Nedostaje 650.000 stanova, a prazno stoji 400 tisuća

HRVATSKA – U ponedjeljak, 2. listopada obilježava se Svjetski dan stanovanja – dan prava na stambeni prostor dostojan čovjeka i svojom cijenom čovjeku prihvatljiv.

Hrvatska, za razliku od razvijenih zapadnoeuropskih zemalja, zapravo nema što ni slaviti, jer je 60 posto našeg stambenog fonda građeno između 1960. i 1990. godine, samo deset posto od 1990. naovamo, a sve ostalo prije više od 45 godina. U ratu je uništeno više od 20 posto fonda, koji se još i danas obnavlja, a gotovo 400 tisuća stanova diljem Hrvatske država je, po bagatelnim cijenama, prodala bivšim nositeljima stanarskog prava, koji danas te stanove prodaju i po deset puta višim cijenama. Novih stanova, na kraju, gradi se upola manje nego za “cvjetanja” hrvatske stanogradnje 70-ih i 80-ih godina, kad se gradilo i po trideset tisuća stanova godišnje, kronično nedostaje oko 650.000 stanova, a prazno ih stoji oko 400 tisuća. “Gluha” država I dok nam se unatrag petnaestak godina “serviraju” kojekakvi, navodno fantastični modeli stanogradnje, nazvani po ministrima, činjenica je da ni jedan od njih nije urodio plodom, i da Hrvatska zapravo nema strategiju stanogradnje, osim deklarativno. Ima novca za cestogradnju, mostogradnju, za megalomanske stadione pa čak i velike projekte u drugim državama, no istovremeno stotine tisuća mladih ljudi nemaju krov nad glavom, čija bi cijena, bilo da se otplaćuje kreditom ili za njega plaća najamnina, išla ukorak s mizernom plaćom. Država, nažalost, oko toga ne poduzima ništa, oglušujući se na dvije osnovne egzistencijalne potrebe mladih – potrebu za poslom i stanom.

Francuski primjer “Riječ ‘domoljublje’ korijen ima u riječi ‘dom’, što znači da, ako nemate doma, nemate ni svoje zemlje. Stan je najveća materijalna i simbolična vrijednost svakog kućanstva, u koju se pritom puno i ulaže, no u nas postojećim stambenim fondom upravljaju političke elite, kojima je zadaća u tom fondu zbrinuti samo sebe i svoje bližnje. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja u čijem se Ustavu ne spominje pravo na stan i dužnost države koja mora pomoći građanima da do tog stana dođu. Slovenija to ima, Mađarska presudu Ustavnog suda o tome, u Francuskoj je pak pravo na stan izjednačeno s pravom na obrazovanje, pravom na egzistenciju. U nas bi to, nema sumnje, izazvalo podsmijeh…”, kaže profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, sociolog Gojko Bežovan, jedan od rijetkih stručnjaka koji upozoravaju na ovu problematiku. Zapanjuje ga, dodaje, da se, osim države, i mediji oglušuju o ove probleme, prije svega, na probleme podstanara. Više o ovoj temi na www.Glas-Slavonije.hr

]]>