Prozirno i neprozirno staklo

Osim ovih osnovnih materijala koriste se i drugi materijali, koji mogu utjecati na bojanje i posebna svojstva stakla.

Float/plivajuće staklo je vrsta stakla koja se najviše koristi. Staklo se sastoji od silicijum-oksida,kalicijum-oksida, natrijum-oksida, magnezijum-oksida i aluminijum-oksida. Glavni udio taljevine stakla se bazira na silicijum-oksidu te tako daje naziv građevinskom staklu : silikatno staklo. Od 1959.godine se plivajuće staklo proizvodi float/postupkom-postupkom plivanja. Taljevina stakla teče kroz kositrenu kupku i formira staklenu traku približno ravne površine. U float-postupku na raspolaganju stoje debljine stakla od 2 do 25 mm.

Uobičajene debljine stakla su 2, 3, 4, 5, 6, 8, 10, 12, 15 i 19 milimetara. Maksimalne dimenzije ovise o daljnjom obradi float-staklenih ploča. Kaljeno staklo se može proizvoditi u veliči do 3210×6000 milimetara.

Prozirni materijal staklo karakterizira njegova amorfna molekularna struktura, kroz koje može prodirati solarno zračenje valne dužine od 315-2500 nm (vidno područje : 380-780 nm).

Reduciranjem udjela željeznog oksida u staklu se može smanjiti tipično zelenkasto obojanje stakla. Tako nastaje bijelo staklo, koje je poznato pod proizvodnim nazivom «bijelo staklo».

Oblik/Primjena

Osim float-stakla se na fasadama mogu koristiti sljedeće vrste stakla:

lijevano staklo ili još nazvano i ornamentirano staklo se prije hlađenja staklenih traka uvodi u postrojenje za valjanje te tako na jednoj ili na obje strane dobiva strukturiranu površinu. Fizikalne osobine ovog stakla odgovaraju osobinama float-stakla. Strukturirana površina ga čini neprozirnim te se tako dobro može iskoristiti kao zaštita od vidljivosti.

Strukture u staklu se mogu koristiti za ciljano prelamanje svjetlosti u sistemima regulacije svjetlosti. Lijevano staklo se proizvodi u debljinama od 3 – 10 milimetara sa i bez žičanog umetka(armature). Lijevano staklo bez žičanog umetka se može kao i float-staklo zaštiti i oplemeniti na najrazličitije načine (npr. ESG, VSG, emajliranjem).

Profilno staklo (U-staklo, prema:EN 572-6) proizvodi se od lijevanog stakla debljine šest do sedam milimetara. Ova stakla se izrađuju s prozirnim površinama ali i sa strukturiranim površinama tipičnim za lijevano staklo.

U-profili širine između 230-500 milimetara (već prema proizvođaču i specijalnim zahtjevima) i dužine od 1000-7000 milimetara mogu se spajati bez pukotina u sisteme za navlačenje od aluminijskih profila na jednoslojne ili dvoslojne zidne konstrukcije.

Statički povoljno U-staklo omogućuje premošćivanje velikih raspona. Kao dvoslojna zidna konstrukcija s low-e zaštitom se može postići U-vrijednost od 1,8 W/m2K. Pomoću TWD-uloška se U-vrijednost te zidne konstrukcije može reducirati na 1,2 W/m2K.

Kod zidova od profilnog stakla treba voditi posebno računa o priključcima postojanim na paru i o mogućnostima izjednačavanja tlaka, kako bi se izbjegao kondenzat u unutrašnjosti konstrukcije.

Posebna vrsta primjene stakla jeste stakleni kamen. To je šuplje stakleno tijelo, koje se sastoji od dvije staklene ljuske, taljene jedna na drugu. Obje vanjske odnosno unutarnje površine su glatke ili strukturirane.

Stakleni kamen se izrađuje u različitim formatima (115-300 milimetara rubne dužine) i bojama. Od staklenog kamena se mogu montirati zidovi, koji odgovaraju klasama otpornosti na vatru G60 i G120. Stakleni kamen je neproziran tako da nije moguća jasna vidljivost.

Koeficijent prolaza topline jedne jednostavne ploče iznosi ca.5,8 W/m2K. Tek zaštitom stakla i konstrukcijama od izolacijskog stakla jednostavno staklo postaje dobar termoizolacijski građevinski element.

Izolacijsko zastakljenje se sastoji od dvije ploče float-stakla, koje su međusobno hermetički povezane preko rubnog odstojnika prema okolišu. Tako između ploča nastaje sloj zraka koji služi kao izolacijski jastučić.

Razmakom između staklenih ploča od 15 mm je za zrak u međuprostoru između staklenih ploča (SRZ) postignuta optimalna izolacijska vrijednost izolacijskog stakla.

Punjenjem međuprostora između staklenih ploča plemenitim plinovima (argon, kripton, ksenon) povećava se termoizolacijsko svojstvo izolacijskog stakla. Rubni odstojnik (spacer) se može sastojati od plemenitog čelika, aluminija ili plastike.

U unutrašnjosti je odstojnik razmaka osiguran higroskopskim materijalom, koji apsorbira vlagu iz zatvorenog ili infiltracijskog zraka.

]]>