Zahtjevi koji se postavljaju pred unutarnje i i vanjske zidove

Vanjski zidovi štite objekat od utjecaja atmosferilija.

Sunčevo zračenje zagrijava površinu vanjskih zidova , prii čemu se svjetliji vanjski zidovi ne zagrijavaju tako kao tamniji. Toplinska izolacija sprečava velike temperaturne oscilacije , osigurava ugodnost unutarnjeg prostora te grijanje koje štedi na energiji i troškovima.

Oborine opterećuju vanjske zidove, prije svega strana izložena utjecajima vremena. Zato je tu potrebna posebna zaštita, koja međutim ne smije sprečavati difuziju vodene pare. U protivnom postoji opasnost od vlaženja toplinske izolacije, a vlažna toplinska izolacija više ne može ispunjavati svoj zadatak.
Opterećenja vjetrom odnose se na sidrenje omotača vanjskog zida kao i kvalitetu prozora.

Kod akustične zaštite su vrata i prozori najslabiji građevinski element, ali i kutije za rolete te priključci na druge građevinske elemente. Za adekvatnu zvučnu izolaciju treba savjetovati stručnjaka. Solarna zaštita se mora planirati prema položaju sunca.

Zidovi

Zidovi se izrađuju od opeke , ljepljene u spoj zidova sa žbukom.

Razlikuju se:
– jednokrilni zidovi, koji su nosivi svojom punom debljinom.
– Žbukaju se s obje strane ili samo na vanjskoj strani i to opekama postojanim na mraz. Kod vidnih zidova je prednje i stražnje ziđe homogeno ozubljeno u spoju, tako da je cijeli poprečni presjek statički funkcionalan. Na vanjskoj strani su opeke postojane na mraz, i smiju se koristiti samo neoštećene vidne površine, bez pukotina. Voditi računa o dobrom povezivanju i spajanju.

– Dvokrilni zidovi od unutra postavljenog nosivog krila i vanjskog krila koje nema opterećenje. Toplinsko-tehnički su oba krila aktivna .Dvokrilni zidovi se mogi izvoditi sa i bez zračnog sloja. Vanjsko krilo služi kao zaštita od atmosferilija i u pravilu se montira kao vidni zid(blješteći zidovi).

Debljina zida rezultat je potreba i zahtjeva u pogledu toplinske izolacije (propisi o uštedi energije) kao i zvučne izolacije (EU norma 4109). Građevinski materijali za montažu zidova su: zidna opeka, termoizolacijske opeke, vapnene opeke, opeka od laganog betona, opeke od poroznog betona, opeke od ilovače.
Vanjski zidovi od betona/laganog betona

Velikoplošni gotovi zidni elementi od armiranog betona,napregnutog betona,laganog betona ili poroznog betona izrazito su racionalni i omogućuju suhi način građenja koji štedi vrijeme.

Zidni elementi od armiranog betona mogu se dobiti na tržištu u različitim kvalitetama betona, s čeličnom armaturom prema statičkim zahtjevima,kao jednokrilni ili dvokrilni, s toplinskom izolacijom u različitim izvedbama površine, vidni beton može biti već prema vrsti oplate gladak, grub,strukturiran-isprani beton, ili žbukan s obje strane.

Zidni elementi od poroznog i laganog betona posjeduju dobru termoizolaciju i malu težinu. Betonski elementi se mogu uporabiti i kao predzid.
Zidovi od rešetkastih konstrukcija

Vanjski zidovi od modernih, industrijski predproizvedenih drvenih konstrukcija mogu se montirati od drvenih okvira ili masivnog drveta.
Starije građevine od drvenih konstrukcija daju visokovrijedne akcente starogradskog načina gradnje.

Vodeći računa o zaštiti spomeničke kulture ali i o propisima protupožarne zaštite postoji više razloga za sanaciju drvenih konstrukcija:

– optički nedostaci
– oštećenja drvene konstrukcije
– oštećenja isuna rešetki
– nedovoljna toplinska izolacija

Između nosivog drveta drvene konstrukcije leže ispune. Već prema regijama su te ispune ili od ilovače, od žbukanih ili neožbukanih zidova. Mjere moderniziranja trebaju se ograničiti samo na oštećenja i poboljšanje toplinske izolacije i zaštiteod požara.

Moguće mjere:

– ispune od ilovače: izmijeniti nosače žbuke te nanijeti elastičnu paropropusnu žbuku. Zaštitu od atmosferilija predstavljaju vapneni premazi i premazi na bazi mineralnih boja.
– žbukane ispune: poboljšati toplinsku izolaciju preko unutarnje izolacije.
– neožbukane ispune: očistiti žičanom četkom ( ne zrnčati!).

U većini slučajeva se zbog održanja karaktera objekta postavlja dodatna toplinska izolacija samo na unutarnjoj strani. Kako bi se omogućilo sušenje rešetkaste konstrukcije prema unutarnjoj strani, odnosno spriječilo formiranje kondenzata unutar konstrukcije, treba svakako voditi računa o tome da unutarnja žbuka i zidna obloga ostanu ekstremno difuzijski otvoreni. Tu se dokazala uporaba termoizolacijske žbuke i kalcijum-silikatne ploče.

Dovoljna toplinska izolacija vanjskog zida je pretpostavka za higijenske relacije stanovanja, za zdravu i ugodnu klimu prostora, te ekonomično i ekološko grijanje kuće.Osim toga ona služi i za sprečavanja formiranja kondenzata te izbjegavanje termički uvjetovanih deformacija i naprezanja građevinskog objekta. Na već postojećim zgradama se može mjeriti kvaliteta toplinske izolacije metodom termografije ( analiza infra-crvenim zrakama). Dimenzioniranje izolacijskog sloja se prilagođava zahtjevima pravilnika o uštedi energije (EnEV).

Kod jednokrilnih zidova su zahtjevi toplinske zaštite ispunjeni odgovarajućom debljinom zida i to uporabom visoko termoizolirajućih laganih zidnih opeka, lagane žbuke i te zidanja bez toplinskih mostova u postupku polaganja u tanke posteljice. Polaganje dodatne toplinske izolacije vrši se u pravilu izvana ( termoizolacijski vezni sustavi ili otraga ventilirane obloge fasada), kod višekrilnih zidova kao izolacija jezgre,kod starijih objekata ,koji imaju spomenički zaštićene fasade ili reštakastu konstrukciju toplinska izolacija samo iznutra.

Kao zaštita od atmosferilija služi vanjski omotač konstrukcije. On mora omogućiti nesmetani prolaz vodene pare, u protivnom na unutarnju stranu se postavlja blokada pare. Na unutranjoj strani se uporabom odgovarajućih materijala npr. žbuke mora omogućiti, posebno kod vlažnih prostora, preuzimanje i predaja vlage, kako bi se izbjeglo formiranje kondenzata. Izolacijski sloj se zbog difuzije vodene pare mora zaštiti prije pojave vlage.

Iskušani izolacijski materijali su:

– izolacija straim papirom, celuloznim vlaknima, kalcijum-silikatne ploče, izolacijski materijal na bazi mineralnih vlakana,perlit, ovčja vuna,pjenušavo staklo itd.
Tipične greške u izvođenju toplinske izolacije i njihove posljedice:

– nedovoljna toplionska izolacija (stvaranje kondenzata s unutarnje strane, što vodi ka pojavi gljivica i plijesni
– unutarnji položaj paronepropusnog sloja( postupno vlaženje sloja toplinske izolacije, gubitak termoizolacijskog svojstva, stvaranje kondenzata na unutarnjoj strani, u nekim slučajevima i pojava pukotina na neizoliranoj konstrukciji – paronepropusan vanjski omotač bez stražnjeg ventiliranja odnosno bez blokade za paru na unutarnjoj strani(stvaranje kondenzata unutar konstrukcije, vlaženje toplinske izolacije , vlažni zidovi i formiranje gljivica)
– toplinski mostovi(tamne mrlje i pruge na zidovima i stropu, kasnije konstantno vlaženje i stvaranje gljivica i plijesni)
– nedovoljno preuzimanje vlage u vlažnim prostorijama( kod većih količina vodene pare pojava kondenzata na unutarnjim stranama zidova i stropova U cilju izbjegavanje većih oštećenja treba se pridržavati minimalnih zahtjeva EU normi. Zbog sve prisutnijeg povećanja cijena energije sve je jasnije da ima smisla debljina vanjske izolacije čak od 30 cm.

Sanacija vanjskih i unutarnjih zidova

Utjecaji atmosferilija i zaprljanja iz zraka snažno utječu na površinu betona.Nastala oštećenja mogu dovesti u pitanje statiku objekta. Sanacijske mjere izvode već prema klasi i uzroku oštećenja zato stručna poduzeća pomoću odgovarajućih sustava.
Vidljivi utjecaji na površini zidova su cvjetanje, ispiranje i oluženje. Njihov uzrok leži u većini slučajeva u greškama prilikom zidanja odnosno u nedovoljnoj zaštiti svježe montiranog zida od kiše.