Ljepilo za staklo

Kada se radi o spojevima, tehnika vijaka još uvijek je br. 1, osobito kod zglobova. Ipak, i ovdje se sve više lijepi, a manje koriste vijci. Razlozi za to su uštede kod obrade, dizajnerske slobode, jednostavnost održavanja i rastuća pouzdanost lijepljenih spojeva

Lijepljenje umjesto vijaka

Kako bi se staklo spojilo s drugim građevnim dijelovima, još uvijek se puno radi s vijcima i stezaljkama: kod šarnira za okretna vrata, za pričvršćivanje valjkastih i vodećih elemenata kod kliznih vrata, kod završnih letvica i letvica za brtvljenje na staklo, ali i kod vratne dugmadi ili magnetskih držača npr. kod ormara s ogledalima.

Nevidljivi lijepljeni spojevi

Izuzmemo li činjenicu da vijci optički gledano nisu najljepše rješenje, upotreba kod stakla povezana je s velikim troškom. Specijalno skupo je bušenje, a pozicija mora biti točna. Osim toga s unutarnje strane potrebno je odgovarajuće pokrivanje, odnosno protukomad za unutarnji navojni element. Pričvršćivanje stezaljkom (pritezanje) je varijanta koja nije skupa, ali ono se može samo uvjetno primijeniti i najčešće ne donosi potrebnu stabilnost.

U potrazi za alternativama posljednjih se godina događa novi razvoj koji puno obećava: nevidljivo lijepljenje umjesto uvrtanja vijaka.

Dok je upotreba silikonskih ljepila za učvršćivanje i brtvljenje nešto što je već desetljećima uobičajeno u sanitarnom području – sa svim poznatim nedostacima poput nelijepe optike, krhkost (lomljivost) itd. – na području dizajna već su se dokazala kod visokovrijednih staklenih vaga ili malog namještaja Acrylat-ljepila.

Daljnji, inovativni tehnički razvoj na području ljepila koja otvrdnjavaju na svjetlu, otvaraju neko vrijeme nove mogućnosti, tako da sada trend prelazi k ljepilu kada se radi o učvršćivanju šarnira ili letvica. Motivacija za upotrebu ljepila leži između ostalog i u tome što se mogu uštedjeti skupe prethodne obrade, a istovremeno se zadobivaju slobode glede dizajna. Tako se primjerice lijepljene šarke mogu konstruirati kao puno tanje.

S aspekta kupca k tomu još dolazi činjenica da kod upotrebe tehnike lijepljenja otpadaju uglovi, rubovi i cijepanja vijaka, matica itd., tako da čišćenje postaje jednostavnije. Kako bi se proizvođačima dala ideja, a istovremeno i ocjena onoga što se može učiniti, provedena su opsežna temeljna istraživanja. Ona pokazuju da Acrylat-ljepila koja foto-potaknuta otvrdnjavaju u vrlo zahtjevnim slučajevima primjene postižu vrlo dobru čvrstoću i postojanost. Osim toga ona su prikladna za optička lijepljenja, budući da su i nakon otvrdnjavanja bistra poput stakla i ostaju trajna.

Izazov na tom području sastoji se u fleksibilnosti i rastezljivosti odnosno čvrstoći na kidanje ljepila, što je potrebno za poravnavanje razlika u ponašanju stakla i npr. metala. Proizvođačima je ovdje uspio veliki korak: Novi, fleksibilni i pri tome brzo otvrdnjavajući Acrylati pokazali su svoje kvalitete i dokazali se u praktičnoj upotrebi, npr. kod lijepljenja šarnira.

Lijepljeni šarniri

Prokušana primjena je lijepljenje eloksiranih aluminijskih šarnira. Osobito se ovdje dokazalo jednokomponentno, UV-/na svjetlu otvrdnjavajuće Acryl-ljepilo. Ono se koristi na temelju postignutih čvrstoća kao i dugotrajne postojanosti kod kombinacije aluminij/staklo. K tomu još dolazi visoka žilavost i karakteristika izjednačavanja napona.

Kako bi se izbjegla bušenja u staklu, kod najnovijih se generacija staklenih tuš kabina šarniri lijepe na staklo. Ljepilo posjeduje visoku postojanost na žućenje i na taj način osigurava optičku kvalitetu lijepljenja.

Osim toga za kvalificiranje ljepila utvrđeni su mnogobrojni zahtjevni postupci ispitivanja. Važan sastavni dio u programu ispitivanja su testovi starenja, npr. 40/100 – (40 ºC i 100 % relativna vlažnost zraka) odnosno 85/85 – test (85 ºC i 85% relativna vlažnost zraka) kao i test sukladno ETAG 002 (europska direktiva za tehničko odobrenje/certificiranje staklenih lijepljenja).

Kako bi se rezultati optimalizirali, poduzeti su mnogobrojni pokusi s različito konstruiranim građevnim dijelovima. Kao u mnogim drugim područjima primjene, laganim izmjenama u oblikovanju spojnih dijelova može se postići plus kod karakteristika lijepljenja. Tako, primjerice, okrugli šarnir predstavlja optimum raspodjele snage, budući da nedostatkom «oštrih» bridova ili rubova ne nastaju vrhovi napona. «Okruglo» trenutačno nije u trendu; ali već zaobljenim rubovima može se postići optimalizacija spojnih mjesta.

Rezultati pokazuju da ljepila u usporedbi s drugim postupcima spajanja nisu više samo rubna pojava, nego u mnogim područjima nude prednosti da ih se više ne može odreći. Iskustvo pokazuje da ljepila dokazuju svoju snagu i da opravdavaju rastuće povjerenje u moderni način odnosno tehnologiju spajanja. Iz tog razloga mnogi proizvođači staklenih formi misle na upotrebu ljepila. Još je mnogo neiskorištenih potencijala, koji će u godinama koje dolaze realizirati tehnika lijepljenja. O tome stručnjaci za ljepila ne dvoje.