Materijali za izradu oplata i skela

– drvo

– čelik

– lijev

– slitine aluminija

– plastične mase

  • Obrada površina

  • Obrada površina materijala za skele i oplate ima svoje praktične i ekonomske razloge.

    1. Česta uporaba i dugotrajna primjena zahtjevaju kako trajnu zaštitu od hrđanja s vana i iznutra , tako i primjereno i uredno rukovanje npr. okvirnim skelama, zaštitnim i radnim skelama, čeličnim podupiračima, okvirnim podupiračima pri montaži nosivih skela te pribora neophodnog za montažu.

    2. Kod oplatnih sistema s planski montiranim površinama koje su u bliskom kontaktu s betonom, posebno je važna zaštita od hrđe, jer čak i najmanji tragovi hrđe potiču u dodiru s betonom kemijsku reakciju, koja vodi ružnim i najčešće nepopravljivim mrljama od hrđe odnosno obojanja betonske površine.

    Površine koje su u dodiru s betonom moraju se nakon svake uporabe očistiti od ostataka betona i betonskog mlijeka. Na utrošak vremena i rada kod čišćenja površina značajno utječe vrsta površinske obrade.

    Metode obrade površina su:

  • – lakiranje uranjanjem sa i bez prethodne obrade
  • – vruće ili galvansko pocinčavanje
  • – praškasto premazivanje plastičnih masa
  • – KTL-zaštita (kataforezno lakiranje uranjanjem)
  • – impregnacija drveta

     Već prema vrsti materijala i primjeni treba svakako odabrati odgovarajuću vrstu površinske zaštite, koja će reducirati utrošak vremena i rada na popravcima, te omogućiti trajnu zaštitu od hrđe.

    Slitine aluminija

    Aluminij je u oplatnoj tehnici prvi put uporabljen 1980.godine na konstrukcijama lagane okvirne oplate za stropove. Glavni razlog uporabe aluminija jeste njegova mala specifična težina u odnosu na čelik, aluminij je naime lakši za jednu trećinu. Ova prednost je naročito važan argument pri rukovanju dijelovima stropne oplate te dijelovima koji se moraju premještati ručno. Iako je cijena aluminija značajno viša od cijene čelika, reduciranjem vremena rada kroz jednostavnije rukovanje ta se veća cijena vrlo brzo amortizira.

    Sljedeća značajna prednost aluminija kod montaže oplate jeste postizanje oblika pomoću šipkasto prešanih profila, koji se ne mogu proizvesti od čelika. Osim toga kod profila različitih debljina se materijal može koristiti tamo gdje to ima najveći efekat iz statičkog aspekta ili tamo gdje se rubovi spojeva ili kutevi moraju pojačiti.

    U pravilu se kod montaže oplate koriste aluminijski profili od AlMgSi-slitine. Kod aluminija je jako važna površinska zaštita, naročito površina koje su u direktnom kontaktu s betonom. Aluminij i beton u međusobnom kontaktu kemijski reagiraju i postoji mala sprega između ova dva materijala, što bi vodilo enormnom utrošku vremena i rada kod čišćenja. Zato se aluminij na današnjem stupnju tehnološkog razvoja obavezno praškasto zaštićuje te se površine tako daju lakše očistiti. Kod montaže skela ovakva obrada nje potrebna.

    Plastične mase

    Plastika se kod montaže oplate ranije koristila samo kao materijal za pribor: držači razmaka za armaturu, juvidur-cijevi, trobridne letvice, i sl. već se dugo izrađuju od plastike. Plastične mase se na nosivim elementima ne mogu koristiti bez pojačanja drugim nosivim materijalima upravo zbog malog modula elastičnosti.

    Razvoj spregnutih konstrukcija od plastike u području oplatnih ploča je završen i velikim je dijelom u fazi ispitivanja. Materijali za pojačanje su staklo i/ili aluminij.

    Polipropilen (PP) je kao materijal iznimno pogodan jer se može 100% reciklirati, te se ponovo može preraditi u oplatne ploče, ali i zato što je kod mehaničkih oštećenja popravak moguć s istim materijalom-polipropilenom.

    Čelik

    Čelik se u razvoju oplatnih sistema najprije koristio za koncentrirana opterećenja preko pojaseva, naročito kod zidnih oplata. Čelik se pretežno koristio za izradu U-profila a kasnije i za šuplje profile kod elemenata okvirne oplate. Čelik je omogućio velike vrijednosti nosivosti i male tolerancije pri uporabi oplate. Kao spojni element se čelik koristi višestruko npr. čavli,vijci, šplinte, svornjaci, podloške, zatezni klinovi, lanci i sl.

    Sljedeće područje primjene su profilirani dijelovi od čelika ili lijeva. Uvijek kada je potreban veći broj profiliranih elemenata npr. spojni elementi kod okvirnih oplata, matice za podešavanje kod podupirača ili spojnice skele, ti se dijelovi proizvode od čelika ili kao lijevani dijelovi i tempereni lijev, vodeći pri tome računa o normi materijala DIN 17100; čelične cijevi moraju ispunjavati sve zahtjeve DIN 17120, DIN 17121, DIN 4421.

    Kod uporabe čelika je jako bitna antikoroziona zaštita. Antikoroziona zaštita je propisana u normama ( npr. montaža nosivih skela DIN 4421). Najčešće primjenjivana metoda za eliminiranje hrđe kod oplatnih dijelova i elemenata skele jeste vruće pocinčavanje.

    Na površine u neposrednom kontaktu s betonom nanose se visokokvalitetni lakovi ili praškasti premazi koji osiguravaju zaštitu od hrđe.

    Hrđa je u betonskoj gradnji štetna čak i u tragovima, jer s betonom odmah stupa u kemijsku reakciju, rezultat su nepopravljiva oštećenja na betonskoj površini.

    Drvo

    Drvo kao prvobitni materijal za skele, nosive skele i oplate koristi se danas na gradilištu ili kao rubna gredica za oplatne dijelove, štedne otvore i udvostručenja, ali i kao fosne za obloge skele. Koristi se uglavnom crnogorično drvo, koje je prema DIN 4074, dio 1 podjeljeno u klase prema stupnju sortiranja.

    Građevinski drveni elementi koji se koriste kao dijelovi radne ili zaštitne skele ili kao oplatna ploča svrstava se u vizualnu skupinu S10 te u strojnu skupinu M10. Sljedeće područje primjene je u proizvodnji nosača za oplate.Tu se koristi visokovrijedno zrelo drvo( iz regija s polaganim razdobljem rasta, npr. Skandinavija)

    Pojedinačni elementi drvenih nosača, pojas i profili odnosno rešetke lijepe se ljepilom od fenolnih smola. Zato je potreban certifikat “Instituta za građevinsku tehniku” iz Berlina.

    Kako su u DIN 1052- ljepljenje drvata- navedena i dopuštena naprezanja, a ne mogu se uvijek primjeniti na način industrijske proizvodnje nosača oplate različitih proizvođača, za svaku vrstu nosača je neophodan građevno-nadzorni certifikat. Certifikat se dodjeljuje nakon provjere svih zadanih vrijednosti kako vlastitom kontrolom od strane proizvođača tako i stručnim ispitivanjem metodom slučajnog uzorka od strane Instituta za ispitivanje materijala.

    Najveće potrebe za drvetom kod montaže oplate su upravo u području oplatnih ploča. Bor i smreka se obrađuju u troslojne ploče bez zaštite rubova. Visokovrijedne vrste drveta se prerađuju u furnire a onda se lijepe ljepilima na bazi fenolne smole u šperane oplatne ploče. Tako u presama nastaju ploče velikih formata koje se premazuju zaštitnim filmom te se višestruko koriste kao visokokvalitetne oplatne ploče.

    Pravila o sigurnosti i zaštiti na radu kod montaže skela

    Pravila o sigurnosti i zaštiti na radu kod montaže skela se baziraju na DIN 4420 te detaljno objašnjavaju iste kod različitih vrsta montaže skela. U tim pravilima su rekapitulirani svi specifični zahtjevi u pogledu montaže skela neophodni proizvođačima ali i korisnicima kod standardnih izvedbi, kao i pravila sadržana u pravilniku strukovne građevinske udruge. Taj niz “pravila o sigurnosti i zaštiti na radu” kod montaže skela obuhvaća sljedeća poglavlja:

    Općeniti dio ( s dodatkom DIN 4420)

    Dio 1- sistemske skele ( okvirne i modularne skele)

  • Dio 2- spojne skele od čeličnih cijevo

  • Dio 3- konzolne skele
  • Dio 4- konzolne skele za visoko-i niskogradnju
  • Dio 5- konzolne skele za građevine od čelika i gradnju postrojenja
  • Dio 6- skele na nogarima (za zidarske radove)
  • Dio 7- pokretne skele
  • Dio 8- male skele
  • Dio 9-viseće skele
  • Površinska skela za okno lifta

    Pravila nalažu primjenu kod montaže, demontaže i adaptacije skela.

    Na web-stranici strukovne građevinske udruge možete naći sve potrebne informacije kao i mogućnost narudžbe “pravila o sigurnosti i zaštiti na radu” kod montaže skela.

    Procjena ugroženosti pri građevinskim radovima

    Prema članku 5 . Zakona o zaštiti na radu od 20.08.1996.godine svako građevinsko poduzeće ima obvezu izvršiti procjenu ugroženosti rada. U cilju rješavanja te zadaće strukovna građevinska udruga daje građevinskim poduzećima sljedeću pomoć.

    Radi se naime o tome da se opasnosti najprije moraju:

    – prepoznati

  • – procjeniti

  • – otkloniti

    Formulari koji se mogu dobiti u strukovnoj građevinskoj udruzi omogućuju izradu tih procjena prema sljedećoj šemi:

  • – posredovanje opasnosti za zaposlenike ,uvjetovane specifičnošću radova
  • – procjena posredovanih opasnosti
  • – uvođenje mjera za osiguranje zaštite na radu
  • – provjera uvedenih mjera i eventualne korekcije
  • – dokumentacija o procjeni opasnosti u poduzećima sa više od 10 zaposlenika.

    Izvori opasnosti

    Uporaba različitih građevinskih uređaja na gradilištima predstavlja uvijek potencijalni izvor opasnosti. Često stupanj kvalifikacije radnika nije dovoljan, postoji naravno i problem u komunikaciji zbog različitih jezika, a važnu ulogu igraju i vremenski uvjeti.
    Zbog stiske s vremenom i nedovoljne pripreme rada se na gradilištima često mora improvizirati, koriste se oštećeni uređaji a često je i nestručno rukovanje zbog nedostatka obuke i usavršavanja. Sve to vodi do rizika i opasnosti od nesreće. Izvori opasnosti se moraju eliminirati konzekventnom primjenom i brigom o propisima o zaštiti na radu kao i uputama za montažu i primjenu.

    DIN EN 13377- Nosači oplate

    Industrijski proizvedeni nosači oplate od drveta- zahtjevi, klasifikacija i certifikati Njemačka verzija EN 13377; 2002. Ova europska norma daje klasifikaciju, zahtjeve i postupke dokazivanja za industrujski proizvedene pod 3.2 navedene drvene nosače oplate, koji se privremeno koriste na konstrukcijama građevinskih objekata. Ona vrijedi za nosače od punog drveta i drugih drvenih materijala, rešetkaste nosače i nosače homogenih stijena.

    SiGe-plan

    Plan sigurnosti i zaštite na radu
    Pravilnikom o sigurnosti i zaštiti na radu na gradilištima (Pravilnik o radu) , koji je stupio na snagu 01.07.1998.godine- EU pravilnik je implementiran u nacionalni zakon.
    Generalni cilj su daljnja poboljšanja sigurnosti i zaštite zdravlja zaposlenih na gradilištu. Radi se o sljedećim pojedinačnim ciljevima:
  •  
  • – vođenje brige o sigurnosti već u fazi planiranja i pripreme rada
  • – poboljšanje koordinacije rada svih sudionika u procesu gradnje
  • – planiranje i realizacija svih sigurnosnih mjera kao i sigurnosnih uređaja za kasniju gradnju objekta

  • Već postojeće odredbe zaštite na radu dopunjavaju se sljedećim obvezama investitora:
  •  
  • – najava projekta svim nadležnim službama ( ukoliko radovi traju duže od 30 dana i ukoliko je na gradilištu zaposleno više od 20 ljudi istovremeno )
  • – osiguranje koordinatora
  • – izrada plana sigurnosti zaštite na radu izrada dokumentacije ]za kasnije poslove popravka i održavanja

  • Zakonska primjena radnih procesa se mora i kontrolirati uz obvezu stalne prisutnosti uputa za montažu i primjenu svih postojećih građevinskih uređaja koji se koriste na gradilištu.
]]>