Potpisani ugovor nestao u ladicama?

Hrvatska – Nakon što smo izabrani na natječaju, iz Ministarstva zaštite okoliša stigao nam je ugovor o izradi projekta na potpis. Mi smo potpisali taj ugovor i poslali ga natrag u Ministarstvo, međutim nikada ga više nismo dobili natrag, tako da u stvari ne znamo što se dogodilo – kaže Mirjana Čerškov-Klika, zamjenica direktora tvrtke Apo

U specijaliziranoj tvrtki za uklanjanje opasnog otpada i zaštitu okoliša Apo d.d. iz Zagreba, koja je izabrana na natječaju za izbor projekta sanacije lužnatih bazena bivše Tvornice glinice Jadral kod Obrovca i koja je iz Ministarstva zaštite okoliša dobila na potpis ugovor za izradu programa, ne znaju što se dalje dogodilo s tim projektom i u kojoj se fazi on nalazi. Zamjenica direktora Apo-a Mirjana Čerškov-Klika kazala nam je kako i njih u tvrtki zanima što se dogodilo s projektom sanacije lužnatih bazena kod Obrovca, te da o tome nemaju nikakvih povratnih informacija iz Ministarstva za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. – Nakon što smo izabrani na natječaju, iz Ministarstva nam je stigao ugovor o izradi projekta na potpis. Mi smo potpisali taj ugovor i poslali ga natrag u Ministarstvo, međutim nikada ga više nismo dobili natrag, tako da u stvari ne znamo što se dogodilo – kaže Čerškov-Klika. Nakon izbora na javnom natječaju bilo je i žalbi nekih tvrtki, međutim one su odbijene kao neosnovane i trebao je uslijediti potpis ugovora s Ministarstvom, nakon čega je trebao biti raspisan natječaj za sanaciju bazena prema izrađenom projektu na koji se Apo također namjeravao javiti. Postupak je pokrenut, ali je očito zastao. Da se nastavilo, moglo je već pola posla biti obavljeno, međutim zbog nekog se razloga stalo, a zbog čega, trebalo bi pitati Ministarstvo – kažu u Apo-u.

Glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša nije se, međutim, mogla dobiti na telefon. Na web stranicama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je trebao financirati sanaciju, navodi se “kako je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, na inicijativu ministrice zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marine Matulović-Dropulić, pokrenuo aktivnosti vezane za sanaciju bazena s ostacima lužine i drugih štetnih tvari na lokaciji bivše tvornice glinice kod Obrovca” te “da je za očekivanje da će Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u što kraćem vremenu raspisati natječaj za prikupljanje ponuda tehnološkog rješenja, odnosno načina i metodologije saniranja kao i odabira izvođača, te zajedno s Fondom provesti postupak zbrinjavanja otpadne lužnate vode i crvenog mulja”. Ni traga informaciji da je natječaj već proveden, projekt izabran te da je sada trebalo ići dalje, u provedbu natječaja. Prema informacijama koje smo dobili na terenu, iz neslužbenih, ali pouzdanih izvora, provedba natječaja je zastala jer se navodno više tvrtki žalilo na način provedbe natječaja i izbor najpovoljnije ponude. Iako su pristigle ponude ocjenjivali stručnjaci iz tih područja, radilo se ustvari o istim ljudima koji su preko raznih tvrtki slali vlastite ponude na natječaj. U takvom izbornom “kupusu” stvari su se očito zamrsile do kraja, pa je projekt zastao u realizaciji, a od nadležnih – ni glasa o raspletu projekta sanacije lužnatih bazena.

Ne bi problem sa zastojem projekta bio toliko ozbiljan da se ne radi o jednom od devet najvećih ekoloških zagađivača u Hrvatskoj, s lužinom koja je toliko opasna da je okoliš pretvorila u crvenu beživotnu površinu koja viši sliči na Mars, nego na dalmatinski kamenjar, te da se prije nekoliko mjeseci nije dogodila još jedna havarija na postrojenjima jednoga od bazena. Naš nam izvor potvrđuje da su – najvjerojatnije skupljači staroga željeza – ispilali i odnijeli na desetke metara željeznih cijevi koje su višak lužnate vode iz bazena sprovodile natrag u spremnike u krugu bivše tvornice. Sada, kad su cijevi oštećene, višak vode s lužinom izlijeva se u okoliš, a iz njega dospijeva i u rijeku Zrmanju te u more. Drugi ekoincident prouzročen je ljudskom pogreškom, kada je tvrtka Sava promet, koja radi na demontaži metalnih dijelova Jadrala, ispumpala lužinu iz jednog od metalnih spremnika u bazen, čime je povećana koncentracija lužnatosti, a i crijevo je na jednome mjestu puklo pa je manja količina lužine dospjela u tlo. Što bi se dogodilo da dotrajale stijenke bazena popuste i čitav sadržaj završi u kraškom tlu – bolje je i ne zamisliti. U takvoj ekosituaciji petljanje s natječajima i zastoj u provedbi sanacije, za koju je navodno osiguran i novac, zbilja je neodgovorno trošenje vremena. A izbjegavanje odgovora na novinarska pitanja rješenju problema – sigurno neće pomoći! Mišel KALAJŽIĆ Izvor: Slobodna Dalmacija www.slobodnadalmacija.hr

Natječaj

Ponude na javni natječaj prošle godine dostavili su: VIROTEC INTERNATIONAL Ltd., Australija, Zdenko Ceraj, Treće poljanice 1, 10040 Zagreb, BRODARSKI INSTITUT, Av. V. Holjevca 20, Zagreb, ACT d.o.o., Prilesje, Zagreb, RIJEKATANK d.o.o., Kružna 10, Rijeka, APO d.o.o., Savska 41/IV., Zagreb, MAŠINOPROJEKT d.o.o., Braće Domany 8, Zagreb, HIDROELEKTRA-PROJEKT, Čazmanska 2, Zagreb, ECOINA d.o.o., SR Njemačke 10, Zagreb, EKO-MONITORING, Kućanska 15, Varaždin, i IND-EKO, Korzo 40/II., Rijeka. Tvrtka VIROTEC INTERNATIONAL Ltd. nije dostavila kompletnu dokumentaciju, a financijski najpovoljnija ponuda bila je HIDROELEKTRE i iznosila je 147.000 kuna, dok je najskuplja bila RIJEKATANKA u iznosu od 670.000 kuna.

Kuhinje

]]>