Planska opskrba

Činjenica da se statički proračun radi od gore prema dole vodi neizbježno k tome da se planovi za temelje mogu raditi tek nakon završetka proračuna. Upravo su ti planovi potrebni gradilištu kao prvi.

Fleksibilnost

Prirodna stiska s vremenom iziskuje od oplatnog sistema za temelje visoke zahtjeve u pogledu fleksibilnosti i sposobnosti prilagodbe.

Često se u području temelja ne može raditi s dizalicom, jer ona u tom trenutku još uvijek nije na raspolaganju.

Zato su pojedinačne težine elemenata odlučujuće za vrijednosti utroška rada i vremena.

Housing-sistem

Housing sistem je specijalna varijanta okvirne oplate u stanogradnji.

Visoka kvaliteta površine omogućena je

  • velikim elementima širine do 5,40 m za betonske površine u formi trapeza u stanogradnji
  • oplatnim pločama učvršćenim vijcima otraga bez otiska vijaka i čavla,
  • sidrenim otvorima bez juvidur-cijevi i plastičnih konusa

    Sistem omogućuje ekstremno kratka vremena montaže

  • Velikoplošnim premještanjem uključivši i podeste i kosnike
  • Samo jednim sidrom u betonskom zidu do 2,70 m visine betoniranja, jednostavnorukovanje za samo jednog čovjeka
  • Gotovo montiranom, preklopnom skelom za betoniranje sa stražnjom zaštitom
  • Spremnikom
  • učvršćenim na oplati za preuzimanje spojeva elemenata i sidrenog materijala za vrijeme premještanja
  • Svi glavni radove se izvode sigurno, bez ljestvi.

    Jednostrana zidna oplata

    Kod jednostrane montaže nasuprot već postojećih zidova, stijena ili pregradnih zidova, ukupni pritisak svježeg betona koji djeluje na površini oplate uvodi se preko konstrukcije okvirnih podupirača jednostrane oplate s odgovarajućim sidrenjem u građevinskom objektu, tako da se sile izvode u podtlo. Kod okvirnih podupirača jednostrane oplate radi se o zavarenoj čeličnoj konstrukciji, koja u podnožju ima točku sidrenja preko koje se vlačna sila uvodi u postojeću građevinu.

    Npr.:

  • Temelji
  • Donja ploča
  • Armirano-betonski stropovi

    Za sile koje se izvode proizvođači imaju tabele, iz koji se mogu iščitavati relativno velike sile. Posebnost: Te sile opterećuju građevinu tako kako je u konačnom, već izgrađenom stanju ne mogu opterećivati, dakle u pravilu nisu zato ni dimenzionirane. Statičar dakle mora provjeriti uvođenje ovih sila u građevinu!

    Kod jednostrane oplate treba na gradilištu voditi računa o sljedećem:

  • izvođenje ukupnog pritiska betona u građevinu
  • “druga strana” zida (npr.postojeći zid,pregrada i sl.) mora također biti otporna na pritisak svježeg betona
  • opterećenje se ne izjednačuje s krajnjim opterećenjem građevine
  • prije betoniranja građevinskog dijela koji preuzima opterećenje treba svakako definirati oplatu i sidrenje
  • sidra ugrađena za sidrenje moraju biti točno pozicionirana i ne smiju se savijati ili variti.

    Kružne oplate

    Problematika kružne oplate leži uglavnom u prilagodbi:

  • na promjenjive radijuse (polumjere)
  • na promjenjive dužine vanjske i unutrarnje oplate
  • na različite visine zidova
  • na različite vrste sidrenje

    Podešavanje pojedinačnih elemenata na različite polumjere vrši se vetenom za podešavanje, koje prisilom dovodi oplatnu ploču do potrebnog zakrivljenja i tako je drži. Učvrščivanje oplatne ploče na nosače dobiva ovdje posebno značenje. Kao nosači se koriste kako drveni nosači tako i čelični trapezni nosači. Princip podešavanja ostaje uvijek isti. Neophodna, točna prilagodba unutra i vani omogućena je različitim širinama elemanata, a ostatak pomoću prilagodnih gredica između elemenata, pri čemu spoj elemenata ponovno dobiva na značenju.

    Posebnost kružne oplate predstavlja kružna oplata bez sidrenja, kod koje se preko prstena zglobnog profila preuzima pritisak betona (400 KN/prstenu) Na taj se način naravno mogu montirati samo zatvoreni tlocrti (prstenovi) , dok se kod oplate sa sidrenjem mogu montirati i pojedinačni taktovi betoniranja.

    Struktura troškova

    Analizom strukture troškova armirano-betonskog zida jasno je da su troškovi rada oplatom najveći troškovni faktor . Zato pozicija “oplata” ima posebno značenje u ukupnim troškovima grube gradnje/ rohbau.

    To za sisteme znači premještanje što manjeg broja pojedinačnih dijelova, kako bi se postigle što niže troškovne vrijednosti.

    Oplatna sidra

    Za preuzimanje opterećenja kod zidnih oplata stoje na raspolaganju različiti sistemi i polumjeri oplatnih sidara. Oni su regulirani u DIN 18216.

    U pravilu se koriste sljedeći promjeri sidara:

  • DW 15 dop.korisno opterećenje od 90 KN
  • DW 20 dopušteno korisno opterećenje od 150 KN
  • DW 26,5 dopušteno korisno opterećenje od 250 KN

    Uz pomoć najrazličitijih sistema juvidur-cijevi koje se ugrađuju kako bi se sidro prilikom demontaže ponovno dobilo, stručnom uporabom ispunjavaju se sljedeći zahtjevi:

  • Vodonepropusnost
  • Plinonepropusnost
  • Otpornost na vatru
  • Zvučna izolacija
  • Postojanost na zračenje

    Sidrenje skela

    Sidrenje služi za izvođenje horizontalnih sila iz skele:

    1.Sile koje djeluju u uzdužnom smjeru prema skeli izvode se s dijagonala skele u podtlo, u skladu s dopuštenjima skele

    2.Sile koje djeluju poprečno prema skeli i građevini vodile bi do prevrtanje skele, kad se te sile ne bi odvodile u građevinu.

    Sidrenje se smije postavljati samo na stabilnim i čvrstim građevinskim dijelovima, u pravilu na stropne ploče i podupirače. Učvršćivanje na gromobrane , krovne žlijebove, olučne cijevi, prozorske okvire ,uhvatne rešetke za snijeg ili zidane parapete nije dopušteno. Smije se koristiti samo sidreni pribor (tiple, vijci,ušice), koji ispitivanjem ili certificiranjem dokazuju da mogu prenositi neophodne sidrene sile u postojeće podtlo.

    Ukoliko se na skele ili zaštitne zidove postave mreže ili cerade, tada su zbog većeg naprezanja usljed vjetra neohodne dodatne mjere sidrenja sukladne statičkim proračunima.

    Sidrenje i dijagonale smiju se demontirati dogovorno tek nakon demontaže. Ukoliko se sidrenje zbog neophodnih radova mora ukloniti ranije, neophodno je pobrinuti se prethodno za adekvatnu zamjenu.

    Uputa: Kod sidrenja skele treba voditi računa o tome da se držač skele postavi na oba držača okvira.

    Kriteriji kod oplate s podupiračima

  • Problematika kod oplate s podupiračima:
  • Malo uporaba istog oblika
  • Male površine za montažu
  • Male potrebe za betonom
  • Visoki pritisak betona
  • Visoki zahtjevi u pogledu betonskih površina i rubova

    Kompleksnost zajedničkog djelovanja svih ovih kriterija vodi do činjenice da je oplata s podupiračima već prilikom kalkulacija i planiranja gradnje podcjenjena. Kod rijetkih primjena s podupiračima “jednakih” dimenzija veće značenje dobiva osnovna montaža oplate, transport i demontaža nego je to slučaj kod učestalije uporabe zidne oplate. To je zato što se nastali fiksni troškovi mogu prebaciti na učestalost uporabe.

    Pravokutne dimenzije kod izmjena poprečnog presjeka većinom može zadržati nosiva konstrukcija oplate s podupiračima ali i oplatna ploča izrezana i postavljena na novu mjeru.

    Kod rubnih podupirača je nasuprot tome učestalost primjena vrlo značajna,jer se polumjeri na ovoj oplati ne mogu prilagođavati. Radi se ili o konstrukcijama od čeličnog lima, koji su kod proizvođača oplate na raspolaganju u parku najma u pomacima od 5 cm ili su to specijalno za traženi tlocrt izrađene montažne cijevi od kartona ili plastike, izrađene samo za jednu uporabu. Odgovarajućim umecima u kružnoj oplati se mogu jednokratno montirati i drugi betonski presjeci.

    Prilikom projektiranja oplate treba konzekventno voditi računa o tome da se na jednom projektu koriste što je moguće više isti poprečni presjeci podupirača. Troškovi nastali eventualnim povećanim utroškom betona izjednačuju se uštedom u troškovima rada kod oplate s podupiračima.

    Osim toga učestala primjena oplate ima u pravilu pozitivan učinak na tijek gradnje i zadane termine.

    Dimenzije podupirača

    U pravilu se oplata kod izmjena dimenzija podupirača mora adaptirati odnosno prilagoditi. To je prilično zahtjevno u odnosu na površinu koja se treba montirati. Zato uvijek treba nastojati planirati što je moguće više podupirače jednakih dimenzija uutar jednog projekta.

    Troškovi eventualnog povećanja utroška betona nasuprot dimenzijama određenim za minimiziranje utroška betona smanjuju se uštedama na troškovima oplate.

    Oplatni sistemi s nosačima oplate kao i s postavljenim profilnim sistemima ( slika 2 ) mogu se prilagoditi velikim mogućnostima izbora profila visokim pritiscima betona te se preporučuju kod veoma visokih podupirača.

    “Prijevremena demontaža”

    Uporabom padajućih glava omogućena je tzv. prijevremena demontaža. Već se nakon nekoliko dana oplatni elementi mogu demontirati, zadržavajući pri tome nosivu skelu, a ostaje i stropno opterećenje u podupiračima. Ovaj princip padajuće glave postiže se tako da se nosači na kojima leže elementi stropne oplate ovjese posebnim kliznim čahurama, koje oslobađanjem klina prilikom demontaže padaju prema dole, tako da se elementi i nosači izvlače s donje strane te se oplata oslobađa za sljedeću uporabu. Ostaju samo podupirači s padajućim glavama. Opterećenje ostaje u podupiračima, koji zbog principa padajuće glave zadržavaju direktan kontakt s betonom.

    Kod “prijevremene demontaže” iz površinskog podupupiranja stropa nastaje mrežno podupiranje preko građevinskih podupirača. Ono je dovoljno da se održi rok demontaže prema DIN 1045. Zahtjev da se opterećenje stropa vlastitom težinom preuzima u nosivu skelu je na taj način ispunjen.

    Ukoliko se može dokazati nosivost betonskog stropa za preostali razmak podupirača kod demontaže, već sljedećih dana se mogu demontairati elementi i nosači. U pravilu su oni u ovisnosti o sistemu dugački 1,50 do 2,10 metara. Vrijeme postizanja čvrstoće ovisno je o primjenjenoj recepturi betona i temperaturi prilikom betoniranja odnosno vezivanju betona.

    Dokaz može uslijediti na gradilištu ili u laboratoriju. Neohodnu čvrstoću propisuje proizvođač betona.

    Sistemi stropnih oplata

    Kod sistema stropnih oplata razlikuju se tri metode:

    1.Sistemi padajućih glava s glavnim i sporednim nosačima i oplatnom pločom direktno na gradilištu. Ova metoda omogućuje izbor oplatne ploče prema željenoj optici donje strane stropa ( betonska površina ) .

    2.Sistemi padajućih glava s nosačima i postavljenim gotovim elementima uključujući i oplatnu ploču. Sistematična “prijevremena montaža” omogućuje kod ove metode izvlačenje elemenata i nosača nakon dva do tri dana. Preko nosača se opterećenja koncentriraju na podupirače kao nosivu skelu i opterećuju je do ca. 30 KN, kod debljine stropa od ca.30 cm.

    3.Metoda elemenata, kod ove metode se nosivi elementi direktno podupiru. “Prijevremena demontaža” nije moguća. Kako nisu montirani nosači na koje se koncentrira opterećenje, svi elementi se podupiru na točkama križanja te su zato opterećenja podupirača kod stropova < 30 cm također < 20 KN. Na betonskoj se površini ocrtavaju samo elementi.

    FLEX-metoda

    Nosive sisteme proizvođači oplata nude s različitim oplatnim nosačima , podupirani građevinskim podupiračima od aluminija ili čelika.

    Kao pomoć prilikom postavljanja ali i za reduciranje vremena i rada koriste se takozvani “tronošci” ili “vilice nosača”.

    Metoda prikazana ovdje je konvencionalna metoda montaže stropova s četiri ugradbena dijela:

  • oplatna ploča
  • poprečni nosač
  • primarni nosač
  • podupirač(nosiva skela)

    Ova metoda omogućuje uz pomoćni materijal i pribor 15-20 % brži rad. Utrošak vremena se smanjuje za ca. 0,15h/m2-primjenom tronošca kao pomoći pri postavljanju podupirača, nešto slično stativu odnosno uporabom “vilica za nosače” u koje se postavljaju primarni nosači, sigurno od prevrtanja i bez čavlanja. Za preklapanje nosača na spoju primarnih nosača se vilica nosača koja se utiče u podupirače može okrenuti za 90◦ te tako preuzeti dva oplatna nosača. Zahtjevana centrična raspodjela opterećenja prema DIN 4424 u podupiračima je tako u oba slučaja osigurana ( jedan nosač ili dva nosača na spoju ).

    Zajedno s priborom i oznakom određenih veličina pomaka na nosačima, ta se metoda može općenito nazvati FLEX-metodom, koja se danas koristi kao vrlo ekonomična i fleksibilna metoda montaže stropova. Ona je ujedno i najčešće uporabljena metoda montaže stropova od betona priređenog na licu mjesta.

    ]]>