Nepoznat zagađivač, ali i sanator

ŠIBENIK – Budući je Ministarstvo zaštite okoliša još protekloga ljeta naredilo inspekcijski nadzor nad lokacijom divljeg odlagališta stotina tona građevnog otpada na kraju zaljeva kod Grebaštice, uz državnu i županijsku cestu (magistralu i cestu za Primošten Burnji), te nakon toga izdalo nalog službama grada Šibenika da to područje (sa šahtama pitke vode i mrijestilište riba) očisti, napokon je započelo njegovo uklanjanje.

Međutim, usprkos višestrukim nastojanjima, na raznim adresama gradskih poduzeća i ustanova nismo uspjeli doznati tko se prihvatio toga posla, koji, da usput pripomenemo, ide nekom puževom brzinom. U Odjelu za komunalne i stambene poslove grada Šibenika još su nam ranije rekli kako će prostor čistiti šibenska “Čistoća”, ali su potom to opovrgli, jer da se “nismo razumjeli”. Uz primjedbu da je posao možda dobio neki privatnik. U samoj “Čistoći” smo čuli kako su oni čistili otoke i druga žarišta, ali da nisu angažirani u Grebaštici jer, među ostalim, za to nemaju ni nužnu mehanizaciju (bagere, utovarivače). Zvali smo i Ceste Split, čija je operativa radila na rekonstrukciji Jadranske turističke ceste na tom području i za koju se utemeljeno sumnja da je nagomilala taj otpad. No, u tajništvu te tvrtke rečeno nam je da oni s tim “nemaju ništa”. Baš kao ni država koja nije smogla snage da pronađe tko je onečistio prilaze Grebaštici, te ga, kako i priliči, pošteno kaznila. Ovako, niti se zna tko je zagadio, a sada se ne zna ni tko nevoljko odvozi otpad.

Kako bilo, teren se postupno čisti, što ohrabruje. Ali crnu sjenu na takva nastojanja baca drugo, “pričuvno” odlagalište svega i svačega, koje poput kvasca svakodnevno sve više buja nasuprot gomilama što sada “odlaze”. Lako se može zaključiti kako je to otpad iz lokalnih izvora. Da je tako, mogli smo se uvjeriti dok smo obilazili područje “zahvata” zagađenja. Iz daljine, gotovo kriomice, pustopoljinom je deponiju prišao automobil sa “sadržajem” u otvorenu prtljažniku. Dok smo prilazili, već je žurno, očito prazan, grabio natrag nekim poljskim putom kroz raslinje… To znači da bi i lokalna zajednica u Grebaštici morala reagirati i pogledati što im se to na pragu kuće događa. tekst i slike Joško ČELAR Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr

]]>