogo starokršćanskih i predromaničkih crkava. Najviše, dakako, u biskupskom sjedištu Osoru i njegovoj okolici, gradu koji se razvio na prokopanom kanalu kroz koji je tekao gotovo sav promet Jadranskim morem te gotovo sva trgovina između Istoka i Zapada od antike do srednjega vijeka.Prikaz crkava Cresa i Lošinja započinjemo upravo u Osoru. Uostalom cijeli se Cres dugo vremena tako i nazivao, a i jedan i drugi otok bili su znani kao Osorski otoci. Isto tako Osoršćica (588 m) je najviši vrh Lošinja, dok su vrhovi Cresa nešto viši (Gorica – 650 m i Sis – 639 m).

Razvoj Osora i biskupije