Kamenolom ugrožava istarski Stonehenge

KANFANAR – Kamenolom Maklavun kod Sošića, uz cestu Kanfanar – Rovinj, sve je više u žiži zanimanja javnosti. Razlog je njegovo približavanje tumulusu na vrhu brda koje su arheolozi uvrstili među najznačajnije nalaze iz antičkog doba ne samo u Istri, već na sjevernom Jadranu.

Koncesionar kamenoloma još nije prešao dozvoljene točke eksploatacije, ali je strojevima prolazio preko tumulusa, koji je na samo sedam metara od litice. Uz to, eksploatacija nije izvedena prema rudarskom projektu – kaskadno, već okomito te je stvoren bezdan od 30 metara. Općina stoga traži poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite tumulusa zbog opasnosti urušavanja tla i pada posjetitelja koji obilaze vrijedan arheološki i astronomski lokalitet

Ostaci keramičkog posuđa i brončano šilo koji su ondje pronađeni smještaju grob u razdoblje od 1500. do 1200. godine prije Krista, u vrijeme kada su se takve kupolaste grobnice gradile u Grčkoj za istaknute porodice. Tumulus na Maklavunu i obližnja antička naselja prema moru – Šarižol, Monbrodo i posebno Monkodonja, koja neodoljivo podsjeća na znamenitu grčku Mikenu, ukazuju na živahnost dodira nekadašnjeg stanovništva duž jadranske obale. Viši redovi očuvanih kružnih nizova kamena tog tumulusa pomalo su uvučeni prema središtu kruga do zatvaranja kupole. Ona se s vremenom urušila, a u središtu tumulusa ostalo je tek nekoliko blokova kamena koji su ju pokrivali. Budući da su u unutrašnjosti nađeni ostaci opljačkanog groba, nesumnjivo je i ovaj tumulus bio grobnica nekog od tadašnjih velmoža, koji je pokopan na Maklavunu da bi, prema predajama, i nakon smrti vladao okolnim krajem. S Maklavuna puca veličanstven pogled prema moru i cijeloj zapadnoj istarskoj obali.

Njegov značaj, položaj i oblik razlog su što su se za njega, uz vrijedne članove kanfanarske udruge Dvegrajci, koji volonterski rade na očuvanju znamenitosti ovog kraja, počeli zanimati i astronomi. Dvegrajci su s rovinjskim entuzijastom Borisom Vučkovićem Haberom, koji je proveo opširna mjerenja, utvrdili da je, s obzirom na oblik i izlaz prema zapadu, tumulus na Maklavunu vjerojatno prije grobnice bio i osmatračnica solsticija. U predantičko i antičko doba nije, naime, bilo kalendara, pa se zimski suncostaj, trenutak kada se dan prestaje kratiti i počinje nova sezona, promatrao s takvih primitivnih opservatorija. To je bio važan dan u poganskom vjerovanju jer je počinjalo buđenje prirode od koje su ljudi živjeli. Zimski suncostaj oduvijek se proslavljao, pa nije slučajno da je to vrijeme kada se slavi i Božić.

Osim arheologa zabrinuti i astronomi

Uz kanfanarske entuzijaste na Maklavun je došao i voditelj višnjanske zvjezdarnice Korado Korlević sa suradnicima. Višnjanska zvjezdarnica je preko svojih i astronomskih web stranica upozorila na devastaciju tumulusa. Korlević je pak za sljedećeg obilaska tumulusa sa svojim domaćinima, predsjednikom Antonom Medenom i članovima udruge Dvegrajci, ustvrdio da je preko zida nad bezdanom kamenoloma prešao građevinski stroj. Koncesionar kamenoloma Ivan Čekić branio se da radi u zadanim gabaritima i da na vrhu Maklavuna nije bio građevinski stroj, već je preko zida eventualno prošla bušilica koja se kreće gusjenicama.

Budući da se o Maklavunu povela web diskusija, u koju su se uključili i strani astronomi i arheolozi, čak i oni iz Engleske, ponosni na svoj megalitski opservatorij Stonehenge, tumulus iz Sošića našao se i u novinama i na televiziji. Rub kamenoloma je stigao na samo nekoliko metara od zaštićenog spomenika kulture, pa litica prijeti ne samo da će »progutati« nekog neopreznog posjetitelja, već i da će se srušiti. Za tumulus se pismom našem Ministarstvu kulture zauzeo i poznati profesor arheologije Guido Rasada s padovanskog sveučilišta, koje svake godine sudjeluje u istraživanjima Dvigrada.

Bezdan od tridesetak metara

Uslijedila su i brojna vijećnička pitanja na sjednicama kanfanarskog vijeća, temeljem kojih smo dobili uvid u opsežan predmet spora oko Maklavuna. Općina Kanfanar godinama pokušava spriječiti devastaciju tog arheološkog lokaliteta. Ivan Čekić je dozvolu za eksploataciju kamenoloma dobio 1998. godine. Još u veljači 2003., kada je kamenolom bio daleko od tumulusa, načelnik Anton Modesto je nakon prijave građana zatražio intervenciju Konzervatorskog odjela iz Pule. Nakon obilaska lokaliteta dogovoreno je da će Općina angažirati geodeta koji će označiti geodetske točke granice eksploatacije kamena na tom području. Budući da se radi o arheološkom spomeniku izuzetne vrijednosti, koncesionar je zamoljen na maksimalan oprez i osiguranje lokaliteta od realno mogućeg uništenja.

U Općini je međutim konstatirano da se koncesionar nije držao uputa. Maklavun se i dalje nemilice »rezao«, i to vertikalno, bez kosina i kaskada, kako je bilo naloženo, zbog čega prijeti urušavanje tumulusa i gotovo je onemogućena sanacija brda. Prema glavnom rudarskom projektu vidljivo je da se do sadašnje kote, sedam metara od tumulusa, trebalo doći uz nekoliko kosina i kaskada, koje bi sačuvale ostatak brda, a njihovim »peglanjem« dobila bi se nova kosina. Kopano je međutim gotovo okomito, tako da je pred tumulusom bezdan od tridesetak metara.

Piše Aldo POKRAJAC Izvor: Glas Istre www.glasistre.hr

Beton

]]>