Plaće poduplane, a džepovi plitki?

Hrvatska – Statistika veli da je ne tako davne 1996. prosječna plaća “težila” 2033. kune, a danas 4390 kuna, no “potiho” spominje i podatak da čak šezdeset posto zaposlenih prima ispodprosječne plaće

Priča o statistici je priča koja se, ovisno o interpretaciji, može razvući na sve strane. Pozabavimo li se statističkim podacima o prosječnoj plaći koju je u ožujku kući odnio svaki zaposleni od njih 1,08 milijuna u pravnim osobama, onda ćemo kazati kako je težila 4390 kuna, realno četiri posto više u odnosu na veljaču i 1,8 posto više nego prije točno godinu dana, kako je ovih dana objavio Državni zavod za statistiku. E sad, želimo li harmoniku rastegnuti u smjeru teze da nam nije idealno, ali nam je super kako nam je bilo, onda ćemo posegnuti za podacima od kojih će nam zasjati sunce: prije devet godina, ne tako davne 1996., prosječna plaća bila je 2033 kune, te je u godinama koje su stizale iznosila po 2377, 2681, 3055, 3326, 3541, 3720, 3940 kuna… Ruku na srce, napredujemo iz godine u godinu, budući da plaća raste, pa se u devet godina udvostručila! Kad se priča u takvim ružičastim tonovima, nikom ne pada na pamet spomenuti da je čak 638.325 zaposlenih od njih 1,08 milijuna u ožujku dobilo ispodprosječne neto plaće.

Optimizmu još manje odgovara spominjanje kunske vrijednosti prosječne mjesečne košarice koja, uostalom, ne samo da je stalno otežavala, već nikada i nije odgovarala vrijednosti prosječne mjesečne plaće. Ukratko, uvijek je četveročlana obitelj trebala za minimalne životne potrebe više nego što je prosječan zaposleni mogao zaraditi, štoviše, minimalni su rashodi i po tridesetak posto iznadprosječnih primanja. A kako se onda živi? Samostalno samo na dva načina: uz debelu računicu i odricanje na planu prehrane – šnicla ima rijetko, a zubataca još rjeđe, krumpira i kupusa ne manjka, a bez artičoka se može preživjeti. Cipele se kupuju jednom godišnje djeci, a odraslima znatno rjeđe. Bojler se ne pali kako ukućanima padne na pamet, ni pećnica, ni perilica rublja… Ako nećete taj model, onda se okrećete minusima po tekućim računima, revolving i nerevolving karticama, potrošačkim i nenamjenskim zajmovima i pretačete iz šupljeg u prazno. Posljednji put bili ste u plusu na tekućem još za vrijeme premijera Markovića ili Valentića. U novinama preskačete tekstove o povećanom broju ovrha, noću teško usnete jer vas muči financijska konstrukcija teže nego rast deficita proračuna ministre financija, a iz postelje ustajete umorniji nego ste legli. Prema nekim sindikalnim računicama minimalna plaća u “starijim” zemljama Europske unije kreće se iznad tisuću eura, a svi koji nam godinama podižu cijene proizvoda i usluga bruje o europskim razinama… Malo tko jasno kaže da je naša prosječna plaća gotovo dvaput mršavija od njihova minimalca. piše Sanja STAPIĆ Izvor: Slobodna Dalamcija www.slobodnadalmacija.hr

Kuhinje

]]>