Počinje proizvodnja biodizela u Ozlju

OZALJ – Vlado Rožić, vlasnik pogona kapaciteta 30.000 tona, kaže da će se gorivo izvoziti u Austriju i Italiju, a sličan pogon planira se i u Sisačkoj županiji

Rekordne cijene nafte i mračna perspektiva za postojeće izvore goriva sve više nameću potrebu okretanja alternativnim gorivima. Europska regulativa nalaže da zemlje članice EU do 2020. godine trebaju 20 posto tradicionlanih fosilnih goriva u prometu zamijeniti biogorivima poput biodizela, bioetanola, bioplina, biovodika, a to je obveza i za zemlje kandidate za prijam u EU, među kojima je i Hrvatska.

Od uljarica i masti Do 2005. biogorivo u EU trebalo je sudjelovati s barem dva posto u ukupnom udjelu goriva, a zatim bi se udio u svakoj članici povećavao i do 2010. godine dosegnuo 5,75 posto. Vladinom Uredbom o kakvoći biogoriva i Hrvatska je postavila cilj da do kraja 2010. rabi 5,75 posto biogoriva u ukupnoj potrošnji goriva. Iako se već duže vrijeme u poslovnoj javnosti govori o uporabi biodizela, u Hrvatskoj je za sada samo jedan pogon za proizvodnju biodizela, i to u Ozlju, kapaciteta 30.000 tona. Vlasnik pogona Vlado Rožić izjavio je za agenciju Hinu da bi danas trebala početi proizvodnja te da će se proizvedeni biodizel izvoziti u Austriju i Italiju. Biodizel se dobiva od otpadnoga jestivog ulja, dobivenog od uljarica (uljane repice, soje, suncokreta, kukuruza, palme) i od životinjskih masti. Posebno je važno što se dobiva od otpadnih jestivih ulja koja nastaju u pripremi hrane u hotelima, ugostiteljstvu i kućanstvima. Ta ulja inače završavaju u kanalizaciji, a njihovim primjerenim skupljanjem uvelike bi se uštedjelo na pročišćavanju otpadnih voda. Biogorivo zamjenjuje fosilna goriva i tako znatno smanjuje nastanak stakleničkog plina ugljičnog dioksida, ali i drugih onečišćivača poput sumpornog dioksida, čestica i hlapivih organskih spojeva koji onečišćuju zrak. Zagrebačka tvrtka Ekonerg – Institut za energetiku i zaštitu okoliša već neko vrijeme provodi projekt “Uvođenje biodizela u javni gradski prijevoz grada Zagreba”. Studija izvodljivosti trebala bi biti završena potkraj ovog mjeseca, a trenutno je revidiraju austrijski stručnjaci, kako je nedavno objasnila voditeljica projekta Snježana Fijan-Parlov. Istraživanja pokazuju da Zagreb na godinu “proizvede” više od 1,400.000 litara otpadnoga jestivog ulja samo iz hotela, restorana i ostalih poslovnih subjekata te oko 1,600.000 iz kućanstava. Količina biodizela proizvedena od toga otpadnog jestivog ulja dostatna je za vožnju 80 gradskih autobusa cijele godine.

Neobrađena zemlja Potporu biodizelu daje i politika, pa tako zamjenica sisačke županice Marijana Petir (HSS) kaže da je proizvodnja biodizela bila sastavni dio predizbornog programa HSS-a koji je prihvatila i koalicija u toj županiji. Dok se ne izgradi pogon u Sisačko-moslavačkoj županiji, sva bi ulja, od uljane repice i otpadna jestiva ulja, otkupljivao vlasnik pogona u Ozlju, dodala je, podsjetivši da je u proljeće prošle godine sa Zagrebom dogovorena suradnja. Osim preradbe svojih otpadnih jestivih ulja, županija je spremna proizvoditi i uljanu repicu jer ima mnogo neobrađene zemlje. Obje sirovine obrađivale bi se u tvornici biodizela koju bi trebalo izgraditi na području Sisačke županije. Studija izvodljivosti i Studija utjecaja na okoliš bit će presudne u odabiru lokacije u Sisačkoj županiji, a financirale bi se iz županijskog proračuna i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, rekla je dožupanica Petir. To bi omogućilo zapošljavanje većeg broja ljudi i potaknulo razvoj poljoprivrede u županiji u kojoj je od 185.455 hektara obradive zemlje neobrađeno 72.268 hektara, odnosno oko 40 posto. Država proizvođačima isplaćuje 2250 kuna poticaja po hektaru za uzgoj uljane repice, ali, naglašava Petir, županija je spremna uvesti i dodatne poticaje. Za proizvodnju biodizela zainteresirane su IPK Tvornica ulja Čepin i Ina koje su prošle godine i potpisale sporazum. (H) Izvor: www.poslovni.hr

]]>