Okupljanje u domaćem građevinskom sektoru

ZAGREB – Građevinski sektor burzovni su analitičari početkom godine uglavnom isticali kao jedan od atraktivnijih u 2006. godini.

S jedne strane, infrastrukturni projekti još drže solidan tempo, a s druge, u dijelu privatnih investicija propulzivnošću se ističe stanogradnja koju nisu pokolebala ni smanjenja državnih poticaja ni niže porezne olakšice. Burzovni optimizam ponajprije se odnosi na nekoliko sektorskih perjanica, a u njihovim redovima, čini se, veoma je aktualno pitanje konsolidacije i okrupnjavanja. Ako je suditi prema novijim javnim istupima i glasinama u financijskim krugovima, vodećim kompanijama posebno su zanimljive tvrtke u pretežito državnom vlasništvu čija privatizacija uključuje najavljene otpise dugova. Nakon što je Dalekovod izrazio interes za sudjelovanjem u privatizaciji šibenskog TLM-a, ovih dana dobro upućeni neslužbeni izvori tvrde kako vodstvo zagrebačke Tehnike lobira u nadležnom ministarstvu radi preuzimanja mnogo manje uspješnog gradskog konkurenta u visokogradnji, tvrtku Tempo. Uprava Tehnike jučer zbog sastanaka nije bila dostupna za komentar te informacije. Ostaju tako u zoni špekulacija i tvrdnje da je određeni vlasnički udio u Tempu prvotno bio planiran za iduću javnu dražbu za prava, da bi se potom isključio s liste upravo zato što su u tijeku preliminarni razgovori vodstva Tehnike na čelu s Filipom Filipecom i ministrice graditeljstva Marine Matulović-Dropulić. Načelno, Tehnikine se ambicije čine prilično razumljivim, pogotovo u kombinaciji s pričom o otpisu dugova. U segmentu visokogradnje Tehnika je tržišni lider koji se već 2004. godine ukupnim prihodima približio klubu domaćih kompanija s milijardom kuna prometa (966 milijuna kuna). U devet lanjskih mjeseci ostvarila je približno tri četvrtine tog iznosa, a skorašnja će objava godišnjih rezultata pokazati je li joj do kraja godine uspjelo uprihoditi milijardu kuna.

Nasuprot toj uspješnoj tvrtki koju vlasnički kontroliraju menadžment i zaposlenici (dva kruga ESOP programa), Tempo je već godinama u agoniji i bez kapitala, a prije nekoliko godina Ministarstvo financija je na ime dugova poduzeća državi preuzelo njegovu upravnu zgradu u središtu Zagreba (u Boškovićevoj ulici). U devet lanjskih mjeseci Tempo je zabilježio tek nešto više od trećine prihoda ostvarenih u istom razdoblju godinu prije (82 prema 223 milijuna kuna), a višestruko se produbio i gubitak (sa dva na 15 milijuna kuna). Za državu koja slovi kao većinski vlasnik (više od 95 posto) Tempo predstavlja samo teret (prema posljednjem kvartalnom izvješću još se u Tempu vode 682 zaposlena), a Tehnici je očito unutar 200-ak milijuna kuna Tempove aktive zanimljiv dio njegove imovine, pogotovo ako ga može preuzeti jeftino. S tim u vezi, treba reći da djelatost Tempa osim visokogradnje uključuje i niskogradnju, proizvodnju betonskih proizvoda za građevinarstvo te vađenje šljunka i pijeska. Od prodaje vlastitih proizvoda u devet je lanjskih mjeseci ostvario oko četvrtinu prihoda. Iz svega proizlazi da se, uz očišćenu bilancu, Tempo može solidno uklopiti u interese Tehnike, koja je u novije vrijeme pozornost medija najviše privukla velikim investicijskim projektom stambenog kompleksa u središtu Zagreba (Centar Zvonimir). Vodstvo Tehnike, poput još nekoliko vodećih igrača u građevinskom sektoru, općenito uživa reputaciju dobre umreženosti i veza s (političkim) strukturama odlučivanja, ali tek treba vidjeti hoće li se u konačnici posve galantno i pošteđena konkurencije domoći te imovine. Izvor: www.poslovni.hr

]]>