Legalizirana rasprodaja nacionalnih parkova

HRVATSKA – U članku 113. stavka 2. aktualnog Zakona o zaštiti prirode jasno stoji da vlasništvo nad nekretninama u strogom rezervatu nacionalnih parkova, posebnom rezervatu, parkovima prirode i slično stranci ne mogu stjecati.

U redu! Ali zadnja rečenica »… osim ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno«, ruši sve što je rečeno. To je opasno! Tko može sklopiti takav ugovor? Tko to može tražiti? EU zacijelo ne! Možda ruska mafija, pita se akademik Velimir Pravdić komentirajući aktualni zakon. Suprotno tome, proteklih se mjeseci u medijima, u kontekstu rasprava o određenim događanjima vezanim uz prirodu i okoliš, često moglo čuti i/ili pročitati kako je novi Zakon o zaštiti prirode jedan od onih koji su temeljeni na standardima EU-a i da kao takav zaslužuje sve superlative. Sudeći prema tomu kako je prošao proceduru usvajanja, također bi se moglo ustvrditi da je riječ o izrazito dobrom zakonu. Ipak, kada se razgrne pozadina njegova donošenja, čini se da mnogo toga nije učinjeno te da se radi o dokumentu koji ima niz manjkavosti, a u pojedinim segmentima čak omogućava legalizaciju kriminala. Podsjetimo, zakon je donesen početkom lipnja ove godine i, kako smo saznali od Pravdića, tadašnjeg v.d. predsjednika Savjeta za zaštitu okoliša Vlade, iako mu je bio upućen niz zamjerki – o čemu svjedoče pisane primjedbe i zapisnici sa sjednica Savjeta, kao i pisma upućena premijeru, predsjedniku te saborskom Odboru za zaštitu prirode – nijedna odgovorna institucija nije to smatrala potrebnim.

U suglasju s EU-om Znanstveno vijeće za zaštitu prirode Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nije se sastalo jer predsjednik Željko Kućan to nije smatrao oportunim, a reagirao nije ni dr. Frano Kršinić, predsjednik Vijeća HAZU-a za prirodoznanstvena istraživanja Jadrana. Na sjednici Savjeta održanoj mjesec dana prije usvajanja zakona, pomoćnik ministra kulture za zaštitu okoliša Zoran Šikić izvijestio je članove Savjeta o konačnom prijedlogu Zakona o zaštiti prirode koji je upućen na drugo čitanje Vladi, a kojim se, istaknuo je Šikić, u odnosu na zakon iz 2003. godine, smanjuje broj članaka i podzakonskih akata. Osnovna intencija novoga zakona, objasnio je Šikić, jest zaštita prirode cjelokupnog prostora Hrvatske, a ne samo zaštićenih područja. Osim toga, napomenuto je da se novi zakon trebao žurno izraditi kako bi se usuglasio s direktivama EU-a te da se njime postižu jednostavniji postupak proglašenja zaštićenih područja, preventivna zaštita, uvođenje zahvata procjene utjecaja na prirodu i slično. U raspravi koja je nakon toga slijedila, članovi savjeta dali su mnoštvo primjedbi na navedeni tekst, od kojih se najviše njih odnosilo na pitanje gospodarenja na području nacionalnih parkova i parkova prirode, pitanje marikulture, koja se nigdje u zakonu ne spominju te nespominjanje Jadrana i podmorja niti ribolovno-ekološke zone. Više o ovoj temi na www.glasistre.hr

]]>