Podna obloga

Kao i svaki drugi detalj kuće, podne obloge imaju svoje zakonitosti koje se često krše zbog privremene ljepote ili cijene. Zbog prirođene konzervativnosti, prosječan investitor koji sam diktira odabir materijala neće puno pogriješiti pri odabiru podnih obloga. Parket u sobama, pločice u hodniku i kupaonici, kvalitetnije pločice otporne na vodu na balkonu, i to je uglavnom to.

Keramičke pločice su od 15. stoljeća postale poželjan dekorativan dio bogatijih kuća u Europi. Talijanska fajansa, španjolska majolika ili pločice iz nizozemskog Delfta ljeti su hladile, a zimi zadržavale toplinu u prostoriji. U 18. i 19. stoljeću je postalo pomodno te iste pločice stavljati na zidove ili na krov, naročito u Španjolskoj i Francuskoj. Tek na kraju 19. stoljeća pločice su se počele masovno proizvoditi i postale su dohvatljive za sve slojeve društva.

Pločice se proizvode od gline pomiješane s kaolinom, kvarcom, kredom i glinencom, koja se potom preša ili ekstrudira i na kraju peče na visokim temperaturama (od 1000º do 1200ºC). Ovisno o mješavini i temperaturi pečenja više ili manje su porozne. Mogu se površinski bojiti ili glazirati, i tu može nastati problem jer se za određene boje koristi olovo ili drugi toksični dodaci. Sve dok je pločica neoštećena, ne postoji opasnost za zdravlje. Također, u jednom razdoblju (do početka 1980-ih godina) za smjesu gline se koristilo radioaktivno crveno blato koje je otpadak pri proizvodnji aluminija, a uran se koristio pri proizvodnji crvene, žute ili smeđe boje kod glaziranih pločica.

Pločice od terakote se peku na nižim temperaturama (oko 900ºC) i načinjene su od čiste gline. Zbog veće poroznosti naknadno se tretiraju silikonom, iako je bolje koristiti prirodne voskove i ulja. Obično su crvene boje zbog visokog postotka željeznog oksida i zbog prirodnog materijala od kojeg su napravljene balansiraju mikroklimu u prostoriji. S druge strane, mana terakota pločica je da se oko njih treba više potruditi kod održavanja podova, što ih stavlja u ekonomski manje prihvatljive materijale. Terakota se ne može polagati u kupaonici zbog visokog postotka vlage i vode.

Kameni pod

Dobar izbor za podne obloge u stanu ili kući je prirodni kamen koji ovisno o lokaciji gdje se vadi, može biti ekološki vrlo prihvatljiv. U Hrvatskoj dominiraju karbonatne stijene (vapnenci, dolomiti, lapori), i kao obloge su ekološki prihvatljive. Neke druge vrste kamena koji imaju vulkansko podrijetlo često sadrže radioaktivne tvari poput urana, radona ili torija. Još jedna neekološka stavka može odbiti korištenje kamena: korisnici i arhitekti eksperimentiraju kamenom koji se možda vadi na drugom kraju svijeta, zbog sve većeg pritiska za korištenjem vizualno prihvatljivih kamenih obloga. Ma koliko osnovna cijena bila niska, koristi se velika energija za prijevoz takvog materijala, što ne spada u održivi razvoj. Također je otužno gledati kamenolome koji stvaraju velike \’rane\’ na površini Zemlje.

Sintetički podovi

Velik je broj podova u našim domovima prekriven sintetičkim materijalima. Najčešće je to PVC koji s vremenom ispušta štetne sastojke što djeluju na respiratorni sustav. Većina ljudi je svjesna opasnosti od PVC-a kao građevinskog materijala, ali ga prihvaćaju kao nužno zlo koje je skupo ukloniti iz teško stečenog doma. Ukoliko se zapali, PVC otpušta toksičan dim koji kontaminira cijelu zgradu. Često su se prije ugrađivale vinil-azbestne ploče.

Mnogi ih domovi u Hrvatskoj još imaju, i dok u zapadnim zemljama postoje tvrtke koju su specijalizirane samo za uklanjanje azbestnih ploča (bilo s krova ili iz prostorija), kod nas je još uvijek dopuštena i proizvodnja azbestnih proizvoda iako samo suluda osoba može koristiti tako štetan proizvod. Nije u pitanju samo cijena zamjene tako štetnih materijala, već i niska razina svijesti korisnika koji i nakon što su bezbroj puta čuli i uvjerili se koliko su neki materijali štetni, također i njihovoj djeci, i dalje ih koriste u gradnji. Bedasto, nema što.

Za razliku od drugih umjetnih materijala. Guma je ekološki prihvatljiva iako se ponekad koriste i štetni aditivi u proizvodnji. Gumeni podovi su dugotrajniji od PVC obloga i lako ih je održavati.

Pluto, linoleum i drvo

Prirodni pluto se oblikuje u ploče pod visokim pritiskom i temperaturom s dodatkom prirodnih ili sintetskih smola. Zbog topline i dobre zvučne izolacije, pluteni podovi imaju svoje tržište. Ponekad se oblažu voskom, lakom ili PVC-om, što ih čini sličnim ostalim plastičnim podovima. Nažalost, tako se stvaraju zdravstveni problemi ljudima koji su alergijski osjetljivi na umjetne materijale. Još jedna mana tih podova je neosjetljivost na vodu i vlagu.

Linoleum je, što mnogi ljudi ne znaju, prirodna podna obloga kojoj je osnova jutena tkanina na koju se utiskuje smjesa linoksina, lanenog ulja, kolofonija i mljevenog pluta. Druga strana se štiti uljanom bojom. Linoleum je loš vodič topline i zvuka, i ne stvara elektrostatički naboj. Ponekad se koriste vezivne trake od PVC-a za spoj dviju ploča linoleuma. Kod linoleuma često dolazi do problema slično kao kod stiropora. Zbog brzine proizvodnje i želje da se što prije zaradi, neki materijali (poput linoleuma ili stiropora) moraju odležati u skladištu jedno vrijeme kako bi se stabilizirali kemijski procesi u proizvodu. Ukoliko se ubrza ugradnja neodležanog proizvoda, postoji mogućnost udisanja aldehida koji su proizvod oksidacije lanenog ulja, a mogu iritirati nosnice ne samo jakim mrisom, nego mogu i uspavati svojim narkotičkim djelovanjem.

Drvo je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, ekološki prihvatljiv materijal. Toplo pod nogama, lijepo za vidjeti, ugodno za dodirnuti. I ne spada u skupinu pretjerano skupih proizvoda. Sve češće se koriste egzotične vrste drva koje su otporne na vodu, poput tikovine, a mogu se polagati i na otvorenim površinama. Drveni pod može izdržati dugi niz godina bez velikog ulaganja i održavanja, a ljepota takvih parketnih obloga je neusporediva s bilo kojim umjetnim materijalom. To se posebno odnosi na sve popularnije, ponajprije zbog cijene, laminatne podove koji sadrže malo ili nimalo drva i samo se završni sloj obradi kako bi podsjećao na drvo. Osim jednostavnog polaganja, ti podovi se lako oštećuju, neugodni su za hodanje i štetni za zdravlje.

Priroda u interijerima

Obilje materijala lako zaslijepi neuka korisnika. Niske cijene i još niža kvaliteta je moto koji prodaje robu. Zaboravlja se da čak ni interijer nije jednostavno i jeftino često mijenjati kada otkrijemo da pojedini materijal nije ono za što smo dali novac. Čovjek se najugodnije osjeća u prostoru izgrađenom i obloženom prirodnim materijalima. A to je valjda i cilj gradnje svakog doma.

Izvor: www.masmedia.hr

]]>