Nove hrvatske norme

NORME ZA GRAĐEVINARSTVO (ZA PRIMJENU CPD-a )

Norma je dokument donesen konsenzusom i odobren od priznatih tijela, koji za opću i opetovanu uporabu daje pravila, upute, te koji jamči najbolji stupanj uređenosti.

Ciljevi normizacije, odnosno donošenja norma su: povećanje razine sigurnosti proizvoda, procesa, čuvanje zdravlja života ljudi, zaštita okoliša, promicanje kvalitete proizvoda, procesa i usluga, te otklanjanje tehničkih zapreka u međunarodnoj trgovini.

U Hrvatskoj nacionalno tijelo za normizaciju , u skladu s postavljenom infrastrukturom za kvalitetu, osnovano je 1. srpnja 2005. godine, uredbom Vlade RH (NN 154/04 i NN 44/05) na temelju Zakona o normizaciji (NN 163/03), iako već djeluje od 1993., a od 1996 na temelju Zakona o normizaciji (NN 55/96) počinje s izdavanjem novih hrvatskih normi čija primjena nije obvezna. Osnivanjem tog tijela omogućeno je ostvarivanje ciljeva.

Osnovano je oko 170 tehničkih odbora, od toga 23 tehnička odbora (TO) za građevinarstvo koji donose \’nove hrvatske norme\’ koje su prihvaćene harmonizirane ili neharmonizirane europske norme (EN), prihvaćene međunarodne norme (ISO), prihvaćene nacionalne norme (DIN, BS itd.) i u najmanjem broju originalne hrvatske norme. Tehnički odbori pokrivaju sadržaje tehničkih odbora CEN i ISO (CEN/TC i ISO/TC).

Hrvatske norme – stare i nove

Na temelju Zakona o preuzimanju Zakona i standardizaciji 1992. godine preuzete su JUS norme, pravilnici, tehnički propisi i zakoni iz sustava bivše države. Norme su zamijenile oznaku JUS oznakom HRN, a ostali dio oznake ostao je isti, i što je najvažnije, nisu nikada otiskane kao HRN norme. Ove norme zovemo \’stare hrvatske norme\’.

\’Nove hrvatske norme\’ počele su se donositi 1996. godine. One su: prihvaćene norme u izvorniku i iza oznake norme je oznaka \’en\’ ili \’de\’, prihvaćene u prijevodu pa iza oznake norme dolazi oznaka \’hr\’, norme s hrvatskim ovitkom sa oznakama \’en\’ ili \’de\’, ili izvorne hrvatske norme.

Norme se oslanjaju na direktive Novog pristupa, tj. donesene su na načelima Novog pristupa EU. Cilj EU je stvaranje zajedničkog tržišta, a bitni uvjet za to je slobodno kretanje roba. Uvjet da se to postigne je usklađenje tehničkih propisa, norma i postupaka potvrđivanja sukladnosti koji obuhvaća širok spektar proizvoda iz područja graditeljstva.

To usklađivanje se temelji na Novom pristupu, što znači da se temelji na utvrđivanju bitnih zahtjeva i na primjeni usklađenih europskih norma. Temelji se i na Općem pristupu koji propisuje primjenu postupaka za potvrđivanje sukladnosti proizvoda sa zahtjevima direktiva i harmoniziranih tehničkih specifikacija (norma) i stavljanju CE oznake i CE znaka na proizvod, što je sve određeno u normama.

Direktiva za građevne proizvode 89/106/EEZ definira bitne zahtjeve za građevine, a harmonizirane norme specificiraju tehnička svojstva za proizvode koje moraju imati kada se trajno ugrađuju u građevinu da bi građevina mogla zadovoljiti bitne zahtjeve, jedan ili svih šest bitnih zahtjeva, ovisno o njezinoj namjeni.

U istoj Direktivi dan je prioritet potvrđivanju sukladnosti proizvoda s harmoniziranim normama, a metode ispitivanja kojima se ta svojstva potvrđuju su također normirane normama na koje upućuju norme za proizvode.

Bitni zahtjevi za građevinu u Direktivi su samo definirani, a u projektu moraju biti detaljno provedene analize da se utvrde tehničke karakteristike konstrukcije, takve da tijekom uporabnog vijeka građevine uz projektiranje, izvođenje i održavanje u skladu s projektom, projektom predvidljiva djelovanja ne prouzroče rušenje građevine, nedopustivo deformiranje, oštećenja sklopa i opreme, te nesrazmjerno velika oštećenja u odnosu na uzrok.

Projektiranje se provodi prema određenim normama. Dakle, za projektiranje, specificiranje tehničkih karakteristika za proizvod, ispitivanje tih karakteristika, potrebne su norme. Prava implementacija Direktive moguća je kada su donesene harmonizirane norme, prije se mogu implementirati samo određena načela.

Norme možemo podijeliti na određene vrste, i to: osnovne norme, norme rječnici, norme za projektiranje (npr. eurokodovi), norme za proizvode (norme specifikacija), norme za ispitivanja (norme metoda ispitivanja), norme za postupke i norme za usluge. Nove hrvatske norme za projektiranje (grupe A) , za proizvode (grupa B), za ispitivanje (grupa Bh), donose se u skladu s usklađivanjem zakonodavstva Hrvatske sa zakonodavstvom EU, dok su norme za izvođenje i održavanje (norme za postupke i usluge) prema načelima EZ-a ostavljene u domenu zakonodavstva država članica, iako se i norme tih sadržaja razvijaju i donose u EU.

To nisu harmonizirane norme, predstavljaju određenu pomoć, ali u velikoj mjeri ostavljaju državama članicama da same odrede zahtjeve za građenje i održavanje građevina.

Hrvatske norme u području građevinarstva

Na temelju Zakona o preuzimanju Zakona o standardizaciji iz područja graditeljstva preuzeto je 513 norma, od čega je 78% norma bilo s obveznom primjenom. Najveći broj norma, oko 80%, nastao je između 1970. i 1990. godine, a preostalih 20% norma doneseno je i ranije.

To su tehnički zastarjele norme, i često ne osiguravaju pravo ponašanje niti sigurnost u cjelini pojedine konstrukcije. Temeljem Zakona o normizaciji (NN 55/96) sve te norme postaju neobvezne za primjenu. Međutim, to se ne odnosi na norme na koje se pozivaju naredbe ili pravilnici s obveznom primjenom (uključeno 11 grupa proizvoda).

Prema Novom pristupu i tehničkim propisima \’nove generacije\’ primjena norma nije obvezna pa je ostavljeno projektantima da odaberu norme kojima će dokazati bitne karakteristike konstrukcije, utvrditi način izvođenja do razine da se osigura provedba pretpostavka i zahtjeva projekta, te materijale, građevne proizvode, određenih specifikacija da građevina zadovolji bitne zahtjeve propisane projektom.

Proizvođači mogu također odlučiti prema kojim normama će proizvoditi građevne proizvode i potvrđivati sukladnost proizvoda. Za projektante i proizvođače vrijedi da nakon što odaberu normu, moraju se pridržavati svih načela i elemenata odabrane norme, a ne selektivno odabirati pojedine zahtjeve.

Pomoć za odabir norma su tehnički propisi nove generacije koji na detaljan način za pojedini bitni zahtjev definiraju konstrukcije, tehničke karakteristike građevnih proizvoda, zahtjeve za izvođenje i održavanje i upućuju na tehničke specifikacije (norme), a uporaba tih norma najjednostavniji je način da se dokažu ili specificiraju određeni zahtjevi.

Norme za projektiranje

Za projektiranje konstrukcija zgrada i inženjerskih konstrukcija do sada su izrađene određene europske norme. Dio norma za projektiranje pokrivaju bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, uključivo i dio sigurnosti u korištenju, te bitni zahtjev zaštite od požara (eurokodovi, ENV, EN), a dio norma odnosi se na proračune toplinskih karakteristika zgrada, tj. odnosi se na bitni zahtjev toplinske zaštite i uštede toplinske energije u zgradama.

Eurokodovi, ENV, EN

Eurokodovi su niz norma koje sadrže opće ujednačene metode proračuna. Upotrebljavaju se za projektiranje konstrukcija zgrada i inženjerskih građevina, da se provjeri sukladnost s bitnim zahtjevima mehaničke otpornosti i stabilnosti i dio sigurnosti pri uporabi, te s dijelom bitnog zahtjeva sigurnosti u slučaju požara. Uključeni su i zahtjevi za trajnost konstrukcija, te za odabiranje građevnih proizvoda za konstrukciju, u skladu s CPD-om.

Izrada eurokodova započela je 1974. godine, a prve serije dokumenata publicirane su između 1984. i 1988. Od 1989. započinje izrada niza od 62 prednormi, što predstavlja eurokodove druge generacije. Prednorme su stavljene na raspolaganje između 1992. i 1998. godine i u ovim europskim prednormama (ENV) sadržane su neke vrijednosti koje su utvrđene kao okvirne vrijednosti i označene znakom   (\’okvirne vrijednosti\’).

Vlasti u svakoj državi članici trebaju pregledati \’okvirne vrijednosti\’ i zamijeniti ih drugim konačnim vrijednostima radi uporabe u vlastitoj državi. Da bi se to moglo provesti, prednorme sadrže nacionalne dokumente za primjenu (engl. Nacional Application Documents, NADs).

Ti dokumenti bitni su jer je odgovornost vlasti u državama članicama s obzirom na sigurnost, zdravlje i druga pitanja utvrđena bitnim zahtjevima u Direktivi za građevne proizvode (CPD).

Osim toga, pretpostavljalo se da u trenutku stavljanja u uporabu pojedinih prednorma neke od pratećih europskih ili međunarodnih norma neće biti na raspolaganju pa svaka država članica ili njezina organizacija za normizaciju treba izdati nacionalni dokument za primjenu (NAD), dajući neke zamjenske konačne vrijednosti te sukladne prateće norme i upute za primjenu. Predviđeno je da se prednorme upotrebljavaju uz NAD koji vrijedi u državi u kojoj se nalazi zgrada ili inženjerska građevina.

Godine 1998. počinje izrada norma niza EN, niz od 62 prednorme pretvara se u niz od 57 EN koje uključuje redukciju nacionalnih odabira i povlačenje NAD-ova. Do listopada ove godine moraju biti donesene sve norme, i od tada započinje razdoblje koegzistencije u kojem je dopuštena paralelna uporaba nacionalnih normi, a do 2010. sve države članice moraju kao svoju nacionalnu normu donijeti EN.

Iako se ne zovu harmonizirane norme, one predstavljaju veliki stupanj usklađenosti. U Hrvatskoj su za primjenu (od 1. srpnja 2006.) sada odabrane prednorme. Zašto ENV, a ne EN? Prvo, odabrani su generalno govoreći eurokodovi kao priznate europske norme za projektiranje, kako je odredila EC, a CEN/ TC 250 počeo je 1990. godine s usklađivanjem tih norma kao ENV.

Postojala je preporuka da se te norme koriste paralelno s nacionalnim normama sličnog sadržaja i da se na taj način korigiraju određene vrijednosti, ili naprave određene dopune koje će ući u dokumente treće generacije eurokodova u EN. Osim toga, u trenutku izrade nacrta prvog tehničkog propisa, sredinom 2004. godine , nisu bili raspoložive sve EN norme.

Drugi razlog je taj što su ENV-i bili prevedeni i uređeni za objavljivanje, a \’prevođenje\’ traje dugo jer se radi o veoma zahtjevnom poslu koji zahtijeva izvrsno poznavanje struke i dobro poznavanje jezika. Osim toga, izrađeni su bili i NAD-ovi u kojima se daju nacionalne specifičnosti za vjetar, temperaturu, snijeg i potresno djelovanje.

Osim velikog broja prevedenih stranica, za nacionalne dokumente potrebno je bilo izraditi mnoge studije, kao i analize da se utvrde određene posljedice pri preuzimanju pojedine prednorme, a to se radi godinama.

Čekanje da svi EN-ovi budu dostupni odložilo bi prihvaćanje tehničkog propisa, a time i implementaciju Direktive za građevne proizvode. Prema našem Zakonu o gradnji (NN 175/03 i 100/04), nema implementacije CPD-a bez tehničkih propisa nove generacije, pa je i to bio jedan od razloga odabira ENV-a.

Za primjenu Tehničkog propisa za betonske konstrukcije (NN 101/05) donesena su četiri niza hrvatskih norma s 32 norme, koje su prihvaćene prednorme, nizovi za djelovanja i proračun, za projektiranje betonskih konstrukcija, za projektiranje geotehničkih konstrukcija i za projektiranje u potresnim područjima, koji sadrži zahtjeve i za druge tipove konstrukcija (čelične, drvene, zidane). Znači, kada se donese tehnički propis za zidane konstrukcije, koji je sada u izradi, treba prihvatiti samo prednorme za zidane konstrukcije.

Sve donesene norme imaju NAD. U nastavku je popis svih nizova ENV-a:

HRN ENV 1991:2005 Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije

HRN ENC 1992:2004 Projektiranje betonskih konstrukcija

ENV 1993 Projektiranje čeličnih konstrukcija

ENV 1994 Projektiranje spregnutih konstrukcija

ENV 1995 Projektiranje drvenih konstrukcija

ENV 1996 Projektiranje zidanih konstrukcija

HRN ENV 1997:2001 Geotehnička projektiranja

HRN ENV 1998:2005 Projektiranje konstrukcija otpornih na potres

ENV 1999 Projektiranje aluminijskih konstrukcija

Nove hrvatske norme koje predstavljaju prihvaćene prednorme, odnosno \’konstrukcijske eurokodove\’, skupina su norma za konstrukcijsko i geotehničko projektiranje zgrada i inženjerskih građevina.

Obuhvaćaju izvedbu i provjeru samo u mjeri koja je nužna za definiranje tehničkih svojstava i kvalitete građevnih proizvoda i razinu izvedbe potrebnu za usklađivanje s pretpostavkama proračunskih pravila. Neki dijelovi norme, dok ne budu na raspolaganju potrebne cjeline harmoniziranih tehničkih specifikacija za proizvode i za metode ispitivanja njihovih svojstava, obuhvaćaju i te sadržaje u obavijesnim dodacima.

Za primjenu je potrebno znati razliku između načela i pravila primjene pojedinog zahtjeva u normi. Ovisno o važnosti pojedine odredbe, postoji razlika između načela i pravila primjene. Načela sadrže opće odredbe i definicije za koje nema zamjene, zahtjeve i proračunske modele za koje nisu dopuštene zamjene, osim ako to nije izričito navedeno. Načela su označena slovom P iza broja stavka.

Pravila primjene općepriznata su pravila koja slijede načela i ispunjavaju njihove zahtjeve. Dopuštena je primjena drugih pravila proračuna koja se razlikuju od pravila primjene danih u ovim normama, ako se može pokazati da su ta pravila u skladu s mjerodavnim načelima i da imaju najmanje istu pouzdanost.

Norme sadrže datirana ili nedatirana upućivanja na odredbe drugih norma. Ta su upućivanja navedena na odgovarajućim mjestima u tekstu norme, a zatim su popisana izdanja. Datirana norma osim broja sadrži i godinu izdavanja. Za nedatiranu normu uzima se zadnje izdanje.

Norme za proračune za uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu zgrada

Tehnički propis za uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu u zgradama (NN 79/05) upućuje na određene norme za proračune. Doneseno je 13 norma koje su prihvaćene EN norme ili EN ISO norme, a to su:.

HRN EN 410 Staklo u graditeljstvu

HRN EN 673 Staklo u graditeljstvu

HRN EN 832 Toplinske značajke zgrade

HRN EN ISO 6946 Građevni dijelovi i građevni dijelovi zgrada

HRN EN ISO 10077 Toplinska značajka prozora, vrata i zaslona

HRN EN ISO 10211 Toplinski mostovi u zgradama

HRN EN ISO 10456 Toplinska izolacija

HRN EN ISO 456 Toplinska izolacija

HRN EN 12524 Građevni materijali i proizvodi

HRN EN ISO 13370 Toplinske značajke zgrada

HRN EN ISO 13788 Značajke građevnih dijelova i građevnih dijelova zgrada s obzirom na toplinu i vlagu

HRN EN ISO 13789 Toplinske značajke zgrada

HRN EN ISO 14683 Toplinski mostovi u zgradama

Norme za građevne proizvode

Za građevne proizvode u skladu s CPD-om rabe se nacionalne norme koje su prihvaćene harmonizirane europske norme, a iznimno nisu harmonizirane. Zašto harmonizacija? Da se postigne cjelovito usklađivanje, ne samo sa zahtijevanim tehničkim svojstvima za proizvod, već i s načinom potvrđivanja sukladnosti i načinom označivanja proizvoda. Proizvodi koji se proizvode i potvrđuje im se sukladnost s harmoniziranim tehničkim specifikacijama, nose CE oznaku.

Norme specifikacija definiraju tehničke specifikacije za proizvod, tehnička svojstva, način potvrđivanja sukladnosti, određuju koja se ispitivanja provode u okviru početnog ispitivanja tipa, koja u fazi ispitivanja u skladu s planom ispitivanja, te kontrolna ispitivanja. Definiran je stupanj potvrđivanja sukladnosti i označen brojevima u skladu s CPD-om (1+, 1, 2+, 2, 3 i 4)..

Ujedno je utvrđeno kako se proizvod označuje, što sadrži CE oznaka, te način skladištenja i slično. Kod nekih norma, npr. norma specifikacija za beton, utvrđuje se i program za provjeru sastavnih materijala, cementa, agregata i sl. je harmonizirana. Određeni broj norma uz specifikaciju tehničkih svojstava sadrži i metode ispitivanja (npr. HRN EN 1340 za betonske rubnjake), a ostale uglavnom upućuju na norme ispitivanja.

Prva harmonizirana norma bila je norma za cement, koja je kao harmonizirana donesena 2000. godine (EN 197-1:2000). Od tada je doneseno oko 200 harmoniziranih norma. Svaka država članica obvezna je te norme prihvatiti kao svoje nacionalne norme.

U Hrvatskoj je doneseno 116 nacionalnih norma koje su prihvaćene harmonizirane norme, a od svih oko 80 će biti implementirano stupanjem na snagu Tehničkog propisa za betonske konstrukcije (NN 101/05) i Tehničkog propisa za uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu u zgradama (NN 79/05).

Kako raspoznajemo je li norma harmonizirana ili ne? Jednostavno svaka harmonizirana norma ima dodatak ZA u kojem je naveden stupanj potvrđivanja sukladnosti i način označivanja. Europska komisija je izdala oko 600 mandata za izradu harmoniziranih norma, znači do sada je izrađen manji dio. Norme su stalno podložne promjenama i razvoju, pa se često mijenjaju.

Treba pratiti koja je norma važeća, jer pri donošenju nove norme staro izdanje se povlači. Neke norme specifikacija odnose se na grupu proizvoda, npr. norma HRN EN 13369 koja je krovna norma za predgotovljene betonske proizvode koja nije harmonizirana.

Moguća je primjena nacionalnih specifičnosti za pojedine proizvode, i to je dano u prilozima tehničkog propisa. Nacionalne specifičnosti u prvom redu su vezane za klimatske uvjete, ali i za zakonom određene mjere kontrole i nadzora pri izvođenju građevina i održavanju građevina.

Nacionalne specifičnosti jednako su mjera spremnosti domaćih proizvođača za prihvaćanje novog sustava potvrđivanja. Primjena normi nije obvezna, ali ako proizvođač odabere da će proizvoditi u skladu s pojedinom normom, onda to mora cjelovito provoditi i deklarirana svojstva proizvoda dokazati unutar sustava potvrđivanja sukladnosti.

Popis norma specifikacija za proizvode prema Tehničkom propisu za betonske konstrukcije:

Beton HRN EN 206-1

Armatura, čelici HRN EN 10080 (dijelovi 1 do 6)(čelik za armiranje) i HRN EN 10138 (dijelovi 1 do 4) (čelik za prednapinjanje)

Cement HRN EN 197-1, HRN EN 197-4, HRN EN 14216 i HRN B.C1.015

Agregat HRN EN 12620 (agregati za beton) i HRN EN 13055 (lagani agregati)

Dodaci betonu HRN EN 934-2, HRN EN 934-4 i HRN EN 934-5, HRN EN 450-1, HRN EN 13263-1, HRN EN 12878

Voda HRN EN 1008

Predgotovljeni betonski (elementi) proizvodi HRN EN 13369 (krovna), HRN EN 639, HRN EN 640, HRN EN 641, HRN EN 642 (cijevi) i HRN EN 1338, HRN EN 1339, HRN EN 1340 (nekonstrukcijski elementi) i HRN EN 1168, HRN EN 1916, HRN EN 1917, HRN EN 12737

Materijali za zaštitu i popravak betonskih konstrukcija HRN EN 1504-2, HRN EN 1504-3, HRN EN 1504-4, HRN EN 1504-5, HRN EN 1504-6, HRN EN 1504-7

Popis norma specifikacija za proizvode prema Tehničkom propisu o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti zgrada:

HRN EN 13162

od mineralne vune (MW) HRN EN 13163 od ekspandiranog polistirena (EPS)

HRN EN 13164: od ekstrudiranog polistirena (XPS)

HRN EN 13165 od tvrde poliuretanske pjene (PUR)

HRN EN 13166 od fenolne pjene (PF)

HRN EN 13167 od ćelijastog (pjenastog) stakla (CG)

HRN EN 13168 od drvene vune (WW)

HRN EN 13169 od ekspandiranog perlita (EPB)

HRN EN 13170 od ekspandiranog pluta (ICB)

HRN EN 13171 od drvenih vlakana (WF)

Sve navedene norme specifikacija opisuju svojstva materijala, upućuju na metode ispitivanja, sadrže odredbe o potvrđivanju sukladnosti, i o označavanju proizvoda, osim norma koje nisu harmonizirane (za beton, krovna norma za predgotovljene betonske proizvode).

Sukladnost proizvoda s dodatkom ZA ovih normi znači da je građevni proizvod uporabljiv, tj. prikladan za toplinsku izolaciju zgrada. Navedene norme za termoizolacijske proizvode ne utvrđuju potrebnu razinu zahtjeva za pojedina svojstva, koja neki proizvod mora postići da bi bio podoban za određeni slučaj primjene.

Za građevne proizvode, za koje ne postoji harmonizirana europska norma, ili od nje bitno odstupaju, izrađuju se europska tehnička dopuštenja, ili nacionalna. Izrađuju ih za to ovlaštena tijela.

Norme metoda ispitivanja

Najveći broj dosad donesenih novih hrvatskih norma odnosi se na metode ispitivanja. U njima su normativno određene sve pojedinosti da bi se ispitivanjem potvrdila određena zahtijevana svojstva proizvoda.

Neke norme metoda ispitivanja primjenjive su za više proizvoda, a u nekim normama koje obuhvaćaju i specifikacije i metode ispitivanja navode se iste metode, neke norme sadrže više metoda ispitivanja. Radi se velikom broju norma koje ovdje ne navodimo.

Za bitni zahtjev uštede toplinske energije i zaštite važne su norme ispitivanja građevinskih cjelina, i to norme: HRN EN 1026 i HRN EN 12207 – Prozori i vrata, HRN EN ISO 12567 – Toplinske značajke prozora i vrata, HRN EN 13829 – Toplinske značajke zgrada.

To su ispitivanja koja se provode na samim zgradama. Sličan slučaj je i s betonskim konstrukcijama kada je potrebno utvrditi ponašanje same konstrukcije prije izdavanja građevne dozvole. To su ispitivanja u skladu s normom HRN U.M1.046 i HRN U.M1. 047.

Norme za izvođenje

Za izvođenje i održavanje građevina tehnički propisi upućuju na hrvatske norme koje su prihvaćene europske norme, koje jasno nisu harmonizirane. Zašto nisu harmonizirane? Zato što je područje izvođenja i održavanja građevina ostavljeno da zakonski reguliraju države članice u skladu sa svojim uvjetima gospodarenja i planiranja gradnje.

Za izvođenje betonskih konstrukcija, osnovna norma je HRN ENV 13670-1. U normi se navodi da su određene odluke ostavljene da ih donesu države članice, što je logično jer građevina se ne prenosi, osim ako nije građevni proizvod (mogućnost za predgotovljene kuće), pa se poštuju nacionalne norme, odnosno norme države u kojoj se izvodi. Slična situacija je i s normama održavanja, iako postoji želja u EU da se i to područje normiranja na neki način uskladi.

Do sada donesene norme i daljnji planovi

Do sada je doneseno oko 1.200 norma koje se odnose na područje graditeljstva. Veći dio donesen je unutar TO u području građevinarstva, a manji dio donijeli su drugi tehnički odbori. Dio donesenih norma odnosi se na područje primjene tehničkih propisa nove generacije, odnosno za primjenu u zakonom uređenom području.:

Tablica 1. Norme na koje upućuju tehnički propisi – donesene u RH

Tehnički propis Nove hrvatske norme (HRN) 0)

Za projektiranje Za proizvode

(norme specifikacija) Za ispitivanje

(norme metoda ispitivanja) Za izvođenje i održavanje Ukupno TPBK 3)

TPCBK 4) 32 norme 1) 63 norma 2) 263 norma 14 norma 372 norme TPoUTEiTZZ 5) 15 norma 15 norma 2) 60 norma 90 norma

Napomena:

0) Na norme iz tablice upućuju propisi.

1) Niz HRN ENV 1991:2005 (Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije) niz HRN ENV 1992: 2004 (Projektiranje betonskih konstrukcija) niz HRN ENV 1997: 2001 (Geotehničko projektiranje) niz HRN ENV 1998: 2005 (Projektiranje konstrukcija otpornih na potres)

2) Većina od tih hrvatskih norma su prihvaćene harmonizirane europske norme.

3) Tehnički propis za betonske konstrukcije (NN 101/05).

4) Tehnički propis za cement za betonske konstrukcije (NN 64/05).

5) Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 79/05).

OKVIR

(na)Što se očekuje dalje u normizaciji?

Očekuje se i dalje ubrzano prihvaćanje preostalih europskih i/ili međunarodnih normi, aktivno uključivanje u rad TC-a i time sudjelovanje u izradi norma i pomoć pri stvaranju novog sustava. Do potpisivanja pristupanju EU moraju biti prihvaćene sve europske norme.

]]>