Kriteriji odabira stropne oplate

Primjena stropne oplate je često određena na osnovu “raspoloživog materijala”. Iz razloga ekonomičnog razmišljanja. na odluku o o odabiru ispravne metode trebaju utjecati sljedeći kriteriji:

  • oblik tlocrta
  • visina stropa (nosiva skela)
  • zahtjevana betonska površina
  • izvedbena količina
  • broj primjena unutar jednog projekta

    Vrijednosti utroška vremena i rada uglavnom određuje oblik građevine.

    Ekonomićnost

    Ekonomičnost jednog oplatnog sistema određuje više utjecajnih faktora koji imaju različitu težinu:
  •  
  • troškovi rada
  • investicijski troškovi
  • sposobnost prilagodbe odnosno učestalost primjena
  • sidrenje
  • opterećenje/progib
  • vijek trajanja
  • utrošak vremena i rada za popravak
  • organizacijski zahtjevi
  • sigurnost i zaštita na radu od nesreća rubni uvjeti Tehnika samopenjanja

    Najviša tehnička razina tehnike penjanja jeste “tehnika samopenjanja”. Pri tome se preko hidrauličke jedinice oplata uključivši i skele potiskuje bez dizalice do sljedećeg takta penjanja.

    Ovaj se postupak koristi naročito kod građevina osjetljivih na vjetar kao stupovi, tornjevi, piloni,neboderi i sl. , jer je u svakoj fazi penjanja prisutan kontakt s građevinom, a sile vjetra koje se ne mogu izbjeći na oplati odvode se direktno u građevinu.

    Slučajevi primjene konzola za penjanje

    Penjajuće konzole imaju ekonomski isplativu primjenu na svim visokim, vertikalnim građevinama kao npr.:

  • stupovi mosta
  • tornjevi
  • silosi
  • stubišta/okna za liftove
  • visoki zabatni zidovi / vanjski zidovi Kod penjajućih konzola se razlikuju četiri slučaja primjene:
  •  
  • 1. radna skela s oblogom
  • 2. viseća skela za preuzimanje postavljene oplate
  • 3. viseća skela s čvrsto povezanom prekretnom zidnom oplatom
  • 4. viseća skela s čvrsto povezanim voznim kolicima koja se pomjeraju horizontalno, na koja je učvršćena zidna oplata (penjajuća oplata).

    Kod slučaja primjena 1 + 2 koriste se penjajuće konzole visoke nosivosti, radne i zaštitne skele se zajedno montiraju u veće elemente, kako bi se tako mogli izvoditi armirani i zidarski ali montažni radovi pomoću zidne oplate postavljene na oblogama skele.

    Prednost slučaja 3 + 4 leži u značajnoj uštedi vremena za rad s dizalicom. Kada je zidna oplata čvrsto povezana sa skelom elementi se prilikom premještanja do sljedećeg takta betoniranja ne moraju spuštati na tlo da bi se opet ovjesila skela, nego se elementi zidne oplate zajedno sa skelom, kao jedna jedinica za premještanje ovjese na točke ovjesa na sljedećem taktu betoniranja.

    Sljedeća ušteda na vremenu rada s dizalicom svakako rezultira iz primjene tehnike samopenjanja kod visokih građevina na kojima su utjecaji vjetra neizbježni.

    Definicija penjajuće oplate

    Kao sistemi penjajuće oplate označavaju se jedinice koje se montiraju u kompletnu jedinicu za premještanje sastavljenu od sistema zidne oplate (okvirna oplata ili oplata s nosačima) i različitih penjajućih konzola.

    Posebna prednost leži u uštedi vremena za rad dizalicom, jer se elementi ne moraju spuštati na tlo i ponovno podizati, već se kao kompletna jedinica podižu dizalicom do sljedećeg takta za betoniranje.

    Priklopni okviri

    Kao brza pomoć pri postavljanju podupirača ili kao ukruta pri postavljanju jednostavnih stolova za montažu prilagođeni su priklopni okviri, koji npr. tako ukrućuju četiri podupirača, tako da ovu nosivu konstrukciju može montirati samo jedan čovjek.

    Kod transporta se okviri jednostavno rasklope.

    Prednosti priklopnih okvira su:

  • očigledno pojednostavljenje rada
  • sigurnost
  • ušteda u cijeni rada

    Teške nosive skele

    Kod izgradnje mostova , hidrocentrala i ostalih zahtjevnih građevinskih objekata uvijek iznova treba montirati teške, horizontalne, koso postavljene ili zakrivljene armirano-betonske elemente, kako bi se velika opterećenja izvela u podtlo. U tu svrhu se horizontalno postavljaju čelični profili ili vrlo učinkovite spojnice skele, koji te sile odvode u primarne nosače, koji se odlikuju velikom nosivošću.

    Podupirači nosivih skela s nosivošću od 200 KN do 500 KN po podupiraču odvode te sile dalje u temelje. Ova vrsta nosive skele spada u grupu nosivih skela III prema DIN 4421.

    Zato se nosiva konstrukcija i svi bitni detalji moraju dimenzionirati i integrirati u postojeće planove. Posebno značenje kod podupirača ima upuštanje opterećenja. Pri tome se uz malo snage i habanja vretena velike sile izvlače iz podupirača, kako bi se daljnje upuštanje postiglo vlastitom težinom te kako bi se stvorio prostor za demontažu. Pri tome se koriste upuštajući klinovi ili ugrađeni upuštajući sistemi.

    Okvirni podupirači

    Konstrukcijski princip okvirnih podupirača bazira se na “principu slaganja”. Okviri istog oblika se slažu izmjenično raspoređeni za 90º, tako da nastaje nosiva skela u formi tornja: okvirni podupirači. Kod ravnih nosivih skela se pojedinačni tornjevi zbog ukrute i izvođenja horizontalnih sila povezuju s konzolnim cijevima. Nosivost tornjeva mora se vidjeti u tabeli dopuštenih vrijednosti.

    Ona je ovisna o:

  • nosivom sistemu
  • visini
  • o vertikalnom opterećenju
  • o horizonatlnom opterećenju
  • većinom i o izvlačenju vretena
]]>