Prirodna regulacija zraka

Devetnaest kilometara debeli atmosferski sloj okružuje našu planetu. On se sastoji 78% od dušika, 21% od kisika, a u preostalih 1% ulaze argon, helij, ugljični dioksid i drugi plinovi. Koliko znamo u atmosferi također nalazimo značajnu količinu vodene pare, kao i određeni nepoželjan udio različitih onečišćenja. Prilikom svakog udisaja ljudskoga tijela, ono iskoristi svega oko jednu petinu udahnutog kisika, dok se preostali dio kisika i ostalih udahnutih plinova, vodena para, kao i otpadni ugljični dioksid izdahnu. Odrasli čovjek udahne prosječno oko 16 puta u minuti, a svaki puta količina udahnutog zraka iznosi oko pola litre.

To znači da svakodnevno odrasla osoba udahne oko 9100 litara zraka. Za vrijeme normalnog disanja struja zraka putuje brzinom od približno 80 km na sat, a za vrijeme kihanja ili kašljanja ta se brzina može povećati i na 1200 km na sat. Maksimalna količina zraka koju čovjek može udahnuti i izdahnuti odjednom naziva se vitalnim kapacitetom. Prirodan i svjež zrak od iznimnog je značaja za zdravlje i život ljudi. Nekoliko čimbenika može negativno utjecati na vitalni kapacitet čovjeka: pušenje, onečišćenje zraka, pogrešno tjelesno držanje, fizička neaktivnost, pretilost i nedovoljna dubina udisaja.

Prozorski sistemi i njihova uloga u provjetravanju

Danas kada velika većina građana živi u stambenim zgradama i zakonom su propisana pravila gradnje po pitanju provjetravanja prostora zgrade. Tako npr. svaka stambena zgrada mora biti projektirana i izgrađena na način da građevni dijelovi koji čine omotač grijanog prostora zgrade, uključivo možebitne spojnice između pojedinih građevnih dijelova i prozirne elemente koji nemaju mogućnost otvaranja, budu zrakonepropusni u skladu s dosegnutim stupnjem razvoja tehnike i tehnologije u vrijeme izrade projekta. Također, bitna je zrakopropusnost reški prozora, balkonskih vrata i krovnih prozora mora ispuniti zahtjeve propisane hrvatskim normama. Osim toga svaka zgrada mora biti projektirana i izgrađena na način da se osigura minimalno provjetravanje prostora zgrade koje je potrebno iz dva razloga: kako se ne bi ugrozila higijena i zdravstveni uvjeti ljudi te radi mogućeg korištenja uređaja za grijanje s otvorenim plamenom.

Broj izmjena unutarnjeg zraka s vanjskim zrakom u stambenoj zgradi treba iznositi najmanje n = 0,5 h-1 Za provjetravanje stambenog prostora na prirodan način koristimo u najvećoj mjeri prozore. Okretanje ručke prozora prema gore i otvaranje prozora ukoso, na «oberlicht» kako bi to hrvatski rekli, dakle samo gornjeg dijela prozora, predstavlja radnju koju ponavljamo bezbroj puta u našim domovima. Otklopno zaokretni prozori najomiljeniji su u domovima mnogih ljudi kada se radi o vanjskoj stolariji i ujedno jedni od najprodavanijih uopće.

No istini za volju oni nisu i jedini. Alternativa postoji i za njih. Upravo su proizvođači drvenih, PVC i drveno-aluminijskih prozora razvili inovativne prozorske sustave koje njihove visokovrijedne proizvode čine još atraktivnijima. Prozori se ne moraju otvarati jednim krilom samo u stranu, nego se mogu otvarati i prema gore. Tako se u pravilu donje krilo povlači prema gore i to preko gornjeg krila. Nove tehnike usavršile su suvremene prozorske sustave, izbacivajući sve nepotrebne dijelove, i omogućile su vrlo praktičan način upotrebe i gotovo neograničen vijek korištenja ovakvih prozorskih rješenja.

Praktična strana: već kod provjetravanja ovakva prozorska rješenja ne zahtijevaju dodatan prostor niti ih može neočekivano zalupiti vjetar. „Lebdeći ili roto prozori“ kod otvaranja se okreću oko središnje osi i na taj način mogu zauzeti najrazličitiji položaj.

Moguće ih je okrenuti za 180° i na taj način vrlo pojednostaviti čišćenje. Kod nas su u Hrvatskoj ovi prozori poznati kao krovni prozori. Osim toga ovi su prozori pogodni i za postavljanje na velikim površinama. Pored ostalog postoje i izvedbe u ovalnom i okruglom obliku.

Poslovne zgrade danas se najčešće izvode s pročeljima koja u svom izgledu imaju velike količine stakla. Staklena pročelja postala su standard u svijetu. Njihova transparentnost iziskuje i rješenja koja moraju zadovoljiti standarde toplinske i zvučne izolacije, a važno je riješiti i problem provjetravanja

Vjetar

Prirodna ventilacija kojom se kuće održavaju na ugodnoj temperaturi tijekom ljeta postiže se pomoću vjetra i tzv. dimnjak efekta. Vjetar će strujati kroz zgrade i kuće ovisno o njegovoj orijentaciji prema istima. To znači da toplina koja se nakupi tijekom dana u kućama i zgradama se može izbaciti tijekom noći ventilacijom što posebno vrijedi za suhe klime. Ta se startegija može koristiti sve dokle vlažnost u unutrašnjosti kuće ne postane neugodno visoka.

Ovisno o dizajnu kuće ili zgrade i smjeru vjetra, može se staviti ograda ili niz stabala pokraj obližnjeg prozora čime se stvara prepreka vjetru što za posljedicu ima da zrak ili ulazi ili izlazi kroz obližnji prozor. Ako vjetar puše usporedno sa zidom stvaraju se zone niskog tlaka čime se zrak istiskuje iz unutrašnjosti. Efekt dimnjaka se postiže kada hladni zrak ulazi u zgradu na prvom katu ili podrumu, absorbira toplinu u sobama, te se uzdiže i izlazi van iz zgrade kroz prozore koji se nalaze u gornjim dijelovima zgrade. Ovo stvara niži tlak zraka što za posljedicu ima da zrak ulazi kroz prozore u doljnjem dijelu zgrade.

Koristeći prozore i vrata možemo stvoriti poprečnu ventilaciju, tako da namještajući veličinu i lokaciju otvora prozračujemo različite dijelove zgrade. Ako su otvori na zgradi ili kući postavljeni nasuprot jedno drugom, onda se prozračuju samo prostor između njih, dok ako zrak mora proći dulji put između ulaza i izlaza iz zgrade mnogo se veći prostor prozrači. Tako da je potrebno pojedine prozore zatvoriti ako smetaju prolasku zraka koji prolazi dulji put. Dobro je koristiti male prozore za ulazak zraka u zgradu, a veće prozore za izlazak zraka iz zgrade, jer to povećava protok zraka što pozitivno utječe na hlađenje. Najbolji je zrak iz vanjskog prostora koji je u sjeni.

Poslovne zgrade i ekološki pristup problemima

Poslovne zgrade danas se najčešće izvode s pročeljima koja u svom izgledu imaju velike količine stakla. Staklena pročelja postala su standard u svijetu. Njihova transparentnost iziskuje i rješenja koja moraju zadovoljiti standarde toplinske i zvučne izolacije, a važno je rješiti i problem provjetravanja sa aspekta sigurnosti i ekonomičnosti. Istina je da staklena pročelja omogućavaju nesmetan prolaz svjetlosti i zdravo radno okruženje, ali i potrebu da se prostor zimi ugrije, a ljeti rashladi. U tu svrhu potrebni su sistemi za zagrijavanje kao i rashladni sistemi što predstavlja značajnu stavku u financijskom planu održavanja zgrade.

U želji da se prirodni resursi što bolje iskoriste i smanje troškovi za zagrijavanje (zimi) ili hlađenje (ljeti) stručnjaci su došli na ideju da pročelja velikih objekata izvode u dvostrukoj varijanti koju zovemo dvostruko stakleno pročelje. Takav način gradnje omogućava nekoliko prednosti, kao što su bolja toplinska i zvučna izolacija, korištenje prirodnih resursa za zagrijavanje ili hlađenje prostora, ali nas u ovom trenutku najviše zanima ono što takvo pročelje zasigurno pruža, a to je prirodno kruženje zraka, što omogućava ventilaciju prostora na potpuno prirodan i zdrav način.

U ljetno doba takvo pročelje, obzirom na međuprostor između vanjske i unutarnje stijene, omogućava učinkovito i prirodno provjetravanje budući da prvi, vanjski dio pročelja štiti cijelu zgradu od kiše, snijega i vjetra pa prozore na zgradi možemo stalno držati otvorenima i dopustiti tako zraku koji se nalazi između pročelja da nesmetano kruži prostorom i tako ventilira unutrašnjost zgrade. Osnovna je zamisao da se prozori na unutarnjoj fasadi otvore uvečer i ostave otvoreni preko noći kako bi se omogućio dotok svježeg zraka u unutrašnjost zgrade. Neprekinut dotok zraka kao i mogućnost noćnog hlađenja smanjuje temperaturu unutar zgrade na posve prirodan način.

www.masmedia.hr

]]>