Obnovljivi izvori energije nisu isplativi, treba graditi nuklearku

ZAGREB – Sabor bi trebao izmijeniti Uredbu o zabrani istraživanja i izgradnje termoelektrana na ugljen i nuklearnih elektrana, a Vlada pripremiti državnu gospodarsku i energetsku strategiju

Povodom rusko-ukrajinske plinske krize, početka radova na plinovodu Pula – Karlovac te Vladinih najava o plinofikaciji Dalmacije i izgradnji novog pravca za uvoz prirodnog plina razgovarali smo s akademikom Božom Udovičićem, pionirom zagrebačke energetske škole, prvim ministrom energetike i industrije slobodne Hrvatske, te autorom oko 40.000 stranica studija, stručnih radova i knjiga na temu energetike. Kako ocjenjujete hrvatsko energetsko stanje? Stojimo lošije nego ikada, prodajemo tvrtke od nacionalnog interesa strancima koji na njima samo žele zaraditi i što je najvažnije, nemamo gospodarsku i energetsku strategiju koja bi usuglašavala i najmanji potez u vezi s energetikom idućih godina.

Možete li objasniti vaše stajalište? Dolazimo do presudnog trenutka privatizacije Ine i HEP-a, što bezuvjetno moramo napraviti, ali tako da država nad njima zadrži većinsko vlasništvo. Koliko znam, ni HEP ni Ina zasad ne planiraju takvu privatizaciju pa se bojim da će završiti kao privatizacije HPT-a i banaka. A ti su primjeri najbolnije dokazali koliko je privatni monopol opasniji od državnog. Dok se u državnom mnoge institucije usluglašavaju u svakoj odluci, u privatnom smo nijemi statisti jer sve pripada jednome koji odlučuje sam. To je za razvoj gospodarstva bilo koje nacije jako loše. Privatnik naime uopće ne mora držati da je gradnja i ulaganje u razvoj novih tehnologija bitna i time može dovesti u pitanje gospodarstvo države u kojoj posluje. Nije li zato stvoreno međunarodno energetsko tržište, da osigura energente i državama koje ih nemaju? Dakako. Ali trgovina električnom energijom u doglednoj budućnosti može imati katastrofalne posljedice ako se zaboravi na daljni razvoj i izgradnju novih izvora i postrojenja. Problem izgradnje elektroenergetskog sustava u svim je zemljama došao pred zid u vezi s pitanjem lokacija pojedinih dijelova sustava, a posebice u vezi s pitanjem izvora električne energije. Osim toga, istočne se zemlje suočavaju s problemom povećane potrošnje građana na koju ne mogu primjereno odgovoriti zbog malog kapitala iz kojeg ne mogu izdvojiti prikladan novac za gradnju novih postrojenja.

Toga smo svjedoci i u Hrvatskoj? Naravno. Hrvatski elektroenergetski sustav danas ima 1660 megavata instalirane snage u termoelektranama, dok hrvatski vozači u automobilima imaju instalirano 100.000 megavata. Što se kućanstava tiče, u posljednje dvije godine samo klima-uređaji godišnje iz sustava “isišu” dodatnih četristo megavata, a HEP-ov sustav slabi jer u posljednjih deset godina nije sagrađena nova primjerena elektrana. Kako to ispraviti? Trebamo shvatiti da je vrijeme jeftine energije prošlo. Da bi postigli odgovarajuću razinu dugoročne sigurnosti opskrbe, morali bismo istražiti i analizirati sve mogućnosti zadovoljenja potrošnje primarnim oblicima energije. Sabor bi trebao izmjeniti Uredbu o zabrani istraživanja i izgradnje termoelektrana na ugljen i nuklearnih elektrana, a Vlada pripremiti državnu gospodarsku i energetsku strategiju. Moraju se utvrditi i pravilni odnosi cijena među energentima jer bez toga ne možemo voditi dobru gospodarsku politiku. Dobavu prirodnih oblika energije trebali bismo osigurati iz više pravaca i uvijek bismo morali nastojati graditi nova elektroenergetska postrojenja. Kako ocjenjujete stanje u globalnoj energetici? Procjene stručnjaka su različite, ali okvirno predviđaju da svijet ima nafte za pedeset, a plina za osamdeset godina. Zbog toga su ojačali lobiji u obnovljivim izvorima energije, pa je slika stanja sljedeća: 95 posto energetičara u svijetu bavi se obnovljivim izvorima energije. A ti će izvori u najboljem slučaju osiguratati energiju za tek deset posto ukupne svjetske energetske potrošnje. S druge strane, s preostalih devedeset posto energetskih izvora bavi se pet posto energetičara. Zato što svi pripadnici lobija gledaju isključivo svoj kompanijski ili koorporacijski interes. Naime, obnovljivi izvori imaju velik problem, nijedan ne može jamčiti sigurnost opskrbe potrošača pa je i u njihovoj primjerni potrebano graditi postrojenja na klasična energetska goriva da bi omogućili sigurnu opskrbu potrošnje. Više o ovoj temi

]]>