Pod tim se pojmom podrazumijevalo pokrivanje slamom ili trskom.
Samo su krovovi na objektima koji su stršali u visinu dobivali čvršće krovno pokrivanje, kao primjerice crkve, dvorci, upravne zgrade, vijećnice, kasnije i skladišta i sl. Danas je mekano pokrivanje krova neuobičajeno, koristi se samo tamo gdje optika prevazilazi funkciju i troškove; recimo u turističkim regijama.
Nagnuti krovovi se pokrivaju različitim mineralnim materijalima, npr. opekom od gline, betonskim krovnim crijepom, škriljcem. Ravni krovovi se pokrivaju nepropusnim izolacijskim trakama; informacije o tome naći ćete u poglavlju « Brtvljenje građevinskih ojekata».
Mnogi objekti se danas koriste sve do ispod krova, što ranije nije bio slučaj. Zahtjevi koji se danas postavljaju pred krov, koji tako ujedno postaje i zid, prošireni su te tako jedna korektna krovna konstrukcija s toplinskom izolacijom, branom za paru, zaštitom od snijega i sposobnošću reguliranja vlage nije lagana zadaća, a i danas se ne rješava uvijek korektno. Kod ravnih krovova su problemi već prema tradiciji i veći. Detaljnije informacije naći ćete u poglavlju »Toplinska izolacija».
Betonski krovni crijep
Betonski krovni crijep jako sliči i po formi i po oblikovanju «pravoj» opeki od gline i često se koriste za pokrivanje kosih krovova. Poznata je uglavnom takozvana «frankfurtska opeka», koja se proizvodi od 1954. godine i kojom se najčešće pokrivaju krovovi u Njemačkoj.
Bazni materijal je mješavina kvarcnog pijeska , cementa (portland cementa) i vode. Dodavanjem pigmenta boje (najčešće na bazi željeza) moguće su najrazličitije nijanse boja.
Specijalnim postupkom se u proizvodnji iz nastalog tijesta od betona i morta izrađuju najrazličitiji profili opeke. Učvršćivanjem tih elemenata u pećima za sušenje na temperaturi od 60°C(ca. 8 sati) te četverotjednim otvrdnjavanjem na zraku dobivaju glazuru postojanu na vatru i vremenske utjecaje.
Betonski krovni crijep se proizvodi kako u ravnoj formi (šindra, dabrov rep) tako i u formi s utorima (krovna opeka, krovni crijep). Sa zdravstvenog aspekta ništa ne govori protiv uporabe betonskog krovnog crijepa u visokogradnji.
S ekološkog aspekta nije moguća konačna procjena. O utrošku energije prilikom proizvodnje betonskog krovnog crijepa postoje različiti brojčani podaci. Moguće je i recikliranje kao kod «prave» krovne opeke.
Važnije od svih drugih stvari jeste iskoristiti vijek trajanja krovne opeke te izbjegavati štetne materijale za zaštitu.
Krovne izolacijske trake
Krovne izolacijske trake pa i ljepljive trake i trake za zavarivanje proizvode se iz plastičnih materijala (visokopolimerne trake) i bitumena ili mješavine tih materijala . Koriste se za brtvljenje ravnih krovova (brtvene trake).
Brtvene trake se koriste kao «mekano pokrivanje» uglavnom ravnih ili blago nagnutih krovova u području nagiba od 20 stupnjeva.
Kao podloga je neophodna zatvorena površina, koja se može sastojati od stabilnih izolacijskih ploča. Tako je moguća uporaba na svim nosivim konstrukcijama, na betonskim, drvenim i čeličnim trapeznim krovovima.
U pravilu su brtvene trake paronepropusne i za njih su potrebne brane za paru ili ventilacija krovišta Kao alternativa mekanim krovnim brtvenim trakama na ravnim krovovima se mogu koristiti i metalni krovovi, pocinčani te bakreni žljebljeni krovovi, aluminijski ili čelični trapezni limovi kao i kasetirani limovi.
Krovne izolacijske trake se razlikuju prema baznim materijalima.. Nije poznat točan udio na tržištu, ali tradicionalno se u Njemačkoj najviše koriste polimer-bitumenske trake.
Mnogobrojne trake od plastike kao i sve polimer-bitumenske krovne izolacijske trake predstavljaju višeslojni proizvod. Pored stvarnog glavnog materijala kaširaju se dodatni slojevi i mreže-rešetke, ili se dodaju folije kako bi se poboljšale tehničke karakteristike.
Najčešći dodaci su:
- nasipi škriljca ili drugih minerala kao zaštita polimer-bitumenskih traka od svjetlosti
- staklene ili poliesterske rešetkaste mreže s ciljem poboljšanja čvrstoće na pucanje, koji se u pravilu ulažu u trake
- stakleno ili poliestersko predivo, koje se kašira na donju stranu trake kao mehanička zaštita
- metalne folije kao umeci za poboljšanje postojanosti na paru
-
rubne ljepljive trake za povezivanje izolacijskih traka sa zaštitnim folijama koje se skidaju povlačenjem
