Nedostaci javnih normativa

Konačno su odabrani javni kao najbolji.

Ovi normativi, iako najbolji, imaju niz nedostataka na koje upozoravamo. Pri tome se želi upozoriti korisnike na slabosti javnih normativa, ali i potaknuti interes odgovornih instanci da se pristupi osuvremenjivanju normativa koje koristimo.

Kvalificirani normirci trebaju raditi na osuvremenjivanju normi.

Obučavanje takvih stručnjaka nije predviđeno u nastavnim programima i to je problem za sve vrste normi koje se izrađuju.

Osuvremenjivanje normativa je problem koji proizlazi iz nepoznavanja uloge tih normativa.

U bivšoj državi nove norme su izdavane svakih 15 do 20 godina. U međuvremenu su se pojavile nove tehnologije (oplate, strojno žbukanje…), strojevi (univerzalni, veće snage…) i materijali (šindra, žbuke…) za koje nema odgovora u normativima. Isto tako, neke su tehnologije napuštene.

Neadekvatan šifarski sustav

koji ima 6 + 2 broja ne dopušta interpolaciju novih normativa. Norme iz bivše države, izdane u Beogradu, toliko su zakomplicirale pisanje šifri da je snalaženje u knjizi vrlo teško. U programu je problem riješen tako da se koristi šifra s 20 brojeva pri čemu je prvih 10 međunarodno.

Zastarjela klasifikacija radnika još uvijek ima

podjelu na osam grupa radnika. To izaziva niz poteškoća distribucije posla među radnicima. Prof. Bučar je uveo podjelu na tri grupe radnika.

U većini računalnih programa spajane su dvije grupe u jednu što je dovelo do četiri grupe radnika: NKV, PKV, KV, VKV. Takva podjela je već bila kod zanatlija i instalatera. U praksi se susreće čak podjela samo na majstore i obične radnike, što olakšava obračun radnika, ali smanjuje veći izbor među radnicima.

Objedinjavanje tehnologije i organizacije

je obavljano kod niza normativa. Uz vremena izvođenja tehnologije pridružuje se i vrijeme transporta. Tako imamo npr. zidanje na visini +- 0,0 zatim + 15 m visine, dizanje toranjskom dizalicom, GD dizalicom itd. Tim kombiniranjem se pomoglo kod izrade kalkulacija na \’klasičan\’ način.

Ostavljena je mogućnost da se radi interpolacija za npr. dizanje na 10 m, što se uglavnom ne radi jer traži dosta vremena. Zaokruživanjem na gore ostajemo na strani sigurnosti, ali unosimo netočnost u vremensko planiranje. Kombiniranjem tehnologije i organizacije (transporta) dogodilo se miješanje \’krušaka i jabuka\’.

Tehnologije koje je moguće u potpunosti determinirati po vremenu, kombinirane su transportima koji se mogu pojaviti u tisuću kombinacija po: udaljenostima, transportnim uvjetima, transportnim sredstvima itd. Na taj je način otvorena \’Pandorina kutija\’ mogućnosti.

S ciljem pomaganja korisnicima, ponuđena su najčešća transportna sredstva (dizalice) i neke srednje visine (udaljenosti). Time se nastale greške već kod odabira normativa mogu izbjeći samo uz pomoć programa koji razlikuje sve procese u jednoj stavci.

Rad na standardni način \’pješice\’ bremenit je s previše netočnosti, nesuvremen i s nizom već \’ugrađenih\’ gubitaka. U programu koji nastoji dati odgovor na taj problem izvršena je podjela na:

  • izvođenje tehnologije
  • TRM – transport radnog mjesta od 5 do 15 m
  • transport (koji se može pojaviti u 4 oblika: vanjski, gradilišni, dizanje/spuštanje i po objektu).

    Nerealnost normativa se ponegdje očitava u spornim vremenima ili netočnim količinama materijala. Pri tome je problem s materijalima manji. Problem nije toliko naglašen, ali bi se trajnim radom na normativima i to moglo urediti.

    Jezična neusklađenost proizlazi iz nedefiniranog stava prema javnim normama. Mnogi izrazi na srpskom jeziku nisu razumljivi novim generacijama jer je međudržavna komunikacija građevinara bitno oslabila.

    Do sada smo govorili o \’urođenim\’ manama javnih normativa na koje smo se svi navikli i više ih i ne primjećujemo. Novi su se nedostaci pokazali kada se odlučilo da ti normativi budu podloga za izradu kompleksnog računalnog programa za operativno graditeljstvo.

    Normativi koji su u prvom redu pisani za standardnu upotrebu (kalkulacije), nisu dovodili korisnike u dileme. Ako se program radio samo za kalkulacije, što je najčešći slučaj, normativi su se mogli nesmetano koristiti. Nedostaci koje navodimo u nastavku upozoravaju da se trebalo izvršiti dosta intervencija u sustav normativa kako bi oni mogli udovoljavati složenijim zahtjevima.

    Procesi umjesto operacija trebaju biti navedeni kod pojedinog normativa. U normativima se najčešće složeni procesi odmah dijele na operacije što nije korektno. Na slici koja slijedi je izrada morta nazvana operacijom, iako je to proces.

    Operacije su u ovom slučaju: prijenosi, ubacivanje pijeska, ubacivanje veziva, zatim vode, miješanje i pražnjenje miješalice. Slično je i s procesima žbukanja.

    U standardnom korištenju normativa ta razlika nije činila probleme. Kod programiranja se javlja problem kod modula vremenski plan i kod definiranja elementarne tehnologije. Kod operacije se ne mijenjaju resursi (ljudi, alati, mjesto rada) dok se može dogoditi na razini procesa, što znači da se tada tehnologija ne može jednoznačno odrediti.

    Orijentacija normativa prema kalkulacijama može se razabrati iz navedenog primjera. Ovdje se u istom normativu govori o grubom i finom žbukanju. Prijenos morta je zajednički za obje faze žbukanja (uključen je i vertikalni transport). Sve to ne čini nikakve probleme kada se izrađuje kalkulacija.

    Ako pokušamo isti normativ koristiti za vremensko planiranje, nailazimo na bitne poteškoće. Svi znamo da treba biti vremenski (tehnološki) prekid između grube i fine žbuke. Sličan je problem kod postavljanja i skidanja oplata. Sve govori da se ovako strukturirani normativi trebaju preurediti i prilagoditi za vremensko planiranje, za kvalitetu i sl.

    U konkretnom primjeru trebalo je raditi četiri zasebne norme (izrada morta, grubo žbukanje, fino žbukanje i transporti (osim onih na samom radnom mjestu – TRM)). Takva intervencija je izvedena za oko 20% normi.

    Struktura timova nije pouzdana za vremensko planiranje. Imajući u vidu kalkulacije, u normativima su navedena vremena sudionika u izvođenju procesa. Množeći vremena s jediničnim cijenama dobiva se pouzdana kalkulacija. Za potrebe trajanja procesa (za jedinicu proizvoda), obično uzimamo vrijeme najviše kvalificiranog radnika.

    Pri tome se pretpostavlja da svi rade paralelno. Analiza normativa je pokazala da ima slučajeva gdje najviše kvalificirani ne radi najduže (nije često), pa prema tome nije njegovo vrijeme mjerodavno. Isto tako se pokazalo da ima procesa koji se nastavljaju jedan na drugi (punjenje miješalice, zatim miješanje), pa se vremena moraju zbrajati. Dodatnu komplikaciju izaziva podjela na četiri grupe radnika umjesto osam.

    Kako bi se javni normativi mogli koristiti i za vremensko planiranje, valjalo je za svaki normativ: definirati tim, izračunati trajanje procesa (ili složenog procesa) i definirati sastav tima.

    Kod uspostavljanja dnevne organizacije posla (DRN) u sastav tima idu i radnici koji obavljaju transporte (osim TRM). Pri tome treba imati na umu da vrijeme trajanja procesa (složenog procesa) nastaje kombinacijom vremena sudionika u procesu.

    Miješanje raznih vrsta normativa naročito se vidi u primjeru normativa ručnog rada i strojnog rada koje su zajedno u javnim normativima. To nije zasada problem jer imamo vrlo malo strojnih normativa, ili su oni uklopljeni u ostale norme, npr. kod dizanja materijala.

    Za programe ta je situacija neprihvatljiva iz više razloga. Sve je to dovelo do toga da su posebno iskazani normativi za ručni rad, posebno za rad s mehaniziranim alatima i posebno za strojni rad.

    Javni normativi ručnog rada su dovoljno kvalitetni i dobro razrađeni da se mogu u cijelosti prihvatiti. S njima neće ni u budućnosti biti problema jer je učešće ručnog rada sve manje.

    Normativi rada s mehaniziranim alatima uglavnom ne postoje. Ako se u nekom normativu i radi s mehaniziranim alatom, to se iz njegovog opisa ne vidi. Nepostojanje ovih normativa je ozbiljan nedostatak.

    Danas se alati sve više koriste i ako se primjenjuje ručni normativ, nemamo nadzora nad učinkom radnika. Radnici imaju viška neiskorištenog vremena što znači nepotreban trošak i probleme u organizaciji.

    Normative strojeva je također trebalo izdvojiti. Oni su izloženi stalnim promjenama zbog pojave sve snažnijih strojeva i sve više alata na strojevima. Tako za isti stroj imamo nekoliko učinaka, što se sve mora evidentirati. Dobar program ima u sebi potprogram za izračunavanje normativa za isti stroj različite snage.

    Poseban se problem javlja ako stroj naizmjenično obavlja dvije ili više operacija (dozer kopa i gura zemlju). I ovdje treba koristiti poseban potprogram.

    Ovime svakako nije gotov popis svih problema koje u sebi nose javni normativi. Mnogi problemi su pretežno programerske prirode pa nisu ni navedeni.

    Za efikasno građevinsko djelovanje

    Stav prema javnim normativima treba u ovom društvu zauzeti ne samo zbog programa, nego i zbog nedoumice u kojoj su se našli graditelji. Naslijeđenim normativima svi se služe, oni se ne ažuriraju i mogu negdje postati i predmet pravnog spora.

    Graditeljstvo bez normativa ne može efikasno djelovati, ne može se koristiti istodobno više normativa (osim za interne svrhe) i ne može se sve veća područja struke imati nepokrivena normativima.

    Uvođenje računala na gradilišta s kvalitetnim kompleksnim programima pitanje je vremena. Programi također trebaju kvalitetne normative koji su općeprihvaćeni.

    Održavanje i osuvremenjivanje normativa je skup posao koji se ne može prepustiti nekoj užoj interesnoj skupini. Pri tome je pitanje koliko bi bili zastupljeni javni interesi kada bi se sve oslanjalo na privatno financiranje.

    Konačno, kvalitetnim i transparentnim normativima smanjuje se mogućnost namještanja natječaja. Ako ništa drugo, suzbijanje korupcije treba svakako biti u interesu onih koji odlučuju.

    ]]>