Podstrana umire od srama

PODSTRANA – Stara Podstrana jedno je od najljepših sela u Dalmaciji. Točnije govoreći bila je jedno od najljepših sela. Doskora će se govoriti bila je selo.

Stara Podstrana jedno je od najljepših sela u Dalmaciji o kojoj će se doskora govoriti da je – bila selo. Jer svakim danom nepovratno nestaje kameno čudo s južnih obronaka Mosora s pogledom na Split i srednjodalmatinske otoke. Hrvatskom prokletstvu bespravne gradnje jednostavno se ne može stati na kraj, i drevne kuće od bijeloga klesanca praznim očima mogu samo bespomoćno promatrati kako njihov svijet zauvijek nestaje i kako ih guše kubici betona kojim se nesmiljeno zalijeva komad Dalmacije kakva je nekoć bila

Stara Podstrana jedno je od najljepših sela u Dalmaciji. Točnije govoreći bila je jedno od najljepših sela. Doskora će se govoriti bila je selo. Jer upravo pred našim očima, svakim danom nepovratno nestaje kameno čudo s južnih obronaka Mosora. S pogledom na Split i srednjodalmatinske otoke kakav se ne može ispisati. Hrvatskom prokletstvu bespravne gradnje jednostavno se ne može stati na kraj, i drevne kuće od bijeloga klesanca praznim očima mogu samo bespomoćno promatrati kako njihov svijet zauvijek nestaje i kako ih guše kubici betona kojim se nesmiljeno zalijeva komad Dalmacije kakva je nekoć bila, na samo desetak kilometara od Splita. I svih njegovih inspektorata, službi, odsjeka i paragrafa. Selo je zaštitila Splitsko-dalmatinska županija kao jedinstveno etno-ekoselo, štite ga konzervatori kao vrijednu povijesnu cjelinu, općina Podstrana njime se ponosi… Uzalud!

Čim počne uspon uz razrovanu asfaltnu cestu koja vijuga uz kosu Mosora počinju se redati slike katastrofe; vikendice od bloketa i crvene cigle, neožbukane i očito bespravne, nedovršene, a vjerojatno nikad neće ni biti dovršene. Na ulazu u mjesto ista slika, tako ružne kuće rijetko se gdje mogu vidjeti, a u Gornjoj Podstrani beton se prelijeva i križa sa starim balaturama, ulazi u gustirne, zagadio je vrtle… — Dobro nam je poznato koliki problem ima Gornja Podstrana s bespravnim gradnjama koje su se zavukle gotovo po čitavom mjestu, i nagrdile ambijentalnu arhitekturu. Ne bi za to trebalo kriviti tih par desetaka stanovnika koji su još preostali tamo, njima trebaju lokalne vlasti dati pravi naputak kako i gdje graditi. Za sve što se gradi u zaštićenim povijesnim cjelinama potrebno je dobiti mišljenje konzervatora, ali nas najčešće nitko i ne pita, osobito ako se radi o selu, gdje nema svakodnevnog nadzora – kaže nam etnologinja-konzervatorica Dinka Đeldum iz splitskog Konzervatorskog odjela.

Načelnik općine Podstrana Mario Tomasović drži, pak, kako Općina nije kriva za bespravnu gradnju u etnoselu, nego neredoviti posjeti državnih inspektora. — Upozoravali smo Državni inspektorat na brojne bespravne gradnje i uništavanje starih kuća, ali nikakve reakcije nije bilo! Vjerujte, gotovo sa sigurnošću bih mogao tvrditi da bespravni graditelji nisu podstranskih šezdesetak stanovnika, nego brojni vikendaši iz Splita, koje nije briga za ljepotu mjesta u kojemu grade bez ikakva nadzora – mišljenja je Tomasović, komentirajući kako bi se i Županija trebala više angažirati u brizi za Staru Podstranu, kad ju je već proglasila zaštićenim ambijentom. Nekoliko županijskih ureda bavilo se osmišljavanjem programa pomoći napuštenim selima ovog područja, pa se tako Podstrana našla u društvu s Humcem na Hvaru, Murvicom na Braču, Kokorićima kod Vrgorca… — Naša je ideja da se ljudima koji su ostali u tim selima omogući komercijalni interes, a zasad je najlakše preko turizma. Odnosi se to na posjete grupa gostiju, na razvijanje ekološke poljoprivrede, ali spremni smo pomoći i na druge načine, primjerice dodjelom bespovratnih poticaja za različite aktivnosti koje bi dovele život u ta mjesta, pomogli bismo izradu urbanističkih planova, konzervatorskih studija, marketinških planova – objašnjava Božo Sinčić iz Županijskog ureda za gospodarstvo.

Iz ureda se vraćamo u Gornju Podstranu, gdje je svoj doprinos nagrđivanju ambijenta dala i politika, naime, zidovi dviju crkava, svetog Ante i Bezgrešnog Začeća, te velike Čitovnice, jedne od najskladnijih kamenih kuća u Dalmaciji, išarane su stranačkim simbolima. Ipak, nije sve tako crno, nekoliko ljudi obnovilo je stare kuće na svoju inicijativu. — Ja san tija kamen, jer u betonu ne bi bila tako lipa. Taj kamen košta me 30 iljada maraka, ali ne žalim, neka je kuća uklopljena među ostale, jer se naslanja na kuću moga dida iz 1909. godine. Nisan tija prodat, nisan tija napustit, za tri godine vratit ću se iz Njemačke i ovde živit, na svojoj didovini – idilično će Frane Gavranić, a tridesetak metara dalje, staru kamenu dvokatnicu na izvoran način rekonstruiraju i Ružići. Do zvonika crkve svetoga Ante još je jedna primjerno obnovljena kuća, u vlaništvu Bernarde Spremo, koja se u Staru Podstranu zaljubila prije trideset godina.

— Tad je to bio raj, i sad je. Na žalost, stare kuće propadaju jer imaju po dvadeset vlasnika i nitko ne želi prodat, pa tako i onaj tko bi htio obnavljati, ne može. Veliki je problem što nemamo vode, tek svaki peti dan imamo pravo napuniti cisterne iz obližnjeg izvora. Ali čujemo da je Kerum kupio staru školu, možda nam sad krene nabolje, on će se sigurno pobrinuti da dođe voda – nada se Bernarda, jedna od stanovnica mjesta s najljepšim pogledom i najtužnijom sudbinom u Dalmaciji. piše Damir ŠARAC snimio Nikola VILIĆ Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr