Plinovod prijateljstva

HRVATKSA – »Plavi tok« mogao bi se nametnuti i kao jedna od glavnih tema prosinačkog posjeta Stjepana Mesića Turskoj

Političko i gospodarsko povezivanje Rusije, Italije i Turske dobilo je u četvrtak, otvaranjem plinovoda između ruskih plinskih polja i turske crnomorske luke Samsun, golemi zamah i široki svjetski značaj. Na tom svečanom činu puštanja u rad najdubljeg podmorskog plinovoda na svijetu, u čiju izgradnju je utrošeno 3,2 milijardi dolara, bili su nazočni ruski predsjednik Vladimir Putin te talijanski i turski premijeri Silvio Berlusconi i Recep Tayyip Erdogan. To energetsko postrojenje koji je već dobilo prepoznatljivo ime »Plavi tok«, sigurno u uvjetima sve veće energetske ovisnosti, naročito na Zapadu, ima i prvorazredni politički značaj. Kapaciteti »plinovoda prijateljstva«, kako su ga nazvala trojica državnika, dodatno će se povećavati. Novoizgrađeni plinovod bit će za četiri godine pojačan energetskim »bypassom« iz Kazahstana, a nešto kasnije i Turkmenistana. Energetsko savezništvo Rusije i Turske, koje je svojim sudjelovanjem u zamašnom poslovnom pothvatu potaknula i talijanska tvrtka Eni SpA, moglo bi dobiti nove obzore. Turska, koja se nalazi na iznimno važnoj strategijskoj lokaciji, želi postati svjetska energetska žila kucavica. U planu je i izgradnja drugog kraka plinovoda koji bi iz Rusije, preko Turske, vodio do Italije, jugoistočne Europe i Izraela.

Turski premijer Erdogan rekao je na »trojnoj svečanosti« u Samsunu da će »Plavi tok«, koji trenutno vodi do Ankare, biti produžen do turske sredozemne luke Ceyhan. Tu inače završavaju i dva kraka iračkog naftovoda. Na taj način, Ceyhan se nastoji pretvoriti svjetski trgovačko-energetski centar. Vjeruje se da bi u svemu tome koristi mogla imati i Hrvatska. Očekuje se da bi se »Plavi tok« mogao nametnuti i kao jedna od glavnih tema tijekom predstojeće prosinačkog posjeta Stjepana Mesića Turskoj. Zamjetno je, kako u petak piše istanbulski list Hürriyet, da washingtonska administracija nije bila naklonjena izgradnji plinovoda ispod Crnog mora. Washington je, naime, upozorio Ankaru da bi to moglo dovesti do povećane energetske ovisnosti Turske o Rusiji. Ta najveća euroazijska zemlja već osigurava 60 posto turskih plinskih i 20 posto naftnih potreba. Trgovinska razmjena dviju zemalja dostigla je već 15 milijardi dolara, a taj bi se iznos za nekoliko godina, kako tvrdi Putin, mogao udvostručiti. Salih Konjhodžić

]]>