Definicija stakla

U naučnom promatranju su formulirane različite opće definicije, u DIN 1259-1 glasi: staklo je anorganski taljeni proizvod, koji se uglavnom ukrućuje bez kristalizacije.

Jedan od pionira u istraživanju stakla, Gustav Tammann (1861-1938) definirao je staklo na sljedeći način: Staklo je zamrznuto stanje pothlađene tekućine, koja se ukrućuje bez kristaliziranja.

Obimno djelo o kemijskim i fizikalnim svojstvima stakla potječe od g.Scholze i predstavlja na transparentan način osnove nauke o staklu. Bitna svojstva stakla na osnovu kojih se staklo primjenjuju kao građevinski materijal i materijal za konstrukcije su:

  • transparentnost i neprozirnost kod smanjene refleksije svjetla u vidnom području
  • kemijska postojanost nasuprot većini drugih medija
  • visoki stupanj lomljivosti
  • linearno-elastično ponašanje materijala sve do loma i
  • relativno mala čvrstoća na vlak
    Iz tih svojstava proizilaze njegove prednosti i nedostaci kod primjene kao građevinskog materijala npr. u tehnici fuga ili toplinskoj izolaciji.
]]>