Mostovi između dviju obala

Tradicija i iskustvo građenja mostova na području Hrvatske sežu još u rimsko doba iz kojega datiraju najstariji mostovi.

Danas se u Hrvatskoj primjenjuje većina svjetski priznatih inovacija u mostogradnji

Dokumentima i crtežima ostali su zabilježeni mostovi iz vremena turske opsade, a već 1939. u Zagrebu se gradi jedan od prvih čelično-betonskih mostova u svijetu. Povodeći se za recentnim zbivanjima u zapadnoj Europi, Hrvatska se tijekom 20. stoljeća okrenula prevrednovanju dostignuća iz prethodnog stoljeća. Premda su urbanističke smjernice vrlo rano dobile na važnosti, to još uvijek nije bilo dovoljno da se hrvatskoj arhitekturi mostova posveti dovoljno pozornosti te je i izgradnja mostova u 19. stoljeću ostala nerasvijetljena. U kontinentalnom dijelu zemlje često se posezalo za polugotovim rješenjima pa su se željezne konstrukcije mostova uglavnom naručivale iz austrijskih ili mađarskih tvornica. Te su se konstrukcije potom polagale na kamene ili betonske upornjake. Prvi armiranobetonski most u Hrvatskoj, tzv. Lomost, sagrađen je 1901. godine po sustavu Françoisa Hennebiquea na cesti između Ogulina i Josipdola. Razvoj armiranog betona kao građevnog materijala započeo je polovicom 19. stoljeća u SAD-u i Francuskoj. Novost pri upotrebi armiranog betona bila je znatna savitljivost betonskih konstrukcija, čime je beton postao upotrebljiv u različitim tipovima objekata. Isprva su armiranobetonski mostovi bili građeni kao monolitni blokovi pa njihova izgradnja i investicija nije bila jednostavnija i jeftinija od izgradnje kamenih mostova. Nakon istraživanja Françoisa Hennebiquea u upotrebu ulaze rebraste armiranobetonske konstrukcije koje se potom naveliko primjenjuju u gradnji mostova. Rebraste konstrukcije grade se na principu postavljanja poprečnih greda na prethodno položene uzdužne armiranobetonske grede. Na stvorenu mrežu betonskih greda tada se polažu armiranobetonske ploče.

Lučno-gredične Hennebiqueove konstrukcije u svome donjem dijelu oblikuju krivolinijski oblik. Pod germanskim utjecajem Hrvatska uvodi u građevinske radove upotrebu armiranoga betona prije tehnološki razvijenijih anglosaksonskih zemalja. Početkom 20. stoljeća Fran Funtak nakon školovanja u Budimpešti donosi u Hrvatsku modernu tehnologiju u gradnji mostova. Izvedbe mostova od armiranoga betona po Funtakovim projektima pokazale su se kvalitetnima te Funtak postaje glavni konstruktor mostova u tadašnjoj Hrvatskoj, no većina tih mostova građenih secesijskom arhitekturom nije preživjela razaranja za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Od prvih Funtakovih mostova u Račinovcima, na rijeci Vuki i mostova s bjelovarskoga područja, za koje je karakteristična stilska jednostavnost gradnje, do mostova nastalih u zrelijoj fazi, kao što su mostovi s đakovačkoga i srijemskog područja koji se odlikuju većom masivnošću ograde i većom raščlambom bočnih greda vanjske strane mostova, kao najkvalitetnije Funtakove izvedbe mostova navode se mostovi u Orahovici i Čačincima iz 1912. u izvedbi obogaćeni secesijskom dekoracijom.

]]>