Poslodavci ukradu više od 90 tisuća radnih mjesta

ZAGREB – Hrvatski radnici godišnje odrade 3,7 milijuna neplaćenih prekovremenih radnih sati, a da se taj višak sati pretvori u plaćeni rad, radilo bi se o broju novozaposlenih od 91.400 osoba – ovaj skandalozan podatak iznio je na okruglom stolu SDP-a o pravima radnika glavni ekonomist Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mario Švigir.

Iako je baš ovih dana ponovno aktualizirana tema radničkih prava, upravo je ova rečenica bila povod da istražimo prave pokazatelje uvjeta u kojima danas žive “oni koji žive od svoga rada”, kako bi političke stranke eufemistički nazvale obične “šljakere”. Prema podacima iz redova sindikata i nekih stranaka, danas u Hrvatskoj ukupno 62 posto svih zaposlenih koji dobivaju plaću dobiva osobni dohodak manji od državnog prosjeka, koji se kreće oko četiri i pol tisuće kuna. Pritom čak 24 posto ukupno zaposlenih prima između tri i četiri tisuće kuna mjesečno, a poznato je da sindikalna košarica pokazuje kako je četveročlanoj obitelj potrebno više nego dvostruko za zadovoljavanje minimalnih potreba. Tradicionalno su najmanje plaće u sektoru tekstilne industrije – 2.300 kuna, a najviše u proizvodnji računala, financijskom posredovanju i zračnom prijevozu, do prosjeka od 7.600 kuna.

NA POSLU I 20 SATI DNEVNO – Primjenom teoretske pretpostavke da se većina poslova dobrom organizacijom može obaviti u zakonom definiranom osmosatnom radnom vremenu, ustanovljen je ukupan fond prekovremenih radnih sati u iznosu od tri milijuna i gotovo sedamsto tisuća sati. Kad bi to preračunali, odnosno ako bi poslodavci pošteno plaćali ljude za njihov rad, to bi otvorilo još gotovo sto tisuća radnih mjesta – ponavlja Švigir. Upozorava da neki radnici u Hrvatskoj dnevno rade i do 20 sati – najčešće u trgovini, i to u nekim vršnim razdobljima kada pojačano rade skladišta, ali i u građevinarstvu i ugostiteljstvu. Na pitanje kako spriječiti ovakvu eksploataciju radnika i potaknuti inspekcije da počnu raditi svoj posao, Švigir govori da postojeći Zakon o radu ne nudi prave odgovore na ove probleme te kako očito nedostaje jedan novi zakon koji bi omogućio da se sankcioniraju poslodavci koji zakidaju svoje djelatnike. To bi trebao biti zakon o radnim evidencijama koji bi poslodavce natjerao da brižno vode evidenciju o vremenu koje radnik provodi u tvrtki, i sukladno tome ih i plati. BEZ EVIDENCIJE RADA – Inspekcija nema danas na osnovi čega utvrditi koliko je točno radnik bio na radnom mjestu pa mu ni plaća ne može biti realno obračunata. Sadašnji Zakon o radu ne tretira prekovremeni rad kao rad koji treba ekstra platiti. U slučaju donošenja zakona o evidencijama, inspektor koji u tvrtku uđe nakon 16 sati, to jest nakon završetka radnog vremena, mogao bi odmah odrezati kaznu poslodavcu za sve radnike koje ondje zatekne – kaže Švigir. Isto je i s nedjeljama, koje mogu riješiti kvalitetni kolektivni ugovori, ali čiju provedbu inspekcija treba redovito i dosljedno kontrolirati. Sada pak uopće nema realne evidencije o tome. – U našem društvu čini se da neki poslodavci previše gledaju američke filmove, u kojima radnici do pola noći sjede u uredima. Ali, zaboravljaju da su Amerikanci za to debelo plaćeni. O.K., možemo mi biti i na razini 19. stoljeća, ali sjetimo se da se tada umiralo u četrdesetima – kaže sindikalac Švigir. Izvor: www.Glas-Slavonije.hr

]]>