Obnavljaju se mlinice hrvatskih velikaša

ŠIBENIK – Vodenice na Krki u srednjem vijeku bile su toliko značajne da ih je koristilo i stanovništvo Splita, Zadra, pa čak i Italije! Vodenice na Krki i Čikoli bile su u vlasništvu hrvatskih velikaša Nelipića, Martinušića, Šubića i Utješinovića

Započela je sanacija prve od mlinica u kanjonu Čikole, niže čikolskog mosta u Drnišu. Gradski muzej Drniš obnovit će je u okviru projekta “Mlinovi na rijeci Krki i Čikoli”. Riječ je o poprilično ugroženom dijelu spomeničke baštine, djelomično uništenom i u Domovinskom ratu. Stare će se mlinice obnovom pokušati istrgnuti iz zaborava. Mlinice – simbol života Mlinice su oduvijek bile simbol života na ovim područjima. U srednjem vijeku vodenice na Krki bile su, stoji u materijalima Gradskog muzeja Drniš, toliko značajne da ih je koristilo i stanovništvo Splita, Zadra, pa čak i Italije! Vodenice na Krki i Čikoli bile su u vlasništvu hrvatskih velikaša Nelipića, Martinušića, Šubića i Utješinovića. Korištene su i u tursko doba, a dolaskom Venecije i novog stanovništva i mlinice dobivaju na značaju. Mlatečka republika centralizira vlasništvo nad mlinicama, određuje poreze i ušur. One na Raškom slapu bile su pod upravom obitelji Nakić-Vojnović i Zavorović a jednim dijelom ostale su u vlasništvu općine Šibenik.

U prvoj polovini 18. st. Venecija je upravo uzorno organizirala poslovanje drniških čikolskih vodenica, odnosno onih na Krki. U napoleonsko doba djelatnost nema većih pomaka, a stanje u mlinarstvu počinje se sređivati kad Dalmacija ponovno dolazi pod izravnu vlast Beča. Mlinica, na kojoj su radovi u tijeku, nalazi se u neposrednoj blizini nizvodno od mosta, na samom ulazu u Drniš. Nakon sanacije i konzervacije mlinica će biti izložbeni dio stalnog postava drniškog muzeja, a u njoj će biti smještena etnografska zbirka.

Buduća etnografska zbirka Mlinica je vjerojatno sagrađena u predtursko vrijeme i pretpostavljamo da je pripadala tom sustavu vodenica na ovom prostoru. Gradnja čikolskog mosta, oko 1870. godine, poremetila je, međutim, vodeni tok i određeni broj vodenica ostaje bez vode. Tako je i ova mlinica ostala bez brane kojom se voda usmjeravala na mlinska postrojenja. Imala je pet mlinskih kola, a na katu je bio stan za mlinara – kaže nam ravnatelj Gradskog muzeja Drniš Joško Zaninović. Prema starim fotografijama, koncem 19 st. mlinica je već ruševina. Od tada do danas ta je spomenička baština stajala netaknuta i zapuštena. Nakon obnove mlinice radovi će krenuti nizvodno, odnosno, Gradski muzej Drniš nastavit će sa sanacijom ostalih mlinica u čikolskom kanjonu, u dužini od četiri kilometra. To je potez od mosta pa do “Mrđenovih mlinica”. Matilda JELČIĆ Jordanka GRUBAČ Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr

]]>