Plavo zlato poskupljuje sve više

Oko 80% oboljenja u zemljama trećeg svijeta prouzročeno je uzimanjem onečišćene vode a oko 4 000 000 ljudi umre godišnje zbog korištenja prljave vode.

Kako se o potrošnji vode u kućanstvima zapitamo tek kada se najavi (i ostvari) novo poskupljenje, realno je postaviti pitanje: Koliko košta voda? Očigledno još uvijek premalo, jer kako objasniti situaciju u kojoj se u modernom svijetu voda koristi za sve, a u vrlo malom postotku za ono za što je namijenjena – za piće – osnovnu životnu potrebu.

Voda –osnova života ali i trgovački proizvod
Zemlju često nazivamo plavim planetom jer je više od 70% njezine površine pokriveno vodom. Međutim, najveći dio vode – više od 97% je slana voda mora i oceana, a manje od 3% otpada na slatku vodu. Najviše slatke vode \”okovano\” je u ledenjacima, a manjim dijelom teče u rijekama, potocima, nalazi se u jezerima ili pod zemljom. Zbog goleme potrošnje i sve većih onečišćenja, zdrave, čiste vode sve je manje te je zato neki već nazivaju plavim zlatom.
Prema podacima OUN-a danas 1,5 milijarda ljudi nema čistu vodu za piće a u slijedećih 25 godina taj će se broj popeti na oko 5,4 milijarde. Oko 80% oboljenja u zemljama trećeg svijeta prouzročeno je uzimanjem onečišćene vode a oko 4 000 000 ljudi umre godišnje zbog korištenja prljave vode.
Dok su se u 20. stoljeću mnogi ratovi vodili radi nafte, u 21. stoljeću moguće je da će se ratovati najviše radi izvora pitke vode. Mnoge naftne tvrtke umjesto za novim izvorima nafte tragaju danas sve više za izvorima vode. Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO) očekuje da će u 2050. godini oko 70 zemalja patiti zbog nestašice vode.
I sve će se to događati unatoč činjenici da je više od 70 posto Zemljine površine pokriveno vodom. U 21. stoljeću voda će u svjetskoj trgovini zasigurno biti važna roba. U poslovima s vodom već je danas u igri oko 200 milijardi dolara na godinu.
Zna li se da su to poslovi koji pokrivaju samo najbogatije zemlje (oko 7 posto stanovništva), lako je zaključiti kako će se u budućnosti razvijati trgovina vodom. Nije ni nevažna činjenica da se sve više kupuje flaširana pitka voda koja je po svojoj cijeni na stotine puta skuplja od one iz slavine.Zato se treba zapitati – nije li voda iz prirodnog dobra postala proizvod?
Raspodjela potrošnje vode
Kad vode imamo uvijek i u izobilju, ne razmišljamo o njezinoj vrijednosti i važnosti. Voda za većinu ljudi jednostavno izvire iz – slavine. Rijetko razmišljamo o putu koji je voda iz zraka i tla morala prijeći do nas. A još manje o tome kamo odlazi nakon što nestane u odvodnoj cijevi.
Stoga uspoređujući specifične potrošnje u pojedinim zemljama možemo dobiti zapanjujuće rezultate, no bitno je razlučiti potrošnju u kućanstvu i ukupnu potrošnju u što ubrajamo npr.industriju i poljoprivredu.

U razvijenim zemljama dnevna potrošnja pitke vode po glavi stanovnika kreće se od 120 do gotovo 300 litara. SAD je na čelu zemalja s najvećom potrošnjom pitke vode: stanovnik SAD-a potroši oko 295 litara vode na dan, a stanovnik Njemačke oko 128 litara. Za naše podneblje se može uzeti vrijednost od 140-150 litara po osobi. Za piće i kuhanje potroši se 3-6 litara, pranje posuđa 4-7 litara, čišćenje u stanu 5 -10 litara, pranje rublja 20-40 litara, kupanje i tuširanje 30-50 litara. tjelesna higijena bez kupanja 10-15 litara. ispiranje WC-a 20-40 litara. Vidimo da se vrlo mala količina vode potroši za piće i pripremanje obroka, samo 3-6 litara. Svu ostalu vodu koristimo za higijenu tijela, odjeće, prostorija. Samo za ispiranje WC-a, u kanalizaciju otiđe skoro 1/3 sve dnevne potrošnje vode. Industrijska proizvodnja dobara i moderna poljoprivreda troše goleme količine vode: npr., za proizvodnju jednog tetrapaka potroši se oko 5 litara vode, svaka plastična vrećica košta 10-20 litara , svaka limenka 40 litara vode. Kilogram novog papira proguta oko 100 litara vode , dok se za proizvodnju jednog kilograma recikliranog papira potroši 10 litara. Univerzalna primjenjivost vode s jedne strane i neodgovorno ophođenje tim dobrom s druge, dovode do neprestanog smanjivanja zaliha čiste vode.

Preporuke za potrošnju u kućanstvu
Vodokotlići su među glavnim potrošačima vode u kućanstvu, posebno zato što ih veliki postotak nakon nekoliko godina počinje gotovo neprimjetno curiti. Kako kotlići i neispravne slavine cure 24 sata dnevno, koliko god to izgledalo zanemarivo, u konačnici je vrlo skupo.
Prema nekim analizama u velikim zgradama u svakom trenutku se nađe barem 50 posto stanova u kojima nešto curi, pa \’bacanje\’ vode može biti zaslužno i za 30 posto ukupnog mjesečnog računa (malo koja stara zgrada ima brojila za svaki stan pa curenje u tuđem stanu plaćaju svi susjedi). Zato treba dati posebnu pozornost ovom problemu. Na tržištu postoje jednostavni uređaji pomoću kojih se regulira količina vode za ispiranje WC-a. Ugradnjom u vodokotlić, pri svakom ispiranju WC školjke uštedi se do 5 litara vode.

Prije 1950-tih vodokotlići starijeg tipa imali su potrošnju od 25 litara vode i više ( 7 galona) po ispiranju, bez mogućnosti regulacije protoka, a deset godina kasnije naslijedili su ih kotlići sa zapreminom 20-tak) litara (5,5 galona).

Nakon njih je tržište izbacilo 1980-tih vodokotliće sa mogućnosti kontrole ispiranja te sa zapreminom od „svega“ 10-tak litara (3,5 galona) koji su se zadržali do danas. No unatrag nekoliko godina kao standard se nameće „Ultra-low consumption toilettes“ sa potrošnjom od svega 6 litara po ispiranju, te mogućnošću dvostupanjskog ispiranja, odnosno reguliranju istjecanja jačinom pritiska, ovisno o potrebama korisnika.

Moguće uštede kod ovakvih vodokotlića su zamjetne na prvi pogled. Ukoliko se uzme da se prosječna potrošnja EU četveročlanog kućanstva kreće oko 200 m3 vode (oko 150 litara po članu kućanstva po danu), a oko 30 % otpada na ispiranje vodokotlića, jasniji su potencijali ušteda. Još su veće uštede ako se uzme u obzir da je sve donedavno, prosječna potrošnja bila viša od 200 litara po ukućanu po danu, a u nekim zemljama se takva potrošnja održala i do danas.

Stari standardi (koji su uključivali vodokotliće od 20 litara) govore o potrošnji od 112 m3 vode po kućanstvu. Ovakav obračun temelji se na prosjeku od 4 ispiranja vodokotlića dnevno po ukućanu. Razmotrivši takav trend potrošnje sa sadašnjim klasičnim vodokotlićem (11 litara) prosječna godišnja potrošnja kućanstva svela se je na oko 61 m3; i kao takva predstavlja zadovoljavajuću razinu. No instaliranjem modernijih kotlića (6 litara) sa niskim protokom i dvostupanjskom regulacijom ispiranja, modelirana potrošnja za četveročlanu obitelj bila bi manja od 25 m3.

Opravdanost investiranja u ovakvu izmjenu vodokotlića isplati se, jer osim što stari vodokotlići imaju drugačiji sustav ispusta vode, a sa time i veću mogućnost curenja, godišnja ušteda od 36-87 m3, ovisno o tipu starog kotlića; i cijena vode od 11,85 kn/m3 (u Zagrebu; npr.) daje povrat investicije od 6-12 mjeseci.

Higijenske potrebe

Najviše vode se, uz ispiranje WC-a, u kućanstvu potroši na održavanje higijene tijela. Velika potrošnja vode nije znak neke posebne urednosti nego lakomislenog odnosa prema tom dobru. Za kupanje u kadi npr. potrošimo 150-180 litara vode, za tuširanje je potrebno 30 -50 litara.

Neispravne slavine nepotrebno rasipaju vodu i troše novac: samo jedna kap vode u sekundi iz neispravne slavine godišnje daje potrošnju od 6 – 10 000 litara.
Ukoliko ne postoje problemi sa cjevovodom, uvijek se mogu postići uštede vode tako da se smanji pritisak vode u cijeloj kući/stanu montiranjem prigušnice i montiranjem posebnih nastavaka na tuševe i slavine koje smanjuju količinu potrošene vode raspršujući vodu na sitnije kapljice, pa na taj način niti ne primjećujemo da je količina vode manja. Učinkoviti tuš stoji oko 300 kn, a štedi preko 50% vode.

Tokom tuširanja običan tuš troši oko 10 – 15 litara vode po minuti, a ako ne gasimo tuš tokom tuširanja i tuširamo se svaki dan 15 minuta, godišnje potrošimo 50 – 75 m3 vode po osobi. U Zagrebu kubni metar vode (1000 litara) od ove godine stoji 11,85 kn, dakle godišnje na tuširanje potrošimo cca 600 kn. Polovinu tog iznosa mogli smo uštedjeti sa štedljivim tušem, dakle ušteda je 300 kn, što znači da ga jedna osoba isplaćuje za godinu i pol, a najčešće više ljudi koristi isti taj tuš.
Uz to, u isplaćivanje investicije je uračunata samo ušteda vode, a mora se uzeti u obzir da se uštedjelo tople vode, čija cijena grijanja također pridonosi ukupnoj cijeni koja se prepolovljava.

Ukoliko se razmotri ovaj problem; u klasičnom četveročlanom kućanstvu potrošnja vode za održavanje higijene kreće se oko 100-150 m3 . Navedene uštede su višestruke, od smanjenja potrošnje pitke vode, smanjenja troškova za energiju za zagrijavanje potrošne tople vode do jeftinijeg održavanja i veće ugode pri tuširanju.

U mnogim slučajevima su tuševi (uz kupanje u kadi) najveći potrošači tople vode u kućanstvima, sa tog smjera, a porastom cijene energenata i pitke vode od velike važnosti je da se razmotre sve opcije reducirane potrošnje uz višestruke benefite. Dok klasični sustavi imaju i do 18 litara (3-4 galona/ minuti), niskoprotočne glave imaju i do dvostruko manju potrošnju a neki modeli čak i trostruku. Takve glave koriste se manjim protokom sa višim tlakom na izlaznoj jedinici vode (sapnici); odnosno sapnice su uže i učinkovitije raspoređena tako da uz smanjeni protok i potrošnju vode imaju isti ili bolji učinak. Postoje i modeli koji imaju višestruku rotacijsku glavu kojom je moguće regulirati protok vode i opcije otvaranja sapnica ovisno o željenom modalitetu.

U tom su slučaju uštede još veće, jer se samo u jednom od položaja postiže maksimalni protok, dočim je u ostalim slučajevima taj protok jednak 30 – 80 %) nazivnog.
Potencijali ušteda u ovom slučaju biti će očitiji ako se uzme u obzir da se četveročlana obitelj tušira više od 1000 puta godišnje, pa se potrošnja same vode može reducirati od 50 – 80 m3 a potrošnja tople vode se u tom slučaju smanjuje za 30-50 m3. Ovisno o tipu zagrijavanja tople vode, troškovi se mogu smanjiti za oko 500 kn godišnje samo u ovom segmentu, a treba uzeti u obzir da se uz ovakvu potrošnju može kupiti jeftiniji sustav za PTV. Ušteda u pitkoj vodi ovisi od područja do područja ali se za primjerice grad Zagreb, godišnja ušteda sa primjenom ove mjere može kretati od 500 do 700 kuna.

Povrat investicije u ovakvom slučaju je gotovo trenutan, jer se na našem tržištu mogu naći tuševi sa pametnim glavama već od nekoliko stotina kuna ali i do preko tisuću kuna.

Ovaj sustav mjera za uštedu u potrošnji i pripremi STV je, osim u kućanstvima, izrazito primjenjiv u turističkim objektima i odmaralištima zbog svojih karakterističnih režima rada i specifičnih zahtjeva za vodom.

Kod slavina također postoji mnoštvo mjera koje bi smanjile potrošnju energije i vode. Klasična slavina ima protok od 12 – 15 litara u minuti, no sa ugrađenim regulatorima taj se protok može smanjiti za dvostruko. Dvoručne miješalice treba izbjegavati. Sve slavine trebaju imati raspršivač ili perlator, dodatni element za miješanje vode i zraka na samom kraju slavine čime se smanjuje potrošnja vode, a sam mlaz vode je mekaniji i širi.

Osjećaj obilnijeg mlaza također se može ostvariti uređajem za laminarni tok vode koji proizvodi desetke mlazova koji protječu paralelno vrlo blizu jedan drugom. Takav mlaz brže namače objekte i ostvaruje dojam da je protok vode obilniji nego je u stvarnosti. Isto tako zgodno je imati termoregulaciju na slavinama za pranje ruku i održavanje posuđa, jer nije ista količina tople vode potrebna u oba slučaja.

Cijene i gubici vododoopskrbnih sustava

Cijene vode u Hrvatskoj rastu, negdje više negdje manje te ih prati opće negodovanje. Približavanjem Hrvatske Europi, cijene vode će sigurno rasti dok ne postignu vrijednosti koje vladaju u razvijenim EU zemljama. To će se odraziti na ionako nategnute kućne budžete, a industrije će se morati prestrukturirati i prilagoditi uvjetima koji vladaju na tržištu.

U razvijenim europskim zemljama sa ekonomskom cijenom vode potrošnja po glavi stanovnika već se smanjuje na blizu 100 litara na dan, a nerazvijenim, pa nedavno i kod nas, baratalo sa više od 400 litara.

Tu su i gubici u vodovodima koji još uvijek znaju dosizati preko 60%. U aktualnim ekonomskim uvjetima svako povećanje cijena vode izaziva negodovanje socijalno osjetljivog dijela zajednice. Možda bi i dinamika rasta cijena vode danas bila prihvatljivija da su uzete u obzir sve predložene uštede. Na kraju moramo biti svjesni da su poskupljena vode neminovna i da se svako u vlastitoj kući mora okrenu štednji i racionalnom korištenju.

Zagreb na sreću ima dovoljno vode, ali su i svakodnevni gubici golemi te stručnjaci govore o razlici između dignute i potrošene vode i ona iznosi 41,5 posto.

To drugim riječima znači: od 430.000 m3 vode – koliko se dnevno podigne iz zagrebačkih vodocrpilišta – na putu do kućanstava i drugih potrošača iz cjevovoda iscuri čak 178.450 m3 ili po novoj tarifi za građanstvo oko 2 milijuna kuna !!!! Dovoljno je reći da se sa toliko pitke vode (200 milijuna litara) mogu zasigurno utažiti žeđ cijele Etiopije (70 milijuna ljudi).

Razloga je više: od starih dijelova vodoopskrbne mreže još iz doba Franje Josipa II., do visokog tlaka u cjevovodima. Visoki tlak (kao ipak glavni razlog) dobrim je dijelom izravna posljedica zagađenja vodocrpilišta u središtu grada Zagreba u razdoblju od 1960.-1993. i, kao posljedica toga, otvaranja novih vodocrpilišta i do 15 km udaljenih od središta potrošnje.

Stoga je prioritetna zadaća sanacija i optimalizacija vodoopskrbne mreže kako bi se gubici vode sveli na prihvatljivih 15-18 posto. To znači da valja obnoviti stare cjevovode i izgraditi nove magistralne cjevovode, vodospreme i sve ostalo što je neophodno kako bi se racionalno i optimalno gospodarilo pitkom vodom.

Takvi zahvati su iznimno skupi i komplicirani (red veličine 100 mil €), stoga se vodovodi privatiziraju, no u našem slučaju, cijena vode je još uvijek preniska te se investicijski trošak pokriva kreditom koji se otplaćuje od dijela povećanja cijene. Za primjer ostalih metropola koje su privatizirane (ili će biti) gdje je cijena kubnog metra vode oko 3 pa i više eura (Beč, Budimpešta, Sofija, Bukurešt, ….): Nadajmo se ad će se poskupljenja u našim gradovima zaustaviti prije ovih nebeskih granica.

Sustavne akcije ušteda vode

Neki gradovi u svijetu nastoje na više načina smanjiti potrošnju vode. Primjerice, u njemačkom gradu Bremenu postavili su cilj da dnevnu potrošnju vode po stanovniku smanje sa 140 litara, koliko danas troše, na 70 do 80 litara. Do uštede u potrošnji vode u bogatijim zemljama može se doći i višim cijenama pitke vode (te su cijene danas u većini zemalja izrazito niske). Osim toga dosta se vode može uštedjeti unapređenjem sustava natapanja u kojima se danas zbog njihove manjkavosti (zemljani kanali) gubi i do 80 posto upotrijebljene vode. S obzirom na cijene vode u nas i poskupljenja koja su došla ali i još dolaze, razvidno je da će slična situacija biti i kod nas.
www.masmedia.hr