Kamena vuna – ekološka buna

Što je kamena vuna i kako se proizvodi?

Što to, pak, piše u tom sažetku studije o utjecaju Rockwool pićanske tvornice kamene vune na okoliš? Zbog kvalitetnije javne rasprave nije naodmet predstaviti sam proces proizvodnje. Kamena vuna je toplinski i zvučni izolacijski materijal, a u Hrvatskoj se, kako piše u studiji, planira početi s proizvodnjom dvaju tipova proizvoda: ravne krovne izolacije, koja će pokrivati 80 posto ukupne proizvodnje, a preostalih 20 posto činit će poluproizvodi, na primjer, za proizvodnju sendvič panela. Gradnja obuhvaća dvije proizvodne linije: prva će (ne uspiju li »zeleni« zaustaviti projekt), imati godišnji kapacitet od 125 tisuća tona kamene vune godišnje (ili 16 tona na sat), a druga linija, koja se planira dograditi za tri do pet godina, predviđa još 100 tisuća tona kamene vune. Svaka linija imat će tri dimnjaka od 75, 30 i deset metara visine. Sirovine za proizvodnju kamene vune su stijene vulkanskog porijekla (bazalt i diabaz) te određeni dodaci, uz koks kao gorivo. Tehnologija proizvodnje kamene vune počinje procesom taljenja vulkanskih stijena kao osnovne sirovine u kupolnoj peći. Proces se nastavlja pretvaranjem kamene lave (taline) u vlakna u vrtložnoj komori, a zatim slijedi proces pečenja, hlađenja, komprimiranja te, u konačnici, rezanje kamene vune u ploče različitih debljina. Na 30-ak stranica sažetka studije među ostalim se navodi da »u tehnološkom procesu ima nekoliko izvora emisija štetnih tvari u zrak, a onečiščujuće tvari različitih izvora kolektiraju se i ispuštaju u atmosferu kroz dva dimnjaka«. Ističu najbolju europsku raspoloživu tehnologiju te integralno suzbijanje i kontrolu onečišćenja. Tehnološke otpadne vode se ne ispuštaju u okoliš budući da su u zatvorenom recirkulacijskom krugu. Zbrinjavanje otpada predviđeno je na način da se većina otpada (otpadna kamena vuna, leteći pepeo, ostali otpad) reciklira kroz proizvodnju kao ulazni materijal (tzv. briketi).

Utjecaj na zrak i mjere zaštite zraka

U sažetku studije kaže se: »U zrak se emitiraju sljedeće onečišćuje tvari: sumporov dioksid (SO2), dušikovi oksidi (NOx), cestice (PM), ugljični monoksid (CO), amonijak (NH3), sumporovodik (H2S), fenol i formaldehid.« – Kroz 75-metarski dimnjak u atmosferu se ispuštaju otpadni plinovi iz kupolne peći, vrtložne komore te peći za sušenje i očvršćivanje. Cjelokupna emisija SO2, NOx, CO i H2S, te oko 90 posto emisije ostalih onečiščujućih tvari izlazi iz ovog dimnjaka. Kroz 30-metarski dimnjak otpadni plinovi iz »zone hladenja«, a to su NH3, PM, fenoli, formaldehid. Kroz 10-metarski ispust u zrak izlaze samo čestice (PM) nastale u procesu piljenja odnosno formiranja gotovog proizvoda kamene vune, piše u sažetku studije. U bitnim mjerama za zaštitu zraka piše, među ostalim, da se »dimni plinovi kupolne peći, prije ispuštanja u atmosferu, trebaju pročišćavati u vrećastim filtrima za uklanjanje čestica, a potom tretirati u komori naknadnog izgaranja gdje se CO i H2S oksidiraju u CO2 i SO2…« Dimni plinovi kupolne peći moraju se ispuštati kroz dimnjak najmanje visine 75 metara tako da plinovi kupolne peći imaju svoju odvodnu cijev sve do samog vrha dimnjaka. U dimnim plinovima kupolne peći, piše nadalje u studiji, treba mjeriti kontinuirano emisiju SO2, povremeno, najmanje jednom godišnje NOx, H2S i HCl, a povremeno, najmanje jednom u pet godina cestice, CO i HF. Plinove, pak, iz vrteće komore treba pročišćavati filtrom za prašinu (filtar od ploča kamene vune), te se moraju ispuštati izmiješani s plinovima iz peći za sušenje također kroz 75-metarski dimnjak… Je li moguće devet, deset mjeseci uoči početka rada zaustaviti već zahuktalu gradnju tvornice kamene vune u Pićnu iza koje, uz punu potporu lokalnih i nacionalnih vlasti, stoji svjetska megakompanija kojoj bi to bila 23. tvornica u svijetu? Je li moguće bar zaustaviti planove o drugoj proizvodnoj liniji? To su ključna pitanja. Nekima tek ekonomska, nekima – zdravstvena. Više o ovoj temi na www.GlasIstre.hr

]]>